Svjetski nuklearni klub
Pišu: Mohammed Haddad i Ben Piven
Svjetske sile sastale su se prošle sedmice u iračkoj prijestolnici Bagdadu kako bi ubrzale nuklearni dogovor sa Iranom. Zapad se nada da će dogovor ublažiti zabrinutost Izraela tako što će njime primorati Iran da obuzda obogaćivanje urana na transparentan, dokaziv način.
Nakon nedavnih pregovora u Teheranu, Yukiya Amano, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), kazao je prošle sedmice da se dogovor o inspekcijama očekuje “vrlo brzo”.
Iran tvrdi da svoj nuklearni program u potpunosti razvija u mirnodopske svrhe. Međutim, zapadne sile su uvele sankcije protiv Teherana uglavnom iz straha da Islamska Republika nastoji ući u elitni klub zemalja sa nuklearnim oružjem.
“Zašto se mediji ne bave zemljama koje već imaju nuklearno naoružanje?”, pita Jonathan Granoff, predsjednik Instituta za globalnu sigurnost, koji se zalaže za eliminaciju nuklearnog naoružanja.
“Iran je simptom neuspjeha da se uvede univerzalna zabrana na nuklearno oružje”, kazao je Granoff za Al Jazeeru, sugerirajući da međunarodna zajednica, naglašavanjem navodnih nuklearnih aspiracija Irana, ne pristupa problemu na ispravan način.
“Zašto samo izvještavaju o državi koja bi mogla steći nuklearno oružje? Trebali bismo se fokusirati na zemlje koje imaju ogromne arsenale i riješiti ih se.”
Sigurnosne garancije
“Glavni problem je što je 189 zemalja dogovorilo plan o pretvaranju Bliskog Istoka u zonu bez nuklearnog oružja”, kaže Granoff. “Izrael ne želi pregovarati o tome dok ne dobije sigurnosne garancije od svojih susjeda. No, nedostatak sigurnosti leži i u opasnosti koju predstavljaju njegova (vlastita) nezaštićena nuklearna postrojenja.”
“Iran je simptom neuspjeha da se uvede univerzalna zabrana na nuklearno oružje”, kazao je Granoff za Al Jazeeru, sugerirajući da međunarodna zajednica, naglašavanjem navodnih nuklearnih aspiracija Irana, ne pristupa problemu na ispravan način.
“Zamislite da Konvencija o biološkom oružju kaže da nijedna zemlja ne smije imati poliomijelitis ili variolu kao oružje, ali da ćemo dozvoliti devet zemalja da imaju kugu! To je nekoherentno i neodrživo, jer svi znamo da kuga nije legitimno oružje zbog njenih neselektivnih i zastrašujućih posljedica.”
Granoff dodaje da “samo jedan posto svjetskog nuklearnog arsenala može okončati civilizaciju”.
Dok su sigurnosni analitičari dugo raspravljali o koristima nuklearnog zastrašivanja, malo je sumnje u to da je nuklearno oružje izuzetno snažno. Neslaganje je uglavnom usmjereno na relativne prednosti i nedostatke pojačanog vojnog zastrašivanja i mogućnosti da bojeve glave padnu u pogrešne ruke.
“Ne pada kiša, stoga zatvorite kišobran”, kaže Granoff. Hladni rat je završen. Pomirimo se s tim.
Dok nuklearno oružje nudi osjećaj zaštite po cijenu potencijalnog iščezavanja ljudskog života, nuklearna energija obećava proizvodnju električne energije bez mnogo negativnih vanjskih učinaka uzrokovanih izgaranjem fosilnih goriva.
Isplativost nuklearne energije
No, naročito u periodu poslije katastrofe u Fukushimi aktivisti za zaštitu životne sredine sve više se protive rizicima koje društva preuzimaju sa nuklearnim elektranama.
Prema Kai-Henriku Barthu, stručnjaku za nuklearnu sigurnost sa Univerziteta Georgetown, nuklearna energija “nije baš isplativa, ali trebali bismo detaljno istražiti pojedine zemlje kako bismo vidjeli koji rezultat ispada iz te jednačine”.
