Crna Gora: Muke raseljenih kosovskih Roma
Generalni sekretar Ujedinjenih naroda (UN) Ban Ki Moon je turneju po zemljama jugoistočne Evrope nastavio posjetom Crnoj Gori.
Jedna od tema o kojoj će razgovarati s crnogorskim zvaničnicima je i problem blizu 1.400 raseljenih Roma, koji od 1999. godine žive u veoma teškim uslovima u glavnom gradu Crne Gore.
Dok raseljeni tvrde da pomoći nema ni sa jedne strane, crnogorska Vlada i druge nadležne institucije kažu da je država učinila sve da zbrine raseljene.
Rješenje pitanja izbjeglih i raseljenih osoba jedan je od prioriteta za ulazak zemlje u Evropsku uniju (EU), javlja reporterka Al Jazeere Milica Marinović.
Četrdesetogodišnja Arijeta Tatari sa svoje osmero djece već 13 godina živi u improviziranoj baraci u podgoričkom kampu Konik I.
Sunđeri za spavanje i šporet cijela su njena imovina.
Jedva preživljavaju
Kaže da, kao raseljeno lice sa Kosova, ne prima gotovo nikakvu pomoć i da jedva preživljava.
“Kad donese deca da jede, da pije, ide radi po kante deca, po kante svi rade, bila sam pre, prosila sam, a sada gde da prosimo, kako ću da hranim ovu deca – ne znam”, priča Arijeta Tatari.
Arijeta je među najsiromašnijima u naselju.
Njen komšija Nuradin Poljaci, koji je, kao i većina u kampu, 1999. godine izbjegao sa Kosova, kaže da je stanje u barakama, gdje živi blizu 1.400 Roma, veoma loše.
“Nema struje, nema higijena nema vode, kupatila koje nam potrebno. Mi smo se žalili dosta puta, nema đe, niko na nas ne krene pažnju”, priča on.
Požari u kampu ljeti su uobičajeni, gore drvene barake, ali i smeće koga je na sve strane, pa vatrogasci stalno dežuraju.
Izgradnja 90 stanova
Iako raseljeni u kampovima Konik I i II već 13 godina žive u jako teškim uslovima, nadležni tvrde da su učinili sve da im pomognu.
Strategija Vlade za trajno rješenje pitanja raseljenih donesena prošle godine obuhvata njihovu integraciju u društvo i povratak u matične zemlje.
Pitanje krova nad glavom za dio ugroženih riješit će, kažu, izgradnja 90 stanova, koja treba početi naredne godine.
“Početak stambenog zbrinjavanja sa tih 90 stanova proširiće se i kroz regionalni projekat do konačnog zatvaranja izbjegličkog pitanja u Crnoj Gori”, izjavio je Remzija Ademović iz Ministarstva rada i socijalnog osiguranja Crne Gore.
Veliki broj ljudi u kampovima i danas je bez ikakvih dokumenata.
Država je do sada finansirala 12 posjeta raseljenih Kosovu kako bi se taj problem riješio.
Trajna pomoć
“Nemoguće je utvrditi da li mnoga od tih lica koja idu imaju možda dokumenta. Neki sigurno nemaju, ali svako može da ostavi neki dokument koji mu je važan, jer mnoga lica koriste dupla prava iz zemlje porekla”, tvrdi Željko Šofranac, direktor Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica Crne Gore.
“Došli su ovamo i rekli, sve će pasoš, sve da vam damo, ali tamo kada smo došli, ostavili su nas na put, nisu nam dali ni pare za put”, kaže Nuradin Poljaci.
Humanitarna pomoć u vidu hrane i higijene je sve rjeđa, kažu u Crvenom krstu (CK), koji je na Koniku prisutan od početka.
Najviše se ulaže u obrazovanje raseljenih.
“Mi pokušavamo da im pružimo trajnu pomoć, a to je da sopstvenim radom poboljšaju kvalitet života, da obrazovanjem dođu do boljeg zapošljenja, kako bi mogli sebi tako trajno pomoći”, kazao je Mensut Krupljević iz CK-a Crne Gore.
O povratku na Kosovo, odakle je većina raseljenih na Koniku, gotovo niko i ne razmišlja.
Za to se do sada prijavilo blizu 60 porodica.
Razlog – nemogućnost da tamo nađu posao, a kako dodaju, nemaju se čemu ni vratiti.
Izvor: Al Jazeera