Ubistva i mučenja u tajnim iračkim zatvorima

Piše: Dahr Jamail

U vrijeme kada se političke tenzije u Iraku rasplamsavaju, nakon što je izrečena smrtna kazna odbjeglom potpredsjedniku, organizacije za zaštitu ljudskih prava izrazile su zabrinutost da većinska šiitska Vlada možda koristi egzekuciju koju odobrava država da eliminira protivnike koje drži u zatvoru.

Ispovijesti o mučenjima, također, dolaze od oslobođenih zatvorenika i istražitelja, što je u direktnom sukobu sa tvrdnjama Vlade premijera Nourija al-Malikija.

Prošlog mjeseca izvedena je serija egzekucija. Tri žene bile su među 21 zatvorenikom koji su pogubljeni istog dana, 27 augusta. Dva dana kasnije, pogubljeno je još pet zarobljenika.

Političke podjele

Iračka Vlada nastavlja šutjeti o identitetu pogubljenih zatvorenika i optužbama protiv njih.

Potpredsjednik Tariq al-Hashemi, sunit koji je u egzilu u Turskoj, poslao je pismo iračkom predsjedniku Jalalu Talabaniju sa zahtjevom da “zaustavi arbitražna pogubljenja kojih je sve više u Iraku“.

Nekoliko dana nakon Hashemijevog pisma, Vlada Nourija al-Malikija izrekla mu je smrtnu kaznu u odsustvu za navodnih ubistava šiitskog sigurnosnog zvaničnika i advokata.

Ta presuda ukazuje na političke podjele između šiitskih i sunitskih lidera u Iraku i povlači pitanja o tome ko biva pogubljen i zašto.

Iračko Ministarstvo pravde navodi da je u 2012. godini pogubljeno 96 zatvorenika, dok se u zatvorima nalazi još 196 osuđenika na smrt.

Mnogi Iračani, uključujući bivše zatvorenike, vjeruju da se radi o mnogo većem broju pogubljenih i zatvorenih.

Christof Heyns, specijalni izvjestilac Ujedinjenih naroda (UN) o vansudskim ili arbitražnim pogubljenjima, rekao je da je zapanjen izvještajima o ljudima kojima prijeti egzekucija.

“Zapanjen sam zbog broja pogubljenih u Iraku. Oštro osuđujem pogubljenja ove sedmice”, rekao je Heyns u augustu.

Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay kazala je da se radi o znatnom povećanju u odnosu na prethodne godine.

Šokantna cifra

“Zbog netransparentnosti sudskih procesa i široke lepeze krivičnih djela zbog kojih smrtna kazna može biti izrečena u Iraku, ovo je zaista šokantna cifra”, rekla je Pillay.

Iračke vlasti tvrde da su svim pogubljenima izrečene presude zbog krivičnih djela “povezanih s terorizmom”. Međutim, Vlada nije dala nikakave detalje o tim krivičnim djelima.

Ministarstvo pravde nije odgovorilo na pitanja Al Jazeere o pogubljenjima.

Dan nakon što su se američke trupe povukle iz zemlje prošle godine, irački premijer izdao je nalog za hapšenje Hashemija, izazvavši političku krizu nestabilne Vlade. Talas nasilja, u kojem su ubijene i ranjene stotine Iračana, širio se zemljom narednih sedmica.

Vlada je odgovorila masovnim hapšenjima stanovnika u naseljima sa većinskim sunitskim stanovništvom, nakon čega je znatno povećan i broj egzekucija, što je izazvalo optužbe o sektaškom sukobu, kao i korištenju političke moći za obračune zbog starih nesporazuma.

Drugi talas hapšenja i pogubljenja prethodio je Samitu Arapske lige održanom u Bagdadu u martu, kada su Vladine snage organizirale racije i hapšenja u uglavnom sunitskim područjima.

Organizacije za ljudska prava sada su zabrinute da je u toku treći talas hapšenja i pogubljenja.

Tajni zatvori

Human Rights Watch, sa sjedištem u New Yorku, otkrio je postojanje barem dva tajna zatvora.

“Želim znati gdje su mi sinovi, molim nekoga da mi to kaže”, kazala je jedna Iračanka za Al Jazeeru, koja je željela ostati anonimna. “Ljudi kažu da su u tajnim zatvorima. Već šest godina ih tražim, ali nema koristi.”

Joe Stork, zamjenik dirketora HRW-a za Bliski Istok, kazao je da Irak “ima ogroman problem s mučenjem i nepravednim suđenjima”.

Ova grupa izvijestila je o nedavnim pogubljenjima jednog saudijskog i jednog sirijskog državljanina. Izrazila je zabrinutost da iračke vlasit rijetko unaprijed objavljuju vijesti o egzekucijama, a do sada nisu ni objavile ukupan broj egzekucija za bilo koju godinu.

Prema navodima UN-a, više od 1.200 ljudi je osuđeno na smrt u Iraku od 2004. Vlada tek treba javno otkriti konačan broj ubijenih zarobljenika.

