Ammi, kad ćemo kući?

Komisija za izbjeglice iz EU klasificirala je izbjeglički kamp Yavuzlu u A kategoriju (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Jasmin Redžepi

KILIS – Jedna je hladna zima za sirijske izbjeglice već prošla. Prošlogodišnja kampanja nevladinih organizacija iz raznih zemalja svijeta pod motom „Hljeb i ćebe za Siriju“ olakšala je prezimljavanje mnogima, ali ipak broj izbejeglica ove zime se uvišestručio, a samim tim i izazov za humanitarne organizacije na terenu.

Prošle godine sam putovao za Siriju u prvim konvojima humanitarne i medicinske pomoći, a ovog puta, na jugoistoku Turske, sam krenuo obići više izbjegličkih kampova, sresti ljude, te vidjeti ulogu i rad humanitaraca koji se sada suočavaju sa većim izazovima.

Pomoć Turske stradalnicima

Tokom obilaska, ulice su bile pune učenika koji su završili sa časovima prije džume namaza [molitve petkom], kada je i vrijeme za ručak. U vrtiću uslovi, igračke i higijena su bili daleko bolji čak i od vrtića kojeg pohađa moja kćerkica. 

Na vratima je bio jedan dječak. Sjedio je tužno na pragu, gledajući vani. Rekoše mi da je tužan jer mu majka nije stigla da ga odvede kući. Sjedoh pored njega, pomilovah ga po kosi i upitah za ime. Podiže glavu i pogledavši me tim tužnim očima, izusti: „Muhammed!“

„Pa nek si živ ti meni, bato mali“, zagrlih ga, a ujedno pomislih: „Ne budi tužan, jer koliko li tvojih drugara neće dočekati slijedeći susret sa svojim roditeljima“.

Bijeg i nada 

Slijedeća destinacija je bio izbjeglički kamp u okolini Kilisa, ali na teritoriju Sirije. Kada smo stigi do granice, naišli smo na jednu familiju izbjeglica: dedo, nena i unuče. Veliki je broj izbjeglica koji se na ovakav način odluče bježati sa ognjišta, u nadi da se spasi najmilije i najranjivije.

Nažalost, prevodiocu je upravo istekla dvomjesečna dozvola za ulazak u Siriju, te ga nema više na spisku MUP-a. I pokraj toga što smo objasnili da mi stranci imamo dozvolu za ulazak, te da nam je prevodilac i prijeko potreban, i da se radi o već provjerenom čovjeku jedine turske organizacije na terenu, granična policijaga nije htjela popustiti. Pomislih, ako ova toliko velika organizacija, čije ime asocira na jedinu pomoć izbjeglicama na terenu, ne može prebaciti jednog svog čovjeka, koji je već jednom posjedovao vizu, preko granice, onda padaju u vodu optužbe i glasine da IHH prebacuje borce sa Balkana da se bore na strani opozicije. Ko je ovo izmislio, sigurno nije vidio osiguranje državne granice Turske sa Sirijom.

Izvor: Al Jazeera


Reklama