Vijesti sročene pod granatama

U zamračenom podrumu velike vile u pokrajini Halep, Nadim* sjedi povijen nad dosta korištenim laptopom i pregleda dugi popis imena na svom ekranu.

 

“Ovo su borci koji su poginuli u posljednjih nekoliko dana”, kaže on. “Imamo imena svih mučenika. Neko mora voditi evidenciju.”

 

Ovdje, u sjedištu medijskog centra Slobodne sirijske vojske (FSA) u pokrajini Halep, mali tim ljudi radi na širenju vijesti o ratu koji bjesni oko njih.

 

Mnogi od mutnih videosnimaka borbi u gradu Halep postavljaju se na YouTube iz ove sobe. Pobunjenički komandanti često sjednu za stol ispred zida na kojem visi zastava sirijske revolucije kako bi snimili videoporuke i saopćenja.

 

 

Dok su mnogi Sirijci u ​​borbi protiv snaga predsjednika Bashara al-Assada odlučili uzeti oružje, ovi ljudi koriste vještine koje su stekli u svojim karijerama prije revolucije.

 

Oni su dobro obrazovani, moderno obučeni i tiho govore. Iako se donekle razlikuju od tipične slike pobunjenika sa oružjem u ruci, oni su ipak dio iste mašine.

 

Među šestočlanim timom koji radi van ovog ureda je bivši menadžer za upravljanjem bogatstvom, vlasnik kompanije, pravnik pripravnik i prebjegli major iz vojske.

 

Nadim, mladić u svojim ranim dvadesetim, studirao je na Univerzitetu u Halepu prije nego što se grad pretvorio u bojno polje između pobunjeničkih i Vladinih snaga.

 

“Živio sam u oblasti koja je postala centar borbi”, kaže on. “Nisam više mogao ostati tamo i biti siguran, tako da sam došao ovdje da pomognem.”

 

“Volio bih se jednog dana vratiti i završiti svoje studije. Ako Bog da, to će biti uskoro.”

 

Khaled, drugi član tima, imao je unosan posao u Zaljevu, ali je bio prisiljen vratiti se u Siriju i pridružiti se borbi za rušenje Bashara al-Assada.

 

“Od početka revolucije sve što sam želio je bilo da pomognem”, kaže on. “Počeo sam radeći sa aktivistima u Siriji – pomažući im oko logistike kao što je prevoz stvari iz Turske. Međutim, kako su se stvari pogoršale, počeo sam se osjećati sve više beskorisnim, jer se nalazim van zemlje.

 

“Morao sam donijeti odluku o tome da li želim nastaviti pričati o revoluciji izdaleka ili postati dio nje. Tako sam napustio posao i vratio se kući.”

 

Ljudi koji ovdje rade ne dobijaju platu, ali vjeruju u ono što rade. Oni žive među borcima, jedu s njima i često se suočavaju sa istim opasnostima kao oni. Žestoki su u kritici nekih akcija koje se obavljaju u ime FSA, ali insistiraju na tome da zločinci uopće nisu dio Slobodne sirijske vojske.

 

“Dok ste ovdje, upoznat ćete neke borce koji će vam reći da su pripadnici Slobodne (sirijske) vojske,” kaže Ahmed, koji se tokom prošlog mjeseca pridružio timu. “Međutim, istina je da postoji puno grupa koje djeluju na svoju ruku. Oni nemaju ništa sa FSA. Oni su ti koji uzrokuju probleme ovdje u Siriji.”

 

 

Medijski centar radi na svojoj trenutnoj lokaciji već gotovo šest mjeseci. Samo njegovo postojanje, nekoliko kilometara od centra borbi, pokazuje kako se sukob razvio. Na početku ustanka aktivisti bi iz Sirije krijumčarili videosnimke borbi i navodnih zločina režima i postavljali ih na internet iz susjednih zemalja kako bi izbjegli hapšenje.

