Mauerpark – nedjeljni Woodstock u Berlinu
Piše: Krešimir Dujmović
Pankeri pored obitelji s malom djecom, šminkeri pored penzionera, gomila nasmijanih ljudi, još veća gomila smeća i sve zaokruženo roštiljem, glazbenicima i performerima – Mauerpark predstavlja sve ono po čemu se Berlin izdvaja od ostalih gradova
Da ste ne tako davno rekli stražarima uz zid nedaleko od Nordbanhofa da će obližnje ‘polje smrti’ između istočnog i zapadnog Berlina biti mjesto plesa, glazbe i obiteljskih piknika, vjerovatno bi pomislili da ste zreli za odstrel bez obzira na to pokušavate li prebjeći na drugu stranu ili ne. No, desilo se upravo to.
Komad zemlje koji je razdvajao berlinski istok i zapad u Prenzlauer Bergu 1989. je pretvoren u zelenu površinu, adekvatno nazvanu Mauerpark, te ubrzo zatim postao jedno od najpopularnijih nedjeljnih odredišta, kako za turiste, tako i za domaće.
U posljednjih desetak i više godina naslušali smo se o Berlinu kao gradu gdje ne postoje kulturološke predrasude, gdje nitko nikog ne gleda sa skrivenim prezirom ili neugodom, gdje granice društvenih statusa nisu čvrsto postavljene. I bili su u pravu, barem za kratko vrijeme.
Akrobati, košarkaši i pankeri
Berlin se mijenja u smjeru većine europskih metropola, sa sve većim raslojavanjem, sve otuđenijim stanovništvom i sve skupljim životom koji kirurškom preciznošću stvara nove klasne zidove – ovaj puta manje vidljive, ali time snažnije. Unatoč tomu, duh grada pronašao je svoju svjetiljku – Mauerpark. Doduše, za njegovo ukazanje potrebne su dvije magične riječi: ‘nedjelja’ i ‘sunce’.
Scena je redovito sljedeća: Na rasprostrtoj deki grupa obitelji roštilja kobasice, djeca trčakraju u krug, dok par metara dalje odred antiglobalista pali baklje i izvodi akrobacije. Na korak od njih, netko bubnja u pratnji električne gitare i saksofona, a publiku im čine pankeri, šmikeri, ocvali hipici, djedice u trenirkama, lokalni sakupljači boca i bataljon slučajnih turista.
Opet malo dalje igra se košarka, dok im u blizini trešti DJ oko kojeg su se rasplesali elektrofanovi. Nema smisla klasificirati posjetitelje Mauerparka. Ako ih veže nešto zajedničko, to je tek želja da Berlin ostane ono što je bio u zadnjih dvadesetak godina – slobodan prostor za ekspresiju, gdje je savršeno nebitno tko si, odakle si i kojeg ekonomskog statusa.
Mauerpark je prije svega neugledan i prljav. Nema tu ničeg oku ugodnog – najobičnija tratina izguljena do gole zemlje na većini mjesta, sa jednim popločanim putem, igralištem za košarku, malom amfiteatarskom binom i padinom.
Mnoštvo fotografa
Na vrhu te nizbrdice nalazi se 30-metarski ostatak Berlinskog zida kojeg grafiteri prebojavaju takvom brzinom da svako malo otpadaju slojevi boje od težine. Spomenuti amfiteatar nedjeljom je mjesto radnje najpoznatijeg berlinskog karaokea. Od ranih popodnevnih sati do sedam uvečer svatko tko želi može demonstrirati svoje glasnice pred publikom koja je toliko brojna – na bolje dane bude ih i preko tisuću – da show možete promatrati samo iz solidne udaljenosti. Njegov kultni voditelj, Irac Joe Hatchiban, u svega je nekoliko godina od događaja stvorio urbanu legendu.
Mauerpark je, također, mjesto gdje ćete vidjeti najviše fotografa na četvornom metru. Kako pojašnjava jedan od njih, Daniel, rodom iz Frankfurta, nigdje u Berlinu nema takvog svjetla – čudesno se raspršuje po parku. Ukoliko ste, pak, malo avangardnije obučeni ili imate frizuru kao da ste pred pet minuta bili kod frizera Lady Gage, budite sigurni da će vas slikati svakih deset sekundi.
Ne zaboravimo niti aktiviste nevladinih udruga koji će park iskoristiti za transparente i instant političku edukaciju. Na 1. maj iliti Walpurgisnacht, mjesto postaje kaos glazbe i prosvjeda. No, Mauerpark ne zovu Woodstockom zbog pitoresknih scena i sveopće zabave. Prije svega, to je zbog količine smeća koje ostaje nakon nedjeljnog tuluma. Nevjerovatno, ali prvi kontejneri za otpad postavljeni su tek pred nekoliko mjeseci.
Što reći, izgleda da bi se mogli poigrati sa onom freudovskom tezom o potiskivanju nesvjesnog koje se vraća u obliku simptoma. Četvrt Prenzlauer Berg je unazad 15-ak godina od mjesta alternativaca i umjetnika postalo elitna zona gdje žive viša srednja klasa, dobrostojeće mlade obitelji i zlatna mladež s viškom roditeljskih para, sve u renoviranim zgradama načičkanima dizajnerskim salonima namještaja i ekskluzivnim restoranima. Mauerpark im je mala šaka u oko. Tek toliko da ne zaborave zašto im je četvrt postala poželjna u prvom redu.
Izvor: Al Jazeera