Kraj mučnom čekanju pred šalterima

Hrvatska je već uvela elektronske radne i zdravstvene knjižice (Pixsell)

Piše: Vedrana Maglajlija

Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju ukinute su radne knjižice. Umjesto toga, građani sada podatke o radnom statusu dobijaju elektronskim putem. Kako tvrde stručnjaci, princip je jednostavan – osoba se ulogira u sistem sa šifrom i korisničkim imenom koju dobije od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i zatraži izdavanje elektronske radne knjižice, koja joj se zatim pošalje na lični e-mail. 

Za potvrdu o radnom stažu, podacima o bivšim poslodavcima, pa i okvirnim izračunima penzije više se ne mora čekati na šalterima, niti predavati razni zahtjevi, jer sve je dostupno iz vlastitog doma. 

To je najbolji primjer javne usluge kakvu građani žele, budući da im se omogućava da putem interneta istog momenta dobiju dokument koji im je potreban, a da istovremeno ne moraju posjetiti niti jednu državnu ustanovu, objasnio je za Al Jazeeru Darko Parić, pomoćnik ministra uprave Hrvatske.

Informatizacija javne uprave konkretno znači da građani više neće morati čekati na šalterima raznih državnih službi, da će brže dolaziti do potrebnih dokumenta, dati manje novca za takve usluge, te pritom imati transparentiju javnu administraciju, što će dovesti i do smanjenja korupcije.

“Time dobivamo društvo koje je jednako za sve, jer za informacijske sustave ne postoje rođaci i prijatelji”, objašnjava Parić, čije Ministarstvo provodi projekat e-Građani, koji je trenutno u testnoj fazi, a otvaranje prema javnosti planirano je u prvoj polovini sljedeće godine.

U sklopu projekta e-Građanin napravit će se javni internetski portal za slobodan pristup informacijama iz javne uprave. Nakon nekog vremena ugasit će se značajan broj stranica javne uprave, tako da građani neće morati tražiti informacije na gomili internetskih adresa.

Prijava novorođenog djeteta odmah u bolnici

Ministarstvo uprave Hrvatske priprema i pilot-projekat prijave djeteta odmah u bolnici. Da bi prijavili svoje novorođeno dijete, hrvatski građani moraju, prema procjeni ovog Ministarstva, u prosjeku potrošiti tri sata i 40 minuta čekajući u redovima pred različitim šalterima. Moraju na uvid u čak deset različitih institucija donijeti gotovo sve originalne dokumente roditelja i djeteta, od lične karte i rodnog lista do potvrde o prebivalištu i raznih drugih papira.

“Sama prijava novorođenog djeteta u bolnici tehnički i nije nešto osobito zahtjevno i mogu reći da tu imamo, reklo bi se, snimljene procese i sve ostalo. Sada nam predstoji rješavanje organizacijsko-pravne forme i kada to riješimo cilj nam je projekt uklopiti u e-Građani sustav. U svakom slučaju, vremenski rok nam je ozbiljnije se pozabaviti ovim projektom kroz iduću godinu”, kazao je Parić.

Što se tiče budućih planova za zdravstveni sistem u Hrvatskoj, Parić ističe elektronsku uslugu pregleda izabranih liječnika, a nakon toga i podnošenje zahtjeva za promjenu liječnika.

“Zatim planiramo omogućiti i pregled izdanih recepata na osobno ime, te pristup dijelu zdravstvenog kartona. No, ovdje se treba paziti da liječnici mogu odlučiti što će oni priopćiti pacijentu, a što pacijent može dobiti kao informaciju elektroničkim putem”, objasnio je.

Drugi korak je dodjeljivanje elektronskih identiteta, koje će građani morati posjedovati za napredno korištenje e-usluga. To će na neki način biti njihova virtuelna lična karta.

“Treća komponenta je elektronički ‘poštanski sandučić’, koji će imati svaki građanin koji to bude želio, a u njega će moći primati službene obavijesti iz javne uprave”, naveo je Parić.

