Nehumani uvjeti bugarskih kampova

Bugarska se sve teže nosi sa problemom imigranata. Trenutno ih je između osam i devet hiljada, a većina su izbjeglice iz Sirije i Afganistana.
Vlast tvrdi da njihov broj posljednjih mjeseci rapidno raste. Kapaciteta više nemaju, kao ni novca.
Ekipa Al Jazeere posjetila je dva od ukupno sedam kampova u Bugarskoj. Izbjeglice teško optužuju bugarsku vlast, i tvrde da su, uz nehumane uvjete, izloženi i korupciji od ljudi koji vode kampove zatvorenog tipa.
Oskudica
“Čim smo ušli u kamp u Harmanliju, okružila nas je grupa nezadovoljnika. Ne mogu izići izvan zidina napuštene kasarne, a unutar njih, kako tvrde, oskudijevaju u svemu”, javlja reporterka Al Jazeere Mirjana Hrga.
“Nema vode, struje, kupaone, toaleta… niko ne jede, moramo sami nabavljati hranu, a neki uopće nemaju novca pa nemaju ni za jesti”, žali se Sirijac Rashid.
“U ovom kampu nalazi se 750 ljudi, a kamp može primiti 430 . Ovi su ljudi jako razočarani i tvrde da se čak i u ovom kampu događa korupcija”, izvještava Hrga.
Majid, stanovnik kampa, tvrdi da postoji dogovor odvjetnika i ljudi koji ovdje kontroliraju situaciju da izbjeglicama otimaju novac.
Napeta situacija
Da bi uopće nabavili hranu ili lijekove, tvrde, moraju izaći u mjesto, a za to, kažu, plaćaju stražarima. Ko nema novca, nema ni prilike osigurati osnovne potrepštine.
Voditelj kampa kaže da je i bez ovih optužbi situacija izuzetno napeta. Ne pomogne li Brisel, Bugarska će biti posve iscrpljena.
“Bugarska je mala, a ovo je enorman priljev izbjeglica i sve nam nedostaje”, kaže Zeljo Zelev.
Mjesta u kampovima nema, a novi imigranti neprestano pristižu. Stigla je nova grupa, njih tridesetak.
Azad kaže da ne zna kamo ih voze, ali on želi u Sofiju. No, cijela porodica raspolaže sa samo 150 eura.
“Radije ću spavati na cesti nego u ovom kampu”, odlučan je on.
Hotel među kampovima
Drugi kamp, Pastrogor, otvorenog je tipa i smatra se hotelom među kampovima.
Izgrađen je uz pomoć Evropske unije. Ni ovdje nije osigurana hrana, ali jest 35 eura po osobi na mjesec.
Bugarska je izračunala da ih jedan imigrant košta 550 eura mjesečno, što je jedna i pol prosječna plata u zemlji čiji građani teško žive.
Ovdje ponovno srećemo Azada i njegovu porodicu. Napokon su dobili izbjeglički broj, no dalek je put do dokumenata koji bi im omogućili odlazak dalje.
Izvor: Al Jazeera