Od 30 zemalja koje trenutno imaju nuklearnu energiju, tri su u procesu ukidanja svojih programa. Njemačka i Švicarska su odlučile ugasiti svoje reaktore, dok je Japan nakon trostruke katastrofe prošle godine isključio sve reaktore kako bi izvršio radove na održavanju i sigurnosne provjere svojih postrojenja.
Bivši neprijatelji u Hladnom ratu Rusija i SAD imaju daleko najviše oružja i glavne su mete akcija za denuklearizaciju. No, najpoznatija aktualna debata ostaje ona o iranskim sposobnostima u nastanku.
“Odluka Njemačke je očigledno bila reakcija na Fukushimu”, kazao je Barth za Al Jazeeru. “Nijemci dugi niz godina izražavaju zabrinutost zbog nuklearne radijacije, još od 1970-ih, kada su održane velike demonstracije protiv izgradnje reaktora. Inače, pokret Zelenih je nastao iz borbe protiv nuklearne energije.”
“Nisam ubijeđen da je ovo krajnje ekonomsko rješenje za energetske probleme”, kaže Barth.
On vjeruje da su ekonomske prednosti za zemlje koje teže razvoju nuklearne energije samo shvatljive kada porastu cijene nafte.
“Ali ako cijene nafte padnu znatno ispod 100 dolara, onda nuklearna energija nije toliko isplativa, jer su kapitalna ulaganja na početku ciklusa znatna. Nuklearna elektrana košta između dvije i četiri milijarde dolara.”
Iako je važno ne spojiti civilnu i vojnu upotrebu nuklearne tehnologije, to dvoje je neraskidivo povezano u oblasti nauke.
Njemačka je, poput Japana, pokrivena američkim nuklearnim kišobranom. Dok se za Japan kaže da je u stanju proizvesti nuklearno oružje ako mu zatreba, Njemačka, zajedno sa članicama NATO-a Belgijom, Holandijom, Italijom i Turskom, na svojoj teritoriji čuva američke bojeve glave.
Iako su američke strateške bojeve glave stacionirane unutar njihovih granica i lokalne trupe znaju kako rukovati njima, ove zemlje ne mogu, ustvari, donijeti suverene odluke o njihovoj upotrebi ili razmještanju.
Britanci su u prošlosti razmišljali o odricanju od sredstava nuklearnog zastrašivanja. Skeptici kažu da Velikoj Britaniji ne trebaju njene bojeve glave iz bilo kakvih odbrambenih razloga.
“Njihovo održavanje mnogo košta, a ko vjeruje da je Britanija supersila u ovom trenutku?”, pita Barth.
Bivši neprijatelji u Hladnom ratu Rusija i SAD imaju daleko najviše oružja i glavne su mete akcija za denuklearizaciju. No, najpoznatija aktualna debata ostaje ona o iranskim sposobnostima u nastanku.
Iran tvrdi da nuklearni program razvija isključivo u civilne svrhe i da će to omogućiti zemlji da izvozi veći udio iz svojih naftnih izvora.
“Postoje ljudi koji vjeruju da, ako želite biti moderna zemlja, onda morate imati zrakoplovnu kompaniju i olimpijski tim – i također, nuklearnu elektranu”, tvrdi Barth.
“Ali ne mislim da je ekonomska isplativost bila glavni pokretač toga”, kazao je Barth za Al Jazeeru. “Ne biste gradili velika postrojenja za obogaćivanje u Natanzu i Qomu za jedan (Bushehr) reaktor.”
“Nuklearna tehnologija nudi opcije u budućnosti – ako žele energetsku opciju zajedno sa strateškom. Prilično je jasno da Iran želi pomaknuti granice NPT-a što je dalje moguće dok ne bude u stanju da proizvede dovoljno visoko obogaćenog urana za oružje.”
Barth odbija navode da utrka za nuklearnim naoružanjem čini Iran sigurnijim, te tvrdi da je strateški pogrešna procjena „označavanje Irana zbog napada, a ne zbog sigurnosti“.
On tvrdi da bi svaka zemlja bila mudrija da više ulaže u zelenu tehnologiju nego što to čine SAD i Evropa.
“No, postoje ljudi koji vjeruju da, ako želite biti moderna zemlja, onda morate imati zrakoplovnu kompaniju i olimpijski tim – i također, nuklearnu elektranu.”
Izvor: Al Jazeera