Prema njegovim riječima, trenutno se hrvatskim građanima nudi blizu 60 različitih elektronskih usluga, ali tek sada se otvara mogućnost za njihov daljnji razvoj.

“Neki od zanimljivih primjera koje sada povezujemo su pristup informacijama za roditelje o sudjelovanju djeteta na nastavi (ocjene, izostanci itd), uz 48 sati vremenskog odmaka, da se djetetu, ipak, da prilika da roditelji vijesti saznaju prvo od njega. To je nešto sasvim novo, ali usluga opet ne omogućava da roditelji na ovaj način saznaju sve i ne moraju više nikada dolaziti u školu. Na nastavniku je uvijek odluka i procjena što je bolje roditelju reći usmeno. To je nešto na što se uvijek mora paziti u elektroničkom svijetu koji nema osjećaja.”

Ubrzanu informatizaciju sistema u Hrvatskoj omogućilo je to što od 2009. godine svi građani imaju osobni identifikacijski broj (OIB), što je temelj takvog procesa.

‘Administracija – servis, a ne prepreka’

S druge strane, u susjednoj Bosni i Hercegovini Evropska komisija je u oktobru u izvještaju o napretku ove zemlje u 2013. godini, čiji je glavni zaključak da je država u zastoju, jedino pozitivno ocijenila početak izdavanja elektronske lične karte.

Nove lične karte sa elektronskim elementima, koje su se počele izdavati u martu 2013, biće osnova za korištenje e-Servisa u budućnosti. Kako navodi EU, sada je neophodno da nadležni lokalni, kantonalni i entitetski organi pripreme svoje sisteme, koji će omogućiti pružanje usluge građanima ne samo na šalterima, nego i putem interneta.

Naš sagovornik Nand Shani, ekspert za ekonomski i socijalni razvoj u Vijeću za regionalnu saradnju, pod čijim se okriljem provodi e-SEE inicijativa, regionalni okvir za promociju razvoja informacionog društva u Jugoistočnoj Evropi, kaže da je BiH napravila određeni napredak u nekoliko područja e-Uprave.

Međutim, kako tvrdi, ova zemlja nema državnu agenciju ili slično tijelo koje će se u cijelosti baviti informatizacijom. Zakonodavstvo kojim bi se uspostavila informaciona agencija na državnom nivou još nije usvojeno.

“Biće potrebna jača politička volja i posvećenost kako bi se taj proces pokrenuo”, ističe.

Trenutno je jedino tijelo takve vrste u BiH Agencija za informaciono društvo Republike Srpske (AIDRS), čiji direktor Srđan Rajčević smatra da treba postaviti dobre temelje, kаko bi аdministrаcijа za građane postаlа više servis, а mаnje preprekа.

“Kаo prvi korаk, poželjno je podаtke digitаlizovаti, prevesti iz pаpirne u elektronsku formu, а zаtim i ’iščistiti’. Drugi korаk bi bio uspostаviti elektronsku uslugu nа internetu, putem koje bi se eliminisаlа potrebа fizičkog prisustvа nа šаlteru. Treći i konаčni korаk je obezbijediti prаvnu vаlidnost dokumenаtа koji se primаju i šаlju nа ovаj nаčin.”

Kako je kazao Rajčević, koristi e-Uprаve bi se osjetile odmаh, kroz znаčаjnu uštedu vremenа i novcа, kаko zа držаvu tаko i zа one koji sа njom komunicirаju.

Najveći napredak Slovenije i Hrvatske

Prema izvještaju Ujedinjenih nacija, u kojem su objavljeni rezultati globalnog istraživanja o e-Upravi u 2012. godini, zemlje koje su najviše postigle na tom polju prošle godine bile su Južna Koreja, Holandija, Velika Britanija, Danska i SAD.

Od zemalja u regiji najviše je napredovala Slovenija, koja je na 25. mjestu, zatim Hrvatska na 30, Srbija – 51, Crna Gora – 57, dok su najmanje uradile Makedonija, koja je zauzela 70. mjesto, zatim BiH – 79, te Albanija – 86.