 

Sada, kako pobunjenici uspijevaju da drže teritorije, mreža centara, kao što je ovaj, izgrađena je unutar zemlje.

 

Halep medijski centar ima svoju Facebook stranicu, YouTube kanal i Twitter profil – i svi oni se koriste za dijeljenje vijesti o ustanku. Jezive videosnimke posljedica bombardiranja FSA boraca dok slave vojnu pobjedu ispred izgorjelih tenkova, fotografije boraca koji poziraju u grupama, vijesti o sahranama – sve to ovaj tim prikuplja i dijeli putem svoje društvene medijske mreže.

 

Tim će često vidjeti videosnimke borbi do kojih je došao kako ih prenose velike medijske kuće.

 

Iako ovaj medijski izvor pruža korisno sredstvo za novinare koji prate rat, mnogi su izrazili zabrinutost u vezi s mogućnosti za potvrđivanje tih informacija.

 

Ovaj se tim najbolje može opisati kao odjel za odnose s javnošću Slobodne sirijske vojske u Halepu. Osim što vode Facebook stranice i postavljaju videosnimke, oni, također, pomažu u sastavljanju govora koje čitaju pobunjenički komandanti i pišu pisma u ime vojnog vijeća.

 

Oni u sklopu posla, također, pružaju i određenu logističku podršku za FSA, kao što je vođenje evidencije o tome koliko municije koja brigada ima, što neminovno proširuje opis ureda kao “medijskog centra”.

 

Kao što jedan iz grupe kaže: “Morate znati šta imate, prije nego što krenete u borbu.”

 

 

Sam centar je pod zemljom, ali se soba trese od zvuka granata koje padaju u blizini. Skupljanje vijesti o ratu otežano je u posljednjih nekoliko mjeseci, pošto su se borbe intenzivirale, a Vlada sve više koristi zračne napade na područja pod kontrolom pobunjenika.

 

Opozicioni aktivisti kažu da je blizu 5.000 ljudi ubijeno u zemlji u augustu, što taj mjesec čini najsmrtonosnijim u 18-mjesečenom sukobu. No, strani novinari i dalje dolaze u Siriju, a halepski medijski tim im pomaže u tome.

 

Mobilni telefoni razbacani na stolovima širom ureda neprekidno zvone tokom dana.

 

“To je još jedan novinar”, reče Khaled, nakon što je spustio slušalicu. “Moram ići i pokupiti ga iz Turske večeras. Prestao sam brojati koliko ih je sada ovdje.”

 

Tim se naizmjenično mijenja u prebacivanju novinara širom zemlje – pronalaze im smještaj i hranu i često ih vode u područja gdje se vode teške borbe.

 

Medijski centar ne prima nikakva direktna finansijska sredstva ili podršku, osim nekoliko starih laptopa na kojima rade svoj posao, a koje su dobili od FSA. Kao rezultat toga od novinara koji dolaze u zemlju traže da plate troškove nastale tokom njihovog boravka. Glavni trošak je benzin, a cijena je blizu 150 dolara dnevno.

 

“Mi samo pokrivamo naše troškove. Ne tražimo od njih da plate za hranu ili smještaj, jer to nije u duhu revolucije”, kaže Nadim.

 

Ako je istina prva žrtva ovog rata, ovaj tim bi sebe bez sumnje smatrao bolničarima. Model nikako nije savršen, ali videosnimci, slike i informacije koje dolaze iz ureda kao što je ovaj osigurali su da vijesti iz Sirije obiđu svijet.

 

 

Tehnologija koja je odigrala tako ključnu ulogu u Arapskom proljeću je jednako važna u Siriji, ako ne i više, čak iako se ishod ovdje razlikuje.

 

Kada su suočeni sa izborom između korištenja sirijske državne televizije i centara poput ovog, novinari koji pokrivaju građanski rat u Siriji za skupljanje vijesti često biraju potonje. Jer, koliko god sukob potrajao, a možda i zbog nedostatka bolje opcije, oni će vjerovatno nastaviti tako raditi.