3D skeniranje otkriva tajne umjetnika

Godinama se vjerovalo da je mladalački portret flamanskog umjetnika Anthonyja van Dycka bio rad njegovog učitelja, Rubensa. Ali sada je tehnologija 21. stoljeća otkrila da je remek-djelo zapravo autoportret mladog umjetnika sa dvora kralja Charlesa I.

Ovo otkrivanje tajni proveli su naučnici uz pomoć nove trodimenzionalne tehnologije skeniranja. Tehnologija britanskog konzorcijuma nazvana 3D Coform trebala bi pomoći u rješavanju dugogodišnjih rasprava o porijeklu umjetničkih djela, što je problem koji muči muzeje i aukcijske kuće u pokušaju da procjene vrednost djela o čijoj se historiji malo zna.

Ova je tehnologija, prenose britanski mediji, također, primijenjena i na statui koja se pripisuje Michelangelu, budući da se vjerovalo da je riječ o radu drugog umjetnika.

Destine hiljada fotografija

Oba djela skenirana su uz pomoć takozvanog Minidomea, koji koristi 198 sijalica kako bi osvijetlio predmet iz različitih uglova.

Izum inženjera sa univerziteta u Bonu je naprava koja koristi 11 kamera kako bi fotografirala predmet kao da se sporo rotira, sve dok se na kompjuteru ne pojavi trodimenzionalni model napravljen od 25.000 odvojenih fotografija.

Flandrijski stručnjaci iskoristili su Minidome kako bi napravili trodimenzionalne slike portreta mladog Van Dycka koji trenutno visi u Rubensovom muzeju u Antwerpenu.

Slika je bila tema velike rasprave između historičara umjetnosti i nedavne analize ukazuju na to da ju je naslikao neko drugi, a ne Rubens. Proučavanjem poteza četkicom stručnjaci su utvrdili da je zapravo riječ o Van Dycku, koji je živio od 1599. do 1641. i koji je poznat po svojim portretima engleskih dvorjana.

Skeniranjem je utvrđeno i to da je potret više puta prepravljan, što je tipično za Van Dycka, koji je u historiji umjetnosti poznat po tome da je stalno prekomponirao svoje slike i mijenjao tehniku, što je nešto što Rubens nikada nije radio. Rubens, koji je živio od 1577. do 1640. i koji je bio Van Dyckov učitelj, držao se već utvrđenog plana i nikada nije prepravljao ranija djela.

Za statuu Pieta di Palestina, koja prikazuje dvije figure koje drže tijelo Isusa Krista, vjerovalo se da je djelo Michelangela iz otprilike 1555. godine. Pieta se nalazi u Akademiji umjetnosti u Firenzi i kamen je spoticanja među historičarima umjetnosti.

Stručnjaci iz Pise iskoristili su Minidome kako bi proučili statuu i svoje nalaze objavit će kasnije ove godine. Oni su proučavali suptilne razlike u radu dlijetom i vjeruju da je neko drugi isklesao statuu, možda Michelangelov učenik.

Pomoć pri restauraciji

Profesor David Arnold, koji je radio na unapređenju tehnologije, kaže da će ovim istraživanjem stručnjaci sada moći odgovoriti na pitanja ko je autor nekog umjetničkog dela.

“Na Van Dyckovoj slici mogli su vidjeti autorov potpis u načinu na koji je radio. U potezima dlijetom na Michelangelovoj statui vidjeli su da se ponegdje razlikuje i sada vjeruju da je najvjerovatnije riječ o kombinaciji učitelja i učenika”, rekao je on.

Ova tehnologija, kaže Arnold, može pomoći muzejima da prouče predmete zbog eventualnih oštećenja i pomoći u njihovoj restauraciji, što je učinjeno sa Michelangelovim Davidom na kome su se pojavile pukotine koje stručnjaci sada prate. 3D tehnologiju koriste i stručnjaci iz Turske kako bi sastavili polomljene statue iz Sagalasosa u Turskoj.

Tehnologija je već korištena na popravci nekih djela izloženih u pariškom Luvru i Muzeju Victorije i Alberta u Londonu.

Izvor: Agencije