“Gomilа pаpirа, potvrdа, podnesаkа, pečаtа, šаlteri – sve bi to, аko ne postаlo prošlost, onda bilo svedeno nа nаjmаnju moguću mjeru”, zaključuje.

Bez ovjere zdravstvenih knjižica

Prednosti informatizacije vidljive su i na primjeru zdravstvenog sistema u državama regije.

Tako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) izdaje dvije vrste zdravstvenih elektronskih karti. Kako objašnjava Parić, jedne su za osiguranike i one su opskrbljene magnetskom trakom na kojoj su osnovni podaci svakog osiguranika, a druge za zdravstvene radnike koje sadrže identifikacijski certifikat i certifikat za elektronski potpis.

Sličan pilot-projekat provodi i Kanton Sarajevo, gdje se uvode elektronske zdravstvene knjižice, na kojim će biti pohranjeni svi podaci o osiguraniku zdravstvene zaštite i koje se neće morati ovjeravati na šalterima. Nadležni se nadaju da će se na taj način trajno riješiti problem gužvi u zdravstvenim ustanovama. Također, kako kaže Rajčević, takav projekat je u pripremi u RS-u.

I Ministarstvo zdravstva Srbije najavilo je uvođenje elektronskih zdravstvenih knjižica, a očekuje se da će se takav sistem početi provoditi 2016. ili 2017. godine.

Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED) u Srbiji duže vrijeme predlaže ukidanje zdravstvenih knjižica u formi u kakvoj sad postoje u toj zemlji.

“Međutim, nismo ni za to da ih zamene zdravstvene knjižice od plastike, poput ličnih karti. Predlažemo da one budu potpuno ukinute. To bi značilo da se svi podaci o građanima vode elektronski u bazama podataka zdravstvenih ustanova”, kazao je Ivan Radak, savjetnik za medije u NALED-u.

Kako tvrdi, to bi bila značajna ušteda za državu i građane, jer ne bi morale da se proizvode nove zdravstvene knjižice, “što bi bio trošak koji se procenjuje na najmanje 20 miliona evra”.

“Takođe, ostvarila bi se velika ušteda, jer poslodavci, odnosno njihovi službenici, ne bi trošili vreme i novac na overu zdravstvenih knjižica svih zaposlenih, a ne bi postojala ni potreba za radnicima u državnoj upravi, koji se sada bave tim poslom, već bi mogli da budu angažovani na nekom drugom poslu. Osim toga, sam postupak prijave u domu zdravlja uz pomoć čipovane lične karte bio bi brži, što bi smanjilo čekanje u redovima”, naveo je prednosti takvog sistema.

Elektronski potpis

Što se tiče primjera informatizacije državne uprave u Srbiji, Radak navodi princip jedinstvene uplate doprinosa preko portala Poreske uprave.

“Ono što brine u vezi sa informatizacijom državne uprave je činjenica da su Zakon o elektronskom potpisu i Zakon o elektronskom dokumentu doneti još 2009, a i dalje su daleko od primene”, navodi, te dodaje: “Dokle god čak i novi propisi sadrže odredbe kojima se propisuje postojanje pisanih dokumenata koji se overavaju svojeručnim potpisom i pečatom, upotreba elektronske komunikacije u postupcima pred državnim organima neće biti moguća.”

Telecare: Nadzor pacijenata kod kuće

Pojedine zemlje, koje su daleko odmakle u procesu informatizacije javne uprave u odnosu na regiju, svake godine predstavljaju nove projekte, koji pokazuju na to kako informacione tehnologije mogu pomoći građanima u različitim životnim situacijama.

Tako je Vlada Singapura 2006. počela projekt Telecare, kojim se ‘na daljinu’ prati stanje hiljada hroničnih bolesnika izvan bolnice. Medicinske sestre na osnovu toga pozivaju pacijente telefonom i napominju ih kada moraju doći na pregled, motiviraju ih da promjene životni stil u skladu sa njihovom bolešću, te razgovaraju o lijekovima koje uzimaju.

