Specijalitet iz BiH na talijanskim trpezama

Bosanski specijalitet, slatko od šljive Požegače, godinama se izvozi u Italiju. Na tradicionalni način, spremaju ga žene povratnice u Ustikolinu kod Foče.

Slatko od šljiva našlo se na spisku proizvoda talijanske Slow Food fondacije, koja i financira  izvoz u Italiju.

Šljiva Požegača se može guliti onako kako je gule oni koji znaju samo ako je ubrana u pravo vrijeme. Slatko koje se šalje Talijanima može se spremati samo od nje i samo po orginalnoj recepturi.

“Uvijek, uvijek po istom receptu.Tako pravim i dok sam bila kod roditelja svojih, a evo i sad”, priča Nura Gabela.

“Ovo slatko nećete naći u svakoj kući, možete to samo naći kod vrijednih domaćica. I one to naprave po dvije-tri tegle za svoju upotrebu i premore se”, kaže Esma Gabela.

Slastice nema u domaćim trgovinama

Krečna voda sačuvat će prirodni oblik šljive, a odgovarajuća jačina vatre sačuvat će njezinu prirodnu boju.

Ambalaža je za talijansko tržište. Slasticu, kojom se nekada iskazivala čast dragim gostima, danas u domaćim trgovinama ne možete naći.

“Cilj ‘slow fooda’ i svega je da se i dalje nastavi tradicija da ne dočekujemo sa čokoladom ljude koji su nam dragi gosti u kući, već da ih dočekujemo sa slatkim od šljiva i da naša djeca to ne zaborave”, objašnjava Jasmina Šehović.

Na taj su način prije osam godina povratnici počastili aktiviste jedne talijanske humanitarne organizacije. Njima se dopalo pa su sa sobom i ponijeli proizvod, a žene povezali sa Slow Food fondacijom. 

Zarada mala, ali drugog posla nema

Iste godine Jasmina Šehović je u Italiju poslala 1.000 teglica po 250 grama. Danas deset žena, okupljenih u jednu organizaciju, izvozi do 1.500 teglica. Svaku prodaju po cijeni od dva eura. 

Više, kažu, ne mogu poizvesti, jer Požegače ima još samo u okolini Foče i oko Konjica. Zarada od izvoza u Italiju nije velika, ali je cijene jer posla, kako kažu, ovdje nema ni za koga.

“I ovo je jedan od dokaza da je zemlja ovdje u Ustikolini veoma plodna. Toga su svjesni povratnici koji su napravili jednu malu zajednicu velikog broja malih proizvođača. Skoro svaka kuća ima po jedan plastenik u kojem se uzgaja neprskano povrće za domaći pinđur i ajvar”, javlja reporterka Al Jazeere Arduana Kurić.   

Rodna godina

Od svega toga ove obitelji žive, plaćaju račune i školuju djecu. “Muž nigdje ne radi, evo od ovoga ovako živimo, ako uspijemo, ovako prodamo i eto ti”, kaže jedna od žena.

“Treba puno posla, i može se živjeti, ali treba puno posla, rada i snage…a toga narod nema”, sjetno se osmjehuje Nura Gabela.

Bila je ovo rodna godina. A od svega što rodi u jesen, napravit će se ponešto i za zimu. Žene se nadaju da bi uskoro mogle izvoziti i slatko od drijenjka. Slow food zainteresiran je i za tu recepturu.

Izvor: Al Jazeera