Rizik od rata za vodu raste sa oskudicom

Jemen bi mogao biti naredno popriše sukoba za vodu
Jemen bi mogao biti naredno popriše sukoba za vodu

Piše: Chris Arsenault 

Pisac Mark Twain jednom je rekao da je “viski za piće, za vodu se borbe vode”, a brojni izvještaji obavještajnih agencija i istraživačkih grupa pokazuju da je sve izglednija mogućnost rata oko zaliha vode.

U martu, u izvještaju kabineta direktora američke Državne obavještajne agencije, rečeno je da će rizik izbijanja potencijalnih sukoba rasti kako potražnja za pitkom vodom bude nadmašivala trenutne obnovljive izvore vode za 40 posto do 2030.

“Ove prijetnje su veoma stvarne i izazivaju ozbiljnu zabrinutost za državnu sigurnost”, rekla je državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država Hillary Clinton nakon objave izvještaja.

Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, u svijetu ima preko 780 miliona ljudi koji nemaju pristup sigurnoj pitkoj vodi. Do 2030. godine, 47 posto svjetske populacije će živjeti u područjima sa nedovoljnom količinom vode, objavljeno je u izvještaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.

Sa ubrzanim rastom populacije, te povećanim industrijskim zahtjevima, oskudice vode su se, prema UN-ovim procjenama, utrostručile u zadnjih 50 godina.

Neki analitičari su izrazili zabrinutost zbog mogućnosti da će se, kako rezerve budu sve manje, budući ratovi voditi zbog “plavog zlata”, u kojem će učestvovati žedni ljudi, političari koji vide priliku za napredovanje i moćne korporacije.

Svjesni problema

Vlade i vojni stratezi širom svijeta su svjesni nadolazećeg problema, s obzirom na to da je američki Senat objavljivao izvještaje sa nazivima kao što su “Izbjegavanje ratova za vodu: Deficit zaliha vode i važnost Centralne Azije za stabilnost u Afganistanu i Pakistanu”.

Sa ubrzanim rastom populacije, te povećanim industrijskim zahtjevima, oskudice vode su se, prema UN-ovim procjenama, utrostručile u zadnjih 50 godina.

“Oskudica vode problem je koji je pogoršan demografskim utjecajima, klimatskim promjenama i zagađenjem”, rekao je Ignacio Saiz, direktor Centra za ekonomska i socijalna prava, grupe koja se bori za jednakopravnost. “Svjetske zalihe vode bi trebale garantirati svakoj osobi na planeti da će moći zadovoljiti svoje lične i kućanske potrebe. U srži, to su problemi siromaštva i nejednakosti, problemi koji su ljudske prirode”, rekao je on za Al Jazeeru.

Od svih zaliha vode na svijetu, 97 posto otpada na slanu vodu, dok je preostalih tri posto slatka voda, sa manje od jedan posto pitke vode koja je lako dostupna za korištenje. Oskudicom se definira situacija kada svaka osoba u području ima pristup količini vode koja je manja od hiljadu kubnih metara godišnje.

Područja u kojim je oskudica vode najveći problem su neka od mjesta na kojima su česti politički konflikti, što često dovodi do eksplozivnih situacija.

Studija UN-a procjenjuje da će 30 nacija imati problem sa oskudicom vode do 2025, što je porast od 20 zemalja koje su imale taj problem 1990. godine. Osamnaest zemalja je na Bliskom Istoku i u Africi, uključujući Egipat, Izrael, Somaliju, Libiju i Jemen.

Neki stručnjaci smatraju da se jedini dokumentirani slučaj “rata za vodu” desio prije 4.500 godina, kada su gradovi-države Lagash i Umma zaratili u slivu rijeka Tigris i Eufrat.

Najmanje dva rata

Ali Adel Darwish, novinar i koautor knjige “Ratovi za vodu: Budući konflikti na Bliskom Istoku”, kaže da je moderna historija već vidjela najmanje dva rata za vodu.

“Imam zvaničnu izjavu [bivšeg izraelskog premijera] Ariela Sharona, u kojoj je rekao da je razlog za rat [protiv arapskih armija] 1967. bila voda”, kazao je Darwish Al Jazeeri.

Neki analitičari smatraju da Izrael nastavlja okupirati Golansku visoravan, koju je oduzeo Siriji 1967, zbog želje da zadrži kontrolu nad vodom, dok drugi smatraju da se okupacija nastavlja zbog zadržavanja bolje pozicije u slučaju budućih sukoba.

Senegal i Mauritanija su, također, vodili rat koji je počeo 1989. zbog prava na ispašu na rijeci Senegal. Sirija i Irak su, također, imali manje sukobe u vezi s rijekom Eufrat.

Studija UN-a procjenjuje da će 30 nacija imati problem sa oskudicom vode do 2025, što je porast od 20 zemalja koje su imale taj problem 1990. godine. Osamnaest zemalja je na Bliskom Istoku i u Africi, uključujući Egipat, Izrael, Somaliju, Libiju i Jemen.

Darwish je spreman kladiti se da će bitka između južnog i sjevernog Jemena najverovatnije biti poprište narednog sukoba zbog vode, dok će ostale zemlje u regiji slijediti taj primjer ako se situacija ne popravi.

Oskudice vode bi mogli koštati ovu nestabilnu zemlju 750.000 radnih mjesta, što će smanjiti prihod najsiromašnije arapske nacije i do 25 posto tokom naredne decenije, piše u izvještaju konsultantske firme McKinsey and Company, urađenog za jemensku Vladu 2010.

Plemenske razlike

Komentatori često za probleme u Jemenu krive plemenske razlike, ali nedostatak prirodnih resursa možda je razlog za napore boraca za nezavisnost na jugu zemlje i općem nasilju u zajednicama.

“Moje iskustvo sa prvim Ratom u Zaljevu [kada je Irak okupirao Kuvajt] govori da su prirodni resursi uvijek srž plemenskih sukoba”, kazao je Darwish za Al Jazeeru.

Nil je još jedna potencijalna krizna tačka. Godine 1989. bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak je zaprijetio da će poslati odrede za miniranje na branu u Etiopiji.

“Egipatska vojska i dalje ima jedinice za borbu u džunglama, iako nemaju džunglu”, kazao je Dawish.

Kada je Nil u pitanju, kooperacija bi išla u prilog svim uključenim zemljama, s obzirom na to da bi zajednički mogli graditi brane i smanjiti gubitke vode nastale isparavanjem, rekao je direktor štokholmskog Međunarodnog instituta za vode Anton Earle.

“Ako imate dogovor između uključenih strana, bilo bi više vode u sistemu”, kazao je on za Al Jazeeru. Vjerovatnoća da izbije otvoreni rat je mala, kaže on, ali se i dalje dešavaju “mnogi sukobi” koji “sprečavaju zajedničku izgradnju infrastrukture.”

Oskudica vode i potencijalni sukobi koji mogu nastati zbog toga su povezani sa rastućim problemom povećanja  populacije, rastom cijena hrane i globalnim zatopljenjem.

Preuranjena smrt

Postoje dva glavna stava o mogućem razvoju ovih problema. Prvi datira još iz doba Thomasa Malthusa, britanskog svećenika i autora, koji je vjerovao da je “mogućnost populacije veća je od mogućnosti zemlje da proizvede dovoljno hrane za čovjeka, tako da preuranjena smrt u bilo kojem obliku mora zadesiti ljudsku rasu”.

Drugim riječima, veći broj ljudi, uz oskudne resurse, sigurno će dovesti do neslaganja i nasilja.

Naučnici novijeg doba, uključujući Thomasa Homer-Dixona, analizirali su različite studije degradacije okoliša da bi zaključili kako nema direktne poveznice između oskudice i nasilja. Umjesto toga, on vjeruje da nejednakost, socijalna uključenost i drugi faktori utječu na prirodu i jačinu sukoba.

“Nejednaki balansi snaga unutar država i sukobi između etničkih grupa i socijalnih klasa će biti najveći izvor socijalnih tenzija uzrokovanih nestašicom”, kazao je Ignacio Saiz.

“Voda je često tretirana kao roba, kao instrument kojim jedna grupa ljudi može ugnjetavati drugu.”

Bolivija, Južnoafrička Republika, Indija, Bocvana, Meksiko pa čak i dijelovi SAD-a su bile žrtve žestokih protesta vezanih za vodu, kaže Maude Barlow, autorica 16 knjiga i bivša viša savjetnica UN-a o pitanju problema voda.

Uništene bušotine

“Sukob oko privatizacije vode u Cochobambi u Boliviji se pretvorio u neku vrstu rata oko vode, pa je vojska morala biti pozvana”, kazala je Barlow za Al Jazeeru. “U Bocvani, Vlada je uništila bušotine kao dio užasnog pokušaja raseljenja [autohtonih bušmana] iz pustinje Kalahari. Mexico City je na silu uzimao vodu iz okolice, konfiscirajući izvore vode drugih područja i gradeći utvrde oko njih, kao da se radi o rudnicima zlata. U Indiji, Coca-Cola će dobiti ugovore, a zatim izgraditi utvrde oko izvora”, uzimajući pitku vodu i vodu za navodnjavanje od lokalnog stanovništva. “Prema zvaničnom izvještaju, 45.000 ljudi u Detroitu je ostalo bez vode.”

Sukobi oko vode, konflikti uopćeno, prije će rasti unutar država nego između njih, govori Barlow, kad velike agrikulturne, rudarske i energetske kompanije budu preuzimale kontrolu nad izvorima nauštrb drugih korisnika.

IPPC, tijelo UN-a koje analizira klimatska dešavanja, zaključio je: “Voda, njena dostupnost i kvalitet bit će glavni problemi društava i okoliša pod utjecajem klimatskih promjena.”

Za rješavanje ovih problema potrebna je unaprijeđena tehnologija, politička volja, te nove ideje o tome kako ljudi vide svoj odnos prema supstanci koja život znači.

“Ljudi imaju pravo da očekuju pristup osnovnim životnim namirnicama, kao što je voda, samim tim što su ljudi, bez obzira u kakvoj su socijalnoj situaciji rođeni”, rekao je Saiz. “Pored rasta oskudice vode, nadam se da ćemo vidjeti i povećanje napora da se gleda na pristup vodi kao na pravo svakog čovjeka, a ne kao privilegiju.”

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Kako riješiti akutne probleme snabdijevanja pitkom vodom? Šta u zaštiti svojih potencijala pitke vode mogu učiniti zemlje regije? Hoće li voda uskoro biti najvažniji resurs zbog kojeg će se voditi ratovi? Kako uskladiti razvoj i sačuvati dovoljnu količinu kvalitetne vode? Pitka voda i njen značaj tema je ovog izdanja Konteksta. Gosti Konteksta su: u Beogradu […]

Više iz rubrike TEME
POPULARNO