Takav sistem sestrama omogućuje da reaguju na vrijeme ako se stanje bolesnika pogorša, a na taj način ne samo da se smanjuju komplikacije kod pacijenata, već i njihovi troškovi, a i troškovi zdravstvenih ustanova, zbog manjeg broja posjeta doktoru i primanja u bolnicu.

S druge strane, policija Južne Koreje uvela je internetski portal i mobilnu aplikaciju gdje građani mogu direktno prijaviti nestanak neke osobe ili člana porodice – djeteta, starijih ljudi sa demencijom ili osoba sa mentalnim poteškoćama. Tako se izbjegava trošenje vremena na posjetu policijskim stanicama, koje su uvezane u isti sistem za razmjenu podataka o nestalim osobama. Aplikacija i portal omogućuju građanima da na jednostavan način pošalju fotografiju nestale osobe i unesu njene podatke. 

Elektronski potpis je pаndаn ručnom potpisu i pečаtu, objašnjava Rajčević, a cilj je dа se njegovom upotrebom ozаkoni jednаkost pаpirne i elektronske forme.

“U sklopu togа mi smo prije nekoliko mjeseci promovisаli progrаm pod nаzivom ‘Institucijа bez pаpirа’, čiji je cilj promocijа upotrebe elektronskog potpisа u uprаvi i eliminаcija pаpirne forme u rаdu”, rekao je, dodavši da je AIDRS moždа i jedinа jаvnа institucijа u BiH kojа je iz svаkodnevnog rаdа uklonilа pаpir.

Međutim, informatizacija javna uprave u zemljama regije, ali i u cijelom svijetu, ne teče tako glatko.

Osim potrebnih zakona da se uradi ovakva sveobuhvatna reforma, nameće se i pitanje zaposlenih u javnoj upravi, odnosno koliko će oni prihvatiti novi način rada.

Također, razne agencije i službe moraju naučiti dijeliti podatke elektronskim putem.

“Postoji potreba za otklanjanjem ‘mentalnih barijera’ ljudi koji rade u javnoj upravi, kako bi sve ove sustave koristili na pravi način”, naveo je Parić iskustva Hrvatske.

Naprimjer, Rusija je zabranila svim javnim agencijama da traže od građana da sami nabavljaju dokumente ili potvrde za koje su nadležne druge službe, kako bi se uspostavila međusobna elektronska saradnja između različitih agencija. 

Zaštita podataka

Prema mišljenju naših sagovornika, informatizacija će, svakako, obuhvatiti dio poslova koje danas obavljaju zaposlenici u javnoj upravi. Međutim, to nužno ne znači i otpuštanje radnika, nego njihovo angažovanje na ključnim poslovima ustanove u kojoj rade.

Što se tiče samih građana, problem u regiji, kao i u ostatku svijeta, ostaje pristup internetu i sposobnost ljudi da u elektronskom formatu koriste javne usluge.

Zbog toga će, kako navode stručnjaci, uvijek ostati mogućnost za građane da rješavaju svoje zahtjeve i molbe na šalteru, iako se očekuje da će sama informatizacija uprave povećati broj korisnika interneta. 

Još jedan problem s kojim se suočava ovakav rad javne administracije jeste zaštita ličnih podataka, jer sistem koji je 100 posto siguran ne postoji.

“Ono što je po meni bitno je to da ako ljudi pristaju da putem interneta rade sa svojim novcem, vjerujući pritom u pouzdanost sustava i procesa, ja osobno ne vidim niti jedan razlog da to isto ne učine i sa uslugama koje pruža država, koristeći njihove podatke koje država već sada ima”, kazao je Parić.

Naš sugovornik Nand Shani ističe da je primjena digitalne tehnologije u zemljama regije prepoznata kao ključni pokretač ekonomskog rasta, zapošljavanja i veće integracije sa Evropskom unijom.

Njen značaj najbolje ilustruju studije u kojima stručnjaci tvrde da se, kada poraste broj korisnika interneta u jednoj državi za 10 posto, GDP te zemlje povećava za jedan do dva posto. 

Izvor: Al Jazeera