Po iračkom zakonu, smrtna kazna može biti izrečena za skoro 50 krivičnih djela, uključujući terorizam, otmicu i ubistvo, ali i za djela poput oštećivanja državne imovine.

‘Namjerni državni teror’

Iračanin Mohammed Saleh pogubljen je u februaru . Njegova supruga Shai'maa kazala je za Al Jazeeru kako vjeruje da su Vladine snage ubile njenog muža kao “žrtveno janje u znak osvete za izgubljene članove šiitskih porodica”.

Kada je posjećivala muža u zatvoru, Saleh je vidjela ožiljke i masnice na njegovom tijelu.

“Muž mi je rekao da ih maltretiraju, muče i zlostavljaju kako bi ih natjerali da priznaju krivična djela”, rekla je ona.

Lisa Hajjarm je profesorica sociologije na Univerzitetu u Kaliforniji Santa Barbara i gostujuća profesorica na Američkom univerzitetu u Bejrutu, koja istražuje mučenja i stanja u pritvorskim jedinicama u ratnom okruženju.

Kazala je da je situacija u Iraku uobičajena za građanske ratove, gdje trenutni režim pokušava eliminirati protivnike iz prošlosti. Hajjar je opisala pogubljenja i mučenja kao “namjerni državni teror”.

“Ja to zovem terorističkim mučenjem”, kazala je Hajjar za Al Jazeeru. “Kada su ljudi mučeni i kada postoje vansudska pogubljenja, cilj je da se stvori vidljiv spektakl i da se zajednice terorom ubijede da budu poslušne.”

Organizacije za zaštitu ljudskih prava traže hitan prekid egzekucija.

“Zbog manjka transparetnosti u vezi s ovim presudama i pogubljenjima, u zemlji gdje su možda iznuđena priznanja često jedini dokaz protiv neke osobe, ključno je da Irak odmah objavi moratorij”, kazao je Stork.

Metode mučenja

Iračka polcija uhapsila je taksistu Ahmeda Hassana (43) u njegovom domu u naselju Adhamiyah u Bagdadu u decembru 2008. godine. Optužen je za terorizam i zatvoren u federalnoj pritvorskoj jedinici u obližnjem naselju Khadimiyah.

Hassan je kazao da je zatvorom upravljalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali naveo i to da sumnja kako ga zapravo nadzire sam premijer Nouri al-Maliki

Rekao je kako je često mučen, te da je sa još 12 ljudi držan u maloj ćeliji sa toaletom bez vrata i jako malo vode. Zatvorenici su jeli samo jednom dnevno, a zatvor je bio pretrpan, “tako da smo bili primorani da spavamo stojeći”.

Hassan je objasnio da su čuvari koristili “različite medote mučenja”.

Skidali su mi nokte kliještima, jedan po jedan, kako bih “priznao djela koja nisam učinio”, rekao je Hassan.

On je, također, svezan za noge, obješen glavom nadolje, te mu je glava gurnuta u kantu vode, dok su ga tukli plastičnim palicama.

Hassan je oslobođen u aprilu.

“Rekli su mi da ne spadam u kategoriju terorizma, te da prijava protiv mene nije konzistentna s njihovom istragom i iskazima svjedoka”, kazao je on.
Hassan je istakao da se mučenje nastavlja, te da i dalje postoje tajni zatvori.

“Jedan se nalazi u Zelenoj zoni, a drugi blizu Međunarodnog aerodroma u Bagdadu”, rekao je on.

Ministarstvo pravde nije odgovorilo na upite Al Jazeere o Hassanovim navodima.

U saopćenju iračkog Parlamenta izdatom 30. augusta, parlamentarna Komisija za ljudska prava sastala se da razmotri “mehanizam za usporavanje egzekucija”.

‘Kao Saddam’

Članovi komisije kazali su iračkim medijima da su kontaktirali ministra pravde Hassana al-Shammarija da se raspitaju da li je ubrzan proces egzekucija skoro 200 osuđenika na smrtnu kaznu uoči usvajanja zakona o amnestiji koji je pred iračkim Parlamentom.

Al-Shammari je negirao ove navode.

Stotine zatvorenika stupilo je u štrajk glađu 28. augusta u zatvorima Taji i Rusafa u znak protesta zbog nedavnih egzekucija, te navodnog plana da se ubrzaju ubistva koje odobri država prije nego što se usvoji zakon o amnestiji, saopćio je Human Rights Watch.

Al Jazeera je pitala Hassana šta misli da premijer Nouri al-Maliki treba uraditi kako bi ispravio trenutnu situaciju.

“Rekao bih mu da se historija uvijek ponavlja i da se Maliki ponaša kao Saddam”, rekao je on, spominjući dugogodišnjeg iračkog diktatora. “Ako nastavite biti gluhi i slijepi pred ovom represijom, jednog dana završit ćete kao Saddam Hussein.”

Izvor: Al Jazeera