Umjesto novcem, trguju uslugama

Piše: Krešimir Dujmović

Vrijeme je novac, kaže poslovica, no u Berlinu, Den Haagu, Frankfuru ili Varšavi, shvatili su je doslovno – umjesto eura razmjenjuju minute.

Možda nemate keša, ali znate svirati klavir. Uz malo sreće ljudi će vaš talenat honorirati novcem, ali u Berlinu i još par europskih gradova transakcija će biti nešto kreativnija. U zamjenu za, na primjer, pola sata klavirskih instrukcija, dobit ćete ručak u restoranu ili će vam netko popraviti bicikl.

Koncept je koliko star toliko i nov. Tzv. ‘time banking’ ideja je razmjene usluga  koja potpuno zaobilazi službeno priznate valute poput novca ili zlatnih poluga. Zajednica uključena u banku vremena razmjenjivati će minute. Okrečite nekome sobu i zauzvrat ćete dobiti novčanicu od, recimo, dva sata. S njom možete primiti bilo koju uslugu ostalih članova time banking zajednice koje se kreću od najniže jedinice od pola sata na više.

Paralelna mikro-ekonomija 

Tako će mali restoran u Berlinu svake druge nedjelje u mjesecu servirati meni u vrijednosti od 30 minuta. Ili će vam netko pomoći preseliti namještaj na novu adresu. Ili će vam ispeći kolače za tulum. Kako kaže Julieta Aranda, voditeljica Time bank zajednice, želi se stvoriti paralelna mikro-ekonomija koja mimoilazi prevladavajuće mehanizme s kojima se vrednuje rad i gdje su neke vještine ekstremno podcijenjene, a druge precjenjene i to isključivo prema diktatu tržišta.

Pomisao da je moguće uspostaviti ekonomski model temeljen na vremenu svako malo se pomalja od počeka 19. stoljeća, sa entuzijastima koji dolaze i odlaze počevši od američkog anarhista Josiaha Warrena koji je otvorio prvu ‘vremensku trgovinu’ u Cincinatiju 1827. godine, no danas, čini se, prilično dobro funkcionira kao paralelni način razmjene usluga.

U svijetu je otprilike 3000 ljudi uključeno u vremensko bankarstvo a u Berlinu ih je dvjestotinjak.

Tim više što je globalni finacijski kolaps 2008. živo demonstrirao svu neljudskost i paradokse financijskog inženjeringa.

“Htjeli smo pokazati da je moguća cirkulacija robe i servisa izvan monetarnog sustava. Ljudi to ionako čine u svojim životima u bezbroj prilika. S obzirom da je vrijeme danas postalo dragocjeno, činilo nam se kao mnogo bolji način za mjerenje vrijednosti, nego novac”, priča Aranda, ujedno i vlasnica gorespomenutog berlinskog restorana Time/Food navodeći kako je u svijetu otprilike 3000 ljudi uključeno u vremensko bankarstvo. U Berlinu ih je dvjestotinjak.

Popularnost u Nizozemskoj

Također, specifičnost berlinske grupe je što uglavnom okuplja ljude iz kulturnih djelatnosti. Često se nude usluge prevođenja, pisanja, pa i izrade, recimo, apstraktnih portreta, kako dalje navodi Aranda koja čitav projekt vidi kao investiciju u svijet u kakvom bi htjela živjeti.

Da joj se investicija isplatila, govori i činjenica da su joj u restoran u početku dolazili prijatelji, a danas skoro nikoga ne poznaje.

Novac je raspodjeljen neravnomjernije i neravnopravnije nego vjerovatno ikada prije u povijesti. 

“Svako malo bude netko iz Den Haaga sa ‘novčanicama’ od pola sata. U Nizozemskoj je ideja banke vremena popularnija nego igdje drugdje”, zaključuje.

Novac je raspodjeljen neravnomjernije i neravnopravnije nego vjerovatno ikada prije u povijesti. Vrijeme nam je s druge strane dano u prilično istovjetnim porcijama od 24 sata dnevno. Da li svačije vrijeme vrijedi jednako?

Da, glasi unisoni odgovor ljudi koji pokušavaju barem s vremena na vrijeme izmigoljiti iz psihologije novca i tržišne ekonomije i to u gradu koji praktički diktira monetarnu politiku Europske unije.

I kao u svim sličnim pričama o pokušaju boljeg svijeta, svijet neće postati niti bolji niti drukčiji, ali bi to mogao postati za one koji u njima sudjeluju.

Izvor: Al Jazeera