Put u nepovrat, ili početak puta

Piše: Aleksandar Čomovski

Gledam jutarnje novine, ali ne vidim nijedan naslov dokle je stigla istraga o likvidaciji petero mladih ljudi na mafijaški način u okolici glavnog makedonskog grada. Četverica njih nisu imala ni 20 godina. Ministarstvo unutrašnjih poslova Makedonije šuti, novine ne pišu. Zato otvaram čitulje, na zadnjim stranama slike i riječi tuge koje su uputile porodice.

‘Jedini neprijatelji su bliski prijatelji.’

Prisjećam se jednostavnosti dekonstitucionalizma francuskog modernog filozofa Jacquesa Deridea: “Jedini neprijatelji su bliski prijatelji.”

Prije desetak dana Makedonija je bila na rubu mržnje i novih etničkih sukoba. Albanci su ubili mlade Makedonce? Nisu! Sa Kosova su? Jesu-nisu! Srpske tajne službe? Ko zna… “Šiptarski” plaćenici grčkih i srpskih tajnih agentura? Kuda vode riječi krunskog svjedoka?

Prijatelji – urednik i premijer?

Tišina. Ko su, odakle su došli, kuda su pobjegli, ko su im jataci? Puno je pitanja, a čitaoci, slušaoci i gledaoci hoće odgovore. Koji nisu na naslovnim stranama, ni u prvim minutama informativnih emisija. Ali narod ne nasjeda više na provokacije i novinarske indoktrinacije. Nakon decenije od međuetničkog konfilkta rijetko ko ili niko više ne može ga prevariti. Ljudi već imaju svoj kod samoodbrane od mafijaško-političkih spletkaranja.

Za spin novinare u Vladinim televizijama prva vijest drugog dana nakon grozomorne likvidacije skopskih maturanata u sumrak radnog dana, bila je – bizarnost života. Na jednom “vabcanom” (ofarbanom) jajetu pojavila se suza Isusa Hrista?! U jednom skopskom pravoslavnom hramu – čudo! Freske se samopročišćavaju, ispada patina, starina, likovi svetaca dobivaju prirodne boje žutih oreola. I popovi imaju svoju PR agenciju pred Uskrsnuće. Ali ko je isprao ISTINU?

Na sceni su, u areni, borci, gladijatori savremene epohe. Ko će koga ubiti?

Uskrsnuće – za smrt novinarske tragikomedije. Smrt petero nedužnih mladića treći dan nakon tragedije tek je šesta vijest u desetoj minuti udarnog TV dnevnika, čiji urednik javno kaže da mu je premijer kućni prijatelj, svakog dana su na vrućoj halo-liniji. A premijer je tek treći dan nakon zločina “progovorio”. Zapravo, šutio… Gromoglasna tišina ISTINE.

Na sceni su, u areni, borci, gladijatori savremene epohe. Ko će koga ubiti? Da li će tada ubistvo biti VIJEST, ISTINA koja je protkana u informacije dana? Njih nema nekolkiko godina unazad. Ne prodaju se u Makedoniji. Sve manje ih ima i na Wall Streetu.

Stoljetna kohabitacija istine

Petak je, rano jutro, dolazi vikend. Pišem ove redove na otvorenom prozoru. U svanuće čujem imamovu molitvu sa munare obližnje džamije u srcu moga grada i naselja gdje živim. Zatim tišina. U sedam sati zvuk kambanarije sa zvonika Crkve sv. Jovana. To razbija monotoniju novinarske profesije, ta stoljetna kohabitacija ISTINE. Svaka za sebe, ali uvijek vjerodostojna. To i tu, u srcu Balkana, u središtu stare Evrope, dokazuje da je islam evropska civilizacija, da je na Balkan došla u 9. stoljeću, preko Španije. A sada – šta? “Pravi Evropljani” kažu da je “multikulturalizam mrtav”. Ako je to ISTINA, VIJEST, onda gladijatorska borba tek počinje.

Počinje naše surfanje i potraga za cyber ISTINOM. I u tome ima neka magija, zar ne?

Hajde da vratimo sjaj riječi ISTINA. Čak i sufanjem u kafićima. Osam je sati, vrijeme je za prvu kafu u bistrou s kolegama. Počinje naše surfanje i potraga za cyber ISTINOM. I u tome ima neka magija, zar ne?

Skoplje, petak, kraj aprila. Proljeće tek dolazi, razmišljam o makedonskom novinarstvu i medijima, jer sam i ja njihov dio. Ljudi, vratimo pokradenu VIJEST, ISTINU. I to je dovoljno za početak novinarske (re)inkarnacije.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera