Vukovarcima nezaposlenost najveći problem

U podijeljenom gradu teško je zadržati ravnotežu. No, studenti na vukovarskom Veleučilištu – gdje se, odvojeni po nacionalnoj pripadnosti još od vrtića, prvi put susreću – kažu, budućnost im je važnija od prošlosti, a znanje od dnevne politike.

No, teško im je ne primijetiti napetost u vezi s dvojezičnim pločama, izvijestila je Jasmina Kos, novinarka Al Jazeere.

“Osobno ne utječe na moje ciljeve i moje probleme, ali jako utječe na moral ostalih ljudi u gradu, starijih i mlađih, kojima su stariji uzor. I mislim da to samo skreće pažnju s nekih bitnijih stvari u državi. Naravno, ovo je bitno, ali mislim da ima puno bitnijih stvari”, ocijenio je student Boris Vurdelja.

Njegov kolega Vladimir Bošnjak je sličnog mišljenja: “Nama kao studentima najvažnije je, naravno, da završimo, da nađemo posao kasnije, da, ipak, imamo neki život, neku budućnost, ali teško je ne vidjeti što se događa ovdje.”

Budućnost i prošlost

Mladi su okrenuti budućnosti, u Vukovaru ili izvan njega. No, neki iz starijih generacija Vukovaraca ne mire se s prošlošću.

Predsjednica Udruge “Vukovarske majke” Manda Patko i nakon 22 godine još čeka da dozna što se krvave 1991. godine dogodilo njezinom suprugu. Mnogi su, kaže, nestali bez traga, a odgovorni za zločine i dalje su na slobodi. Glavni problem Vukovara, kaže, nije ćirilica.

“Znate šta, najviše je problem nezaposlenost, jer da mladi rade, pa i stariji, oni 40-50 godina, pa i koju više, koji su dobili otkaze, koji nemaju od čega da žive, da oni dobiju posao, da rade, do ovoga svega ne bi došlo. Ali moje mišljenje je da je ovo ubacivanje ćirilice neki dublji problem, da bi oni zataškali nešto ozbiljnije. Pa da se mi bavimo ovim, a oni opet rade nešto drugo što su smislili”, stav je Mande Patko.

Malo tko od Vukovaraca srpske nacionalnosti ovih dana želi javno govoriti o tome što su iz njihove perspektive ključni problemi.

Tjedni napetosti zbog dvojezičnih ploča, kaže Ružica Mandić, koordinatorica udruge žena iz Borovog naselja, itekako su ostavili traga na krhkom suživotu u Vukovaru, no zakoni se, smatra, moraju provoditi.

Paranje uha

Mandić je rekla: “Ono što meni, naprimer, para uho je kad čujem Štab za obranu Vukovara. Mislim, koja obrana sad 2013? Da vi morate pazit’ kad prolazite da vas neće netko ozlijedit’, da vam neće netko nešto viknut, da vi jednostavno morate pazit što ćete izgovorit, da ako na televiziji negdje ne kažete ispravno da li za hrvatsku ili ste na srpskoj televiziji nekakvu riječ, da to odmah svi skoče i uhvate se za to i to je ono što je prestrašno. To, očito, nije dobra politika, nije dobro osvještavanje javnosti, a očito se onda i zakoni ne provode dobro.”

Ono u čemu se slažu Vukovarci, Hrvati i Srbi jeste da je Vukovar zaboravljen i da mu više šteti nego koristi to što je u centru pažnje samo jedan dan u godini, jer se sve druge dane svi, kažu, prije svega, bore za preživjeti u jednom od najskupljih hrvatskih gradova, u kojem ne radi svaki šesti radno sposobni stanovnik.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Predvođeni Stožerom za obranu Vukovara, mnogi su sudionici obilježavanja vukovarske tragedije ignorirali državni vrh.

Published On 18 Nov 2013
Više iz rubrike TEME
POPULARNO