Talenti regije: Bosanac dizajnirao novi čip

Razgovarao: Almir Mehonić

Adnan Mehonić je rođen 1987. godine, a odrastao je u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, Prvu bošnjačku gimnaziju i Elektrotehnički fakultet. Nakon toga završio je Master studije na University Collegeu u Londonu iz oblasti nanotehnologije.

Mehonić kaže da je nanotehnologija dosta široka disciplina koja se bavi istraživanjem svih procesa na nivou nanometara i manje. Njegovo interesovanje je dizajn novih elektroničkih komponenti i razumijevanje fizikalnih procesa na tom nivou, tako da je njegov Master bio, kako kaže, “između inženjerstva i primijenjene fizike”.

Ovaj mladi državljanin BiH u žižu svjetske javnosti došao je nakon svog dizajna novog memorijskog čipa.

– Mogu se čuti glasovi da je bosanskohercegovački obrazovni sistem dosta zaostao, da ne omogućava mladim talentima da se u potpunosti razviju. Vi ste, ipak, dokaz da to i nije tako.

Način studiranja je dosta sličan. Ispiti su dosta slični kao i u Sarajevu. Razlika je u postojanju mnogo većeg broja obaveznih i samostalnih projekata. Naravno, što se tiče samog istraživanja, mogućnosti u Londonu su dosta šire u odnosu na Sarajevo – to se prvenstveno ogleda u količini sredstava koje je Vlada u mogućnosti da namjeni za istraživački rad. Znanje koje sam stekao tokom školovanja u Sarajevu mi je svakako koristilo i još koristi u mom radu. Mnogo je primjera mladih ljudi koji su svoje obrazovanje stekli u BiH, a koji sada imaju velike i uspješne akademske karijere vani

– Ipak ste odlučili da svoje školovanje nastavite na University Collegeu u Londonu. Kako ste zadovoljni mogućnostima koje taj Univerzitet pruža?

PhD u Engleskoj je prvenstveno istraživački rad. Težnja je na tome da se doprinese izabranoj oblasti u nečemu što ranije nije objavljeno ili urađeno. Osim toga, potrebno je stalno praćenje novih naučnih radova i prisustvo na naučnim konferencijama.

– Kako nam jednostavnim jezikom možete približiti svoje otkriće?

Ovaj pronalazak i moje istraživanje su povezani uglavnom sa dizajnom novih memorijskih čipova. Ovi uređaji se zovu Memristori (Mem od memorija i Ristori od riječi resistor – otpornik). Ovakvi uređaji su interesantni jer su dosta brži, koriste manje energije i mogu imati veći kapacitet od uređaja koji su sada u upotrebi (Flash memorije). Dakle, uređaji poput USB stickova, memorijskih kartica za mobitele, kamere i slično. Također, Memristori se mogu koristiti i za druge svrhe osim memorije. Pošto se ovakvi uređaji ponašaju dosta slično neuronima i sinapsama u mozgu, postoje grupe koje se bave istraživanjem neuromorfoloških sistema i dizajnu ‘vještačkog mozga’ baziranog na memristorima. 

– Vaš pronalazak je patentiran?

Da, prošle godine uz pomoć Univerziteta, zajedno sa supervizorom profesorom Tonyjem Kenyonom, rezultat našeg rada je patentiran.

– Vaš rad je nagrađen nagradom Plasma Technology, koju dodjeljuje Oxford Instruments, za najbolji magistarski rad u oblasti nanotehnologije na UCL-u. Šta za jednog mladog građanina BiH znači mogućnost da na jednom ovako prestižnom Univerzitetu usavršava svoje znanje? Ipak, napominjete da biste se vratili u BiH.

Lijep je osjećaj doći do rezultata nakon napornog rada i naravno da sam zbog toga sretan. Ukoliko uspijem doprinijeti razvoju istraživačkog rada u BiH u budućnosti, moje zadovoljstvo će biti još veće. Želja mi je da se nakon završenog studija vratim u Bosnu. Volio bih nastaviti svoj istraživački rad, te studentima pokušati približiti mogućnosti naučnog istraživanja.

– Da li na Univerzitetu ima još ljudi sa prostora BiH? Da li se interesujete za dešavanja u domovini? Šta jednom mladom naučniku najviše nedostaje iz Sarajeva, a šta mu, pak, najviše smeta kada se vrati u njega?

Na samom Univerzitetu nisam još upoznao ljude iz BiH. Međutim, imao sam priliku da upoznam Bosance sa drugih univerziteta u Londonu. Uvijek je lijepo imati mogućnost druženja sa ljudima i pričati bosanski.

Slobodno vrijeme najčešće koristim za dolazak u Sarajevo i provođenje vremena s porodicom i prijateljima. Ono što mi nedostaje, naravno osim dragih osoba, jeste bosanska kuhinja.

Volio bih da mediji govore više o pozitivnim stvarima u Bosni, a uvjeren sam da takvih stvari ima. Ljudi sa Zapada koji su bili u BiH uvijek će reći da se radi o prelijepoj zemlji, sa mnogo lijepe prirode i gostoprimljivim ljudima. Ljudi vole doći, recimo, na Sarajevo Film Festival i uživati u gradu i atmosferi.

– Koja je vaša poruka mladim ljudima?

Da imaju veće ambicije i da se bore za njihovo ostvarenje.