‘Štedljiva’ država i pohlepni vlasnici

Piše: Aleksandar Mlač

Teško bi bilo reći da se medijska slika Slovenije u bitnim stvarima razlikuje od one u drugim zemljama regiona. Sve je isto, a ostalo su nijanse. Mediji, naročito elektronski, posebno televizija, pod budnim su okom svake aktuelne vlasti. Predsjednici , ministri, poslanici… vole da se vide na televiziji, da ih njihova djeca, tetke i strine čuju na radiju i “dive” im se u novinama, bez obzira na to imaju li šta pametno ili ne reći svojim biračima. I većina birača je najčešće sklona formi, a ne suštini. To, u pravilu, koriste raznorazni predstavnici za štampu, koji takav lik svojih “gazda” plasiraju u javnost.

Odatle, naravno, velika želja (i potreba) političara da vladaju medijima. Zbog svega toga i ne čudi što su najtiražniji dnevni list Slovenske novice (Slovenske vijesti), koje sadržajem spadaju pod naziv žuta štampa. Na raspolaganju su ne samo na kioscima za prodaju, već i u svakom kafiću, frizeraju i na drugim mjestima uobičajenim za okupljanje publike željne senzacija, crne hronike i drugih “specijaliteta” te vrste. Ozbiljno štivo, koje nude glavni slovenski listovi Delo, Večer i Dnevnik, imaju manju prođu, a s time i pomenuti listovi tanji tiraž. Preživljavaju s mukom.

Ozbiljno štivo, koje nude glavni slovenski listovi Delo, Večer i Dnevnik, preživljavaju s mukom.

Situacija nije bolja ni kada je riječ o nekoliko televizija, koje svojim sadržajima popunjavaju informativni prostor i među kojima se javni servis Televizija Slovenije sa svojom ponudom bori da opstane u konkurenciji. Njen položaj je ravan položaju glavnih pisanih medija, a država (odnosno establišment na vlasti), koja učestvuje u njenom finansiranju, najčešće je pokušava podrediti sebi i svojim interesima, koji i nisu baš u skladu s onim što proglašava opštenacionalnim interesom.

‘Nepodobna’ kultura

Nedavni primjer rječito govori o tome. Slovenska Vlada je donijela odluku da nacionalna televiziji, koja je, navodno, u velikim gubicima, otpusti sve radnike koji su za nju vezani ugovorom. Riječ je o velikom broju radnika koji svojim angažmanom popunjavaju posebno programe iz oblasti kulture. Tome su se oštro suprotstavili generalni direktor Marko Fili i Programski savjet Televizije Slovenije, vodi ga Lenart Šetinc, koji, pored ostalog, pokušavaju dokazati da je takva mjera štednje za javni servis štetna, kao i da nacionalna televizija ne pliva u gubicima kao što se pokušava o njoj stvoriti pogrešna slika. Nije zato slučajno što se oko predsjednika Programskog savjeta počinje stvarati afere koje ne odgovara stvarnosti, odnosno liku i djelu ovog priznatog medijskog stručnjaka.

Slovenska Vlada je donijela odluku da nacionalna televiziji otpusti sve radnike koji su za nju vezani ugovorom.

Važan činilac za položaj medija i njihovih novinara je vlasništvo. Države ili kapitala. Država je prije nekoliko godina sve zaposlene u javnoj televiziji proglasila zaposlenima u javnom sektoru. Njih i novinare u preko 100 opštinskih radio stanica. Moralno i za materijalne efekte odgovorni su državi, odnosno lokalnim zajednicama, svojim vlasnicima, o čijem se moralu često može diskutirati.
Kao i država, i vlasnici privatnih medija, koji se rado kite epitetom “nezavisni” imaju svoje zahtjeve. Prije svega ili jedino – dobit. Političku i materijalnu. “Veži konja gdje ti aga kaže”, a za agu se zna ko je.

Boljitka ni na vidiku

Najveći broj novinara je, zbog pohlepe vlasnika medija, za rad u njima vezan ugovorom ili honorarno. Ugovor je u pravilu na određeno vrijeme. Produženje ugovora zavisi od vlasnika. Ako ne radiš dobro, odnosno ako medij ne donosi zaradu, ni ugovor neće biti produžen.

Ogromnom broju novinara honorarno zaposlenih vlasnici medija ne plaćaju socijalno i penziono osiguranje i druga davanja. Takav je i položaj T. P. (puno ime i prezime poznato autoru), koja je u svom mediju prvo radila na internet portalu, a onda seljena iz redakcije u redakciju, sve pod istim neizvjesnim uslovima. Svugdje se potvrđivala, ali posla na neodređeno vrijeme ni na vidiku. Danas, u vrijeme opšte ekonomske krize, malo je izgleda da će položaj medija i novinara biti bolji. Ekonomskih poruka, a time i glavnog izvora finansiranja i zarade medija i novinara, u njima je sve manje. Apetiti vlasnika ne mogu biti zadovoljeni.

Ogromnom broju novinara honorarno zaposlenih vlasnici medija ne plaćaju socijalno i penziono osiguranje i druga davanja.

Žalosnije od toga je što ni potrebe korisnika medija, odnosno čitalaca, slušalaca i gledalaca za nezavisnom i s time višestruko korisnom informacijom u procjepu medija i novinara između političara i kapitala neće biti zadovoljena. Kriterij medija i korisnika njihovih usluga će i dalje opadati, trka za sadržajno jeftinom informacijom, bilo da je riječ o vijestima ili nekvalitetnim filmovima i drugim sličnim sadržajima, kao što “proricanje” budućnosti ili profane seksualne seanse, dobijat će sve više prostora.
Naravno, sve zadovoljnije će biti i tetke, strine i komšinice poznatih ličnosti.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera