Kako se rušila civilizacija u Bosni

Piše: Mirnes Kovač

I ovog 7. maja se u Bosni i Hercegovini obilježava Dan džamija, kao dan sjećanja na 7. maj 1993. godine, kada je srušena jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini – Ferhat-pašina džamija u Banjoj Luci. U toku agresije na BiH porušeno je ukupno 614 džamija, a oštećeno 307.

Ferhadija, kako je u narodu poznata, bila je centralna građevina banjalučke čaršije i jedno od najuspješnijih ostvarenja islamske arhitekture 16. vijeka na našem tlu. Izgrađena je 1579. godine, a izgraditi ju je dao Ferhat-paša Sokolović, tadašnji bosanski sandžak-beg, koji je poticao iz čuvene porodice Sokolovića, koja je obilježila osmansku vlast na Balkanu na vrhuncu njegove moći.

Ferhadija, kako je u narodu poznata, bila je centralna građevina banjalučke čaršije i jedno od najuspješnijih ostvarenja islamske arhitekture 16. vijeka na našem tlu.

Ferhadija je 414 godina odolijevala svim prirodnim i društvenim nedaćama: požarima, ratovima, zemljotresima (znatno je oštećena u snažnom zemljotresu koji je pogodio Banju Luku u oktobru 1969. godine), te dva svjetska rata… Sve do 1993. godine, kada je, de facto, uništena ciljano i planski. Nažalost, to se nije desilo samo ovoj banjalučkoj džamiji. Te kobne 1993. godine u gradu na Vrbasu uništene su sve džamije.

Iako Banja Luka nije bila direktno izložena ratnim dejstvima, tokom pet mjeseci, od aprila do septembra 1993. godine, svih 16 banjalučkih džamija su sistematski i planski porušene. Njihovi ostaci su ili spaljeni ili razneseni po lokacijama smetljišta, bačeni na deponije, potopljeni u jezera i rijeke.

Uvredljive ‘istrage’

Indikativno je to i danas, kada se na terenu vrše “istrage” o tome ko je srušio banjalučke džamije. Istražitelji prilaze Bošnjacima povratnicima u Banjoj Luci s ovakvim ciničnim i krajnje uvredljivim pitanjima. “Kako ćemo znati kada tada nismo smjeli izlaziti iz kuća, jer je bio policijski sat” – odgovori su koji istražitelji redovno dobijaju i sami priznajući besmislenost svog zadatka. Rušenjima i paljevinama 16 banjalučkih džamija svu logističku potporu (policija, vojska, komunalna preduzeća, vatrogasne jedinice) su davale tadašnje srpske vlasti Banje Luke i šireg okupiranog dijela Bosne i Hercegovine.

Prva džamija koja se našla na meti barbara bila je Sefer-begova ili Pećinska džamija, koja je spaljena u petak, 9. aprila 1993. godine. Opsežne pripreme i planiranja za uklanjanje muslimanskih sakralnih objekata su, pored zavođenja policijskog sata, uključivala i upozorenje stanovnicima srpske nacionalnosti koji su stanovali u susjedstvu (kao što je bio slučaj prilikom rušenja Ferhadije) da te noći ostave prozore otvorene, kako im od posljedica detonacije ne bi bili porazbijani prozori i oštećeni stanovi.

Rušenjima i paljevinama 16 banjalučkih džamija svu logističku potporu su davale tadašnje srpske vlasti Banje Luke i šireg okupiranog dijela BiH.

Ferhadija džamija je minirana u noći između 6. i 7. maja, a eksploziv je detoniran u tri sata ujutro. Samo pet minuta nakon rušenja Ferhadije odjeknula je druga eksplozija, koja je sravnila drugu banjalučku ljepoticu – Arnaudiju džamiju. Već narednog utorka, 11. maja, srušena je džamija u banjalučkom naselju Vrbanji. Sedmicu kasnije, u ponedjeljak 17. maja, spaljena je Hadži Zulfikar džamija u Lijevoj Novoseliji, dok je Behrem efendijina džamija u Desnoj Novoseliji zapaljena devet dana kasnije, u srijedu 26. maja.

U nedjelju, 4. jula, za samo jedan dan, porušene su četiri banjalučke džamije: Mehdi-begova džamija na Hisetima, Sofi Mehmed-pašina (Jama džamija) u Gornjem Šeheru, izgrađena 1502. godine, najstarija banjalučka džamija, Hadži Begzad džamija, koja je također bila u Gornjem Šeheru, te Gazanferija džamija kod Male čaršije. Deset dana kasnije, u srijedu 14. jula, sa lica zemlje nestale su još dvije banjalučke džamije: srušena je Hadži Šabanova džamija u Desnoj Novoseliji i Hadži Kurt džamija u Lijevoj Novoseliji.

Spona prošlosti i budućnosti

U ponedjeljak, 6. septembra, spaljena je Hadži Perviz džamija u naselju Potok, a dva dana kasnije, u srijedu, zapaljena je i uništena i Hadži Osmanija džamija u naselju Pobrđe. Hadži Omerova džamija u naselju Dolac kod pijace spaljena je dan kasnije, 9. septembra, kada je porušena i posljednja gradska džamija Hadži Salihija u naselju Stupnica. Tako je u periodu od aprila do septembra 1993. godine, za tačno pet mjeseci, uništeno svih 16 džamija u Banjoj Luci.

Već 13 godina traje projekt obnove Ferhadije. Po svim standardima graditeljstva, obnova Ferhadije je jedinstven poduhvat u povijesti arhitekture. Projekt ovako zahtjevnog obima i specifičnosti, koji se izvodi metodom tzv. faksimilske rekonstrukcije, a koja podrazumijeva poštivanje svih arhitektonskih vrijednosti, izgleda, oblika, konstruktivnih osobnosti, kao i vrsta materijala, odnosno svih detalja u ostvarivanju potpune autentičnosti izvornog objekta – u ovom slučaju – Ferhadije džamije, zasigurno bi trebao imati pažnju u najmanju ruku adekvatnu svojoj kompleksnosti, pa čak i veću od toga.

U periodu od aprila do septembra 1993. godine, za tačno pet mjeseci, uništeno je svih 16 džamija u Banjoj Luci.

Rekonstrukcija ovog vrijednog kompleksa, kao i svih drugih porušenih zdanja grada Banje Luke, ne znači samo dobijanje sakralnih i funkcionalnih prostora ili arhitektonski vrijednih objekata, što je neupitno važno, već na svojevrstan način predstavlja i uspostavljanje kontinuiteta prostornih odnosa, kao spone prošlosti i budućnosti, kako bi se vratilo lice ovim cjelinama koje su imali prije rata 1992-1995. Ukratko, obnova Ferhadije je važan element u očuvanju identiteta Banje Luke i osiguranja njenog, ali i opstanka matrice Bosne i Hercegovine kao multikulturne i multinacionalne države.

Projekat “faksimilske rekonstrukcije” je daleko skuplji od standardne gradnje i obnove. Predvodi ga sarajevski arhitekta profesor Muhamed Hamidović. Iako se zadnjih godinu-dvije konture Ferhadije već naziru, očigledno je da sredstva koja trebaju za ovako velik poduhvat ne stižu na vrijeme, što dodatno projekt obnove otežava. Ali ipak, ono što je do sada postignuto ostavlja bez daha.

Ipak se gradi i popravlja

I zaista sam se tako osjećao nedavno prilikom posjete ovom gradilištu, a posebice nakon što mi je vrijedni profesor Hamidović odgovarao na mnoga pitanja. Prvo pitanje koje mi je svo vrijeme tokom obilaska spašenih ostataka Ferhadije kolalo po glavi bilo je: kako se neko uopće upustio i smogao hrabrosti ući u takav jedan projekt?

Zatim, tu je niz drugih zagonetki i pitanja: koji se kamen upotrebljavao za gradnju Ferhadije i kako danas do njega doći; ima li ga dovoljno; gdje pronaći drvo i koju vrstu drvenih greda koristiti u zidovima kompleksa; kako i od čega sačiniti malter i vezivne materijale koji su se koristili prije više od 400 godina; koju i kakvu vodu koristiti za njegovo spravljanje; na koji način osušiti glinenu masu na kupoli da se ne bi smrzla u zimskim uvjetima? No, vrijedni tim profesora Hamidovića brilijantno je našao odgovore na sve njih.

Vrijedni tim profesora Muhameda Hamidovića brilijantno je našao odgovore na brojna i teška pitanja.

Pitanja je danas uistinu mnogo i teška su. Ali, atmosfera kada se nešto obnavlja i ponovno diže je koliko-toliko obećavajuća. Gradi se i obnavlja sporo i uz teškoće, ali ipak se gradi i popravlja. Najveće i najneobjašnjenije pitanje će ostati mržnja koja je bila u glavama onih koji su prije 19 godina organizirali urbicid u gradu na Vrbasu.

Međutim, pored ovog teškog pitanja, ostaje još jedno, koje je možda rješivo, ukoliko se u njegovo rješavanje intenzivnije uključi međunarodna zajednica. Ono je vezano za sve učestaliju pojavu nasrtaja i napada na džamije koje, su uz tešku muku i žrtvovanja ogromnog truda i materijalnih sredstava, obnovljene.

Napadi nisu prestali

Prema evidenciji napada na džamije i vjerske objekte, koju vodi Rijaset Islamske zajednice, samo u protekloj godini desio se 51 napad na džamije, vjerske objekte i imovinu IZ-a. Od toga se 43 napada desilo u Republici Srpskoj: od skrnavljenja mezarja, ispisivanja uvredljivih grafita po fasadama, uništavanja nadgrobnih obilježja, razbijanja prozora i drugih oštećenja na objektima, verbalnog prvociranja, zastrašivanja i prijetnji vjernicima, do stravičnih poruka i incidenata poput onog koji se desio nedavno u dvorištu Sefer-begove džamije u Banjoj Luci. Djeca koja su tog jutra došla na vjersku pouku zatekla su nabijenu i krvavu mrtvu mačku na ogradi džamijskog dvorišta…

Napadi na džamije se uglavnom i redovno dešavaju neposredno nakon zapaljivih i islamofobičnih izjava srpskih političkih lidera.

Uz sve ove zastrašujuće slike i podatke, indikativno je i zabrinjavajuće da se od gore pomenutih napada u RS-u najviše njih desilo upravo u Banjoj Luci, njenom administrativnom sjedištu. Interesantno je da je najviše napada pojedinačno pretrpjela ona ista Sefer-begova džamija koja je u aprilu 1993. godine prva spaljena i koja je na neki način otvorila zlotvorni ciklus rušenja.

Zašto se ovo dešava? Možda je to nekima teško odgovoriti. Ne želim ovom prilikom licitirati mogućim odgovorima. Želim samo ukazati na činjenicu koja se da nazrijeti iz evidencije o napadima koju vodi IZ: napadi se uglavnom i redovno dešavaju neposredno nakon zapaljivih i islamofobičnih izjava srpskih političkih lidera.

Prljava djela se ne mogu sakriti

Obnova Ferhadije vraća nadu u budućnost, u pobjedu dobra nad zlom, u pobjedu civilizacije i njenih vrijednosti nad barbarstvom najsofisticiranijeg oblika. Ipak, to barbarstvo se još nije povuklo u svoje izvancivilizacijske nedođije.

Njegov zloduh još dominira političkim i pravosudnim instancama RS-a i Banje Luke, koje i nakon 19 godina, unatoč činjenici da su sve njene džamije planski i sistematski srušene uz podršku policijskog, vojnog i civilnog aparata vlasti grada koji nije direktno bio pogođen ratnim dejstvim, odbija pravedno presuditi rušiteljima i obeštetiti oštećene.

Spisak i tok rušenja Ferhadije i ostalih 15 banjalučkih džamija postavlja hiljade pitanja o brutalnosti, pomračenju uma i odgovornosti za ova zlodjela.

Umjesto toga, po istim demonskim uzusima ponašanja po kojima su džamije rušene, danas vlasti RS-a šalju „istražitelje“ da od Bošnjaka Banje Luke dobiju informaciju i odgovor na pitanje “Ko je srušio Ferhadiju?”.

Historija će neumorno postavljati pitanja i davati odgovore o rušiteljima Ferhadije, ma koliko oni svoja prljava djela pokušavali sakriti. Jer, spisak i tok rušenja Ferhadije i ostalih 15 banjalučkih džamija, kojeg smo ponudili na početku ovog teksta, sam po sebi postavlja hiljade pitanja o brutalnosti, pomračenju uma i odgovornosti za ova zlodjela.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera