Pravo novinarstvo je umrlo

Piše: Zdenko Duka

Dan slobode medija mi novinari u Hrvatskoj obilježit ćemo uglavnom nezadovoljni novinarskim slobodama, stanjem (ne)profesionalizma u našim medijima, zabrinuti vlastitim socijalnim položajem i sa zebnjom za budućnost struke.

“Treba li nam više dokaza da je pravo novinarstvo umrlo kad o tome raspravu vode njegovi krvnici i pogrebnici, oni koji drže ključne pozicije u najvećim hrvatskim medijima, diktiraju standarde, kreiraju mjerila – i dijele lekcije”, piše jedan od najoštrijih komentatora političke i društvene zbilje, ali i hrvatskih medija, Tomislav Klauški koji posljednjih godina objavljuje na portalu index.hr.

Novinarstvo, kao javno dobro, kao čuvar demokratskih vrijednosti, kontrolor svekolike vlasti, novinarstvo – vjerodostojno, odgovorno, etičko i profesionalno – takvo novinarstvo uzmiče.

Možda kolega malo pretjeruje, ali…

Posljednjih su godina krize neki mediji ugašeni, mnogo novinara ostalo je bez posla, osobito oni koji nisu bili u stalnom radnom odnosu, dopisničke mreže pojedinih redakcija skroz su prorijeđene a gotovo svugdje su – pa i ne jednom osjetno smanjivane novinarske plaće. Novinarstvo, kao javno dobro, kao čuvar demokratskih vrijednosti, kontrolor svekolike vlasti, novinarstvo – vjerodostojno, odgovorno, etičko i profesionalno – takvo novinarstvo uzmiče.

Gašenje poslije 72 godine

Sudeći barem prema dizajnu dnevnih novina, skoro su sve tabloidi. Najtiražniji dnevnik su 24 sata, čija je cijena skoro upola manja, ali i u Večernjem listu i Jutarnjem listu prilično je senzacionalističkih novinarskih priloga, koji onda ugrožavaju vjerodostojnost ozbiljnih, analitičkih tekstova.

Vlada je odlučila da dalje ne financira Vjesnik, dnevnik koji je 72 godine izlazio bez prestanka, ali završava na nakladi od 2.000 prodanih primjeraka. Propali su i pregovori o ponudi privatizacije Vjesnika, tako da će šezdesetak novinara i još četrdesetak zaposlenih ostati bez posla.

Jedan je dnevnik na tržištu manje, bit će više nezaposlenih novinara u trenutku kad je tržište novinara gotovo mrtvo i kad mnogi novinari srednje i starije generacije pokušavaju pobjeći iz novinarstva.

Različita privremena uredništva Vjesnika u posljednje 22 godine dovela su do novinarskog samoubojstva ove novine, jer je većina njih često i na degutantan način služila politikama na vlasti, stranci, uglavnom Hrvatskoj demokratskoj zajednici, odnosno jednoj od njenih dominantnih frakcija. Urednici koji su bili na čelu i provodili takvu uređivačku politiku imali su od toga kratkotrajne koristi, a ugled lista stalno je padao.

Ali gašenje Vjesnika loš je znak za hrvatsko novinarstvo. Jedan je dnevnik na tržištu manje, bit će više nezaposlenih novinara u trenutku kad je tržište novinara gotovo mrtvo i kad mnogi novinari srednje i starije generacije pokušavaju pobjeći iz novinarstva.

Styria financijski najstabilnija

Nažalost, privatno vlasništvo u medijima kod nas često nije i jamstvo novinarske slobode, dobrim dijelom zbog netransparentne, nestalne i nesigurne vlasničke strukture. Većih profita u novinama u Hrvatskoj danas doista više nema. U razdoblju do 2007. godine mogli su se, bez obzira na naše dosta malo tržište, dizati vrlo visoki profiti u novinskoj proizvodnji.

Njemački WAZ ušao je u pola vlasništva Europa press holdinga 1998. godine a austrijska Styria je 2001. godine kupila Večernji list, prekrivši tako prvu lažnu privatizaciju Večernjeg lista iz 2001. godine. Styria je sljedećih godina pokrenula mnoga nova izdanja i trenutačno je financijski najstabilnija, pa tako i najuspješnija novinska kuća u Hrvatskoj.

Nenadoknadiva je šteta što je 2008. godine riječki tajkun Robert Ježić, na nagovor tadašnjeg prijatelja i predsjednika Vlade Ive Sanadera, kupio riječki Novi list.

Nenadoknadiva je šteta što je 2008. godine riječki tajkun Robert Ježić, na nagovor tadašnjeg prijatelja i predsjednika Vlade Ive Sanadera, kupio riječki Novi list. Taj ugledni, analitički, neovisni list bio je u vlasništvu pedesetak novinara i urednika. Zbog Ježićevih dugova, koji je sa Sanaderom ušao u brojne korupcijske afere, Zagrebačka banka prodala je taj list Albertu Faggianu, koji je dvije godine ranije preuzeo pulski Glas Istre.

Njemački WAZ napušta cijeli Balkan, pa traži i načine da iziđe iz EPH-a, priča se čak i o želji Styrije da preproda Večernji list. Dakle, vlasništvo u hrvatskim novinama, ali dakako i šire – u cijelom hrvatskom medijskom prostoru – u previranjima je.

Sprema se čistka na HRT-u

Sanader, koji je na sudu suočen s nekoliko optužnica za korupciju, prilično je uspješno kontrolirao neke privatne medije (EPH, naprimjer), a i izravno crnim novcem preuzimao pojedine lokalne medije. Sada nema takvog političkog utjecaja nad medijima, ali caruju veliki oglašivači, a domaćim vlasnicima medija – koji se uglavnom bave različitim drugim biznisima – oni služe više za ostvarivanje vlastitih interesa nego što žele čitatelje informirati i potaknuti ih da budu djelatni i kritički građani.

Znači, postoji sloboda medija, ali ta je sloboda više za vlasnike medija koji kontroliraju sadržaj, nego što je sloboda za novinare. Novinarske slobode pretpostavljaju pravu novinarsku autonomiju i neovisnost, ali ona nije na pravi način institucionalizirana i u praksi je falična.

Postoji sloboda medija, ali ta je sloboda više za vlasnike medija koji kontroliraju sadržaj, nego što je sloboda za novinare. 

Očekuje se da se pred Vladom vrlo skoro pojavi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, koji će vjerojatno smijeniti sadašnju vodeću garnituru. Unatoč visokoj i dobro naplaćenoj pristojbi, javna televizija u financijskim je problemima, a kvaliteta programa pada već godinama. U prošloj godini je središnji informativni Dnevnik Nove TV po gledanosti debelo premašio gledanost Dnevnika Hrvatske televizije. Upitna je stručnost ljudi koji vode HTV.

Nova TV ima kvalitetan informativni program. No, obje privatne televizije na nacionalnoj razini isključivo su komercijalne. Pojedini neovisni news-portali rade dobar novinarski posao, ali uz još vrlo slabo oglašavanje, pa nema onih koji posluju sa solidnim profitom. Potreban nam je zdrav održiv ekonomski model za kvalitetno multimedijsko novinarstvo, s novinarima koji će (opet) biti solidno plaćeni. Bez toga naša je profesija upitna.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera