Nevolje i strahovi bh. penzionera

Posljedica strukturalnih problema u državama regije svakako je visoka stopa nezaposlenosti. Iako se trend nepovoljno odražava na gotovo sve segmente društva, naročito ozbiljno prijeti penzionim fondovima.

Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja u kojoj je situacija u ovoj oblasti veoma dramatična. Šahovska ploča sinonim je za gotovo neograničene kombinacije. Bosanskohercegovačkim penzionerima sve više ponestaje polja.

Posljednje povećanje penzije od pet posto doživjeli su prije dvije godine, nakon pet sušnih godina. No, troškovi života su istovremeno rapidno rasli. Velika većina penzionera prima minimalnih 150 eura mjesečno.

Neizvjesnost

Mnogo puta su strahovali da će ostati i bez tog simboličnog iznosa.

“Naši penzioneri ne mogu više živjeti u svakodnevnom strahu, od svakog 1. do 5. da čekaju Upravni odbor Penzijsko/mirovinsko invalidskog osiguranja, koji će reći da li će biti i kolika će biti penzija. To je neizvjesnost: starost, bolest i još ekonomska neimaština… Kada to pritisne – to su najveće tri nevolje i tuge”, kaže Redžo Mehić, predstavnik Udruženja penzionera entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Zbog situacije u koju su dovedeni, u septembru su trebali održati masovne proteste u Sarajevu. Odgodili su ih, nakon što im je Vlada Federacije obećala povećanje penzija od pet posto početkom naredne godine. Novac će, tvrde u Vladi, osigurati povećanjem naplate poreza i borbom protiv sive ekonomije.

Međutim, mnogi sumnjaju da će nadležne institucije početi raditi svoj posao sada, nakon višegodišnje letargije.

“U zemlji u kojoj gotovo polovina radno sposobnog stanovništva nema posao, fondove jednostavno nema ko da puni. Do sada je kolaps penzionog sistema sprečavao jedino aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom”, izvještava Al Jazeerin reporter Jakov Avram.

Broj zaposlenih u Federaciji gotovo se izjednačio s brojem penzionera.

Brojniji od zaposlenih

U drugom bosanskohercegovačkom entitetu, Republici Srpskoj, penzioneri su brojniji od zaposlenih. A da bi sistem normalno funkcionirao, omjer bi trebao biti 3:1 u korist zaposlenih.

“Pojavio se problem što su zbog malog broja zaposlenih mali prihodi, a veliki broj penzionera. Tako da je standard penzionera dramatičan, penzija je maltene nemoguće niska i postoji socijalni pritisak na povećanje penzija. Što znači trošenje onoga što ne zaradimo”, ističe Zijad Krnjić, direktor Zavoda PIO/MIO Federacije.

Za kupovanje socijalnog mira Vlada je do sada koristila sredstva iz kreditnog aranžmana s MMF-om. No, takvom praksom samo produžava rok do neizbježnog suočenja sa suštinskim problemom.

Fikret Čaušević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, ističe da nijedna zemlja, uključujući i velike i male i srednje ekonomije, u periodu veoma ozbiljnih kriza ne može izaći iz krize ako joj pada potrošnja stanovništva, ako joj padaju investicije.

“Jedini, ustvari, odgovor je rast angažmana države na sufinansiranju investicija, govorim o poslovnom sektoru, i infrastrukturi jednim dijelom, uz podsticanje razvoja izvozne sposobnosti”, dodaje on.

Ukoliko se na tržištu rada ne dogodi promjena te zaposleni uskoro brojno ne nadjačaju penzionere, stanovništvo će ostati u pat poziciji. U kojoj nijedna strana ne dobija.

Izvor: Al Jazeera


Reklama