Istarski rudnik turistička atrakcija

Istarski ugljenokopi Raša, odavno su zatvoreni. Ali, živi ideja o prenamjeni tamošnjeg podzemlja. Industrijsko nasljeđe tako bi se pridodalo postojećim turističkim kapacitetima Labina, uz pomoć evropskog novca, izvještava novinar Boris Gagić.

Rudnik Raša godinama je zatvoren. Nestala je time duga tradicija kopanja kamenog uglja. I na rudarskom tornju vidljiva prošlost. Mladen Bajramović, slušao ju je od djeda. Nakon što se adekvatno obukao, vodi nas u potkop Raša.

Osmi horiznot, od mogućih 30 raškog bazena. I odmah podsjetnik na veliku rudarsku nesreću 1940. godine.

„Gotovo 400 rudara poginulo je u jednoj smjeni. Šetnja kroz okno, nemoguća je bez svjetla. U polumraku se naleti na odrone“, priča Mladen.

Blato i vodene prepreke

Kako se kreće dublje kroz utrobu zemlje, dominiraju blato i vodene prepreke. I isluženi rudarski alati. U hodnicima probijanim na primjer davne 1938. godine.

„U vrijeme socijalizma te ploče su polupane jer su strane bili fašistički simboli“, otkriva naš sagovornik.

Upravo u vrijeme fašističke Italije rudnik je doživio ekspanziju u eksploataciji rude. Nabavljala se moderna oprema za ono doba, poput lifta koji je spuštao rudare na niže horizonte. Zahrđali dijelovi odavno nisu u funkciji.

„Tu imamo priliku vidjeti crnu kutiju koja je bilježila svaku kretnju lifta“, govori Mladen.

Za kretnju oknom nekada su korištene šine koje su mahom prodane u staro željezo. Uništena je i ostala infrastruktura, zato se stalno mora biti na oprezu.

Za kilometar i po razgledanja rudnika, niz prepreka. Dok se opet ne izađe na svjetlo dana.

Na desetine hiljade rudara nekada je svakog dana ulazilo kroz kapiju zarađivati za život, sada je namjera da kroz ova vrata ulaze na hiljade turista,  kojima bi se pričala priča o takozvanom podzemnom gradu.

Desetak godina Tulio Demetlika radio je u rudniku, sada je gradonačelnik Labina. Na revitalizaciji i prenamjeni podzemong prostora, po ugledu na model iz Poljske, dugo radi, rudniku kao turističkom mamcu.

„Sigurno turistima atrakcija da sa mora direktno sa broda može ući u rudnik, izaći u labinu, obići stari grad, žičarom kojom se nekada vozio boksit“, kaže.

Ideja je iznijeta u javnost prije 20 godina. I trebala bi se razvijati naredne dvije decenije a koštala bi 20 miliona eura.

Novac iz evropskih fondova

Novac se želi dobiti kroz finansiranje projekata iz Hrvatske kroz evropske fondove. U Labinu su već proveli evropski projekt, zaštite totalitarne arhitekture, koju je svojevremeno u Istri izgradila fašistička Italija.

„Raša je izgrađena u 547 dana, to je brzo iz jedne močvare je izgrađeno naselje rudarsko koje je imalo svu infrastrukturu i javne sadržaje“, otkriva Tulio Demetlika.

Javne sadržaje u istarskom podzemnom gradu rado bi vidjeli u nevladinom sektoru, koji je osmislio projekat. Svjesni su, ipak, da je za sada realnije izvršiti rekonstrukciju lifta kojim bi se spuštalo u podzemlje.

Tamara Nestorović iz nevladine organizacije Labin Art Espress, kaže: „Jako puno naših ljudi kojima su noneti, pranoneti, tate, radili u rudniku imaju želju vidjeti što se dešava nije svakodnevno iskustvo ući 160 metara ispod zemlje.“

I izaći na nekoliko kilometara udaljenu plažu. U Rapcu. Ideja koja postoji na papiru. Čeka se realizacija.

Izvor: Al Jazeera