Bez odgovornosti sloboda postaje anarhija

Veliko je pitanje koji će od štampanih medija uspjeti ostati na tržištu u narednom periodu (AP)

Piše: Ljiljana Zurovac

Sloboda medija i sloboda govora zagarantirani su u Bosni i Hercegovini Ustavom i zakonima. Nema nijednog zvaničnog dokumenta kojim bi ta sloboda bila ugrožena ili kojim bi se davalo za pravo državi da radi cenzuru, zabranjuje slobodni pristup informacijama ili dostupnosti bilo kojem svjetskom mediju, uključujući nove medije, internet i socijalne mreže.

Bosna i Hercegovina je među prvima u regionu dodatno garantirala slobodu medija, usvajajući zakone o zaštiti od klevete (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska), kojima je dekriminalizirana kleveta, i Zakon o slobodnom pristupu informacijama, na raspolaganju i građanima i novinarima, uspostavljena je Regulatorna agencija za komunikacije. Novinarski kodeksi su odlično formulirani, dajući profesionalne upute i zaštitu novinarima za slobodno, nepristrasno i tačno izvještavanje.

Novinarski kodeksi su odlično formulirani, dajući profesionalne upute i zaštitu novinarima za slobodno, nepristrasno i tačno izvještavanje.

Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iznad je zakona i Ustava zemlje, a to podrazumijeva i obavezno poštivanje Člana 10 Konvencije, kojim su garantirane slobode govora. Kao članica Vijeća Europe, Bosna i Hercegovina je obavezna poštivati sve Preporuke Vijeća Europe o slobodi izražavanja, slobodi istraživačkog novinarstva, slobodi političke debate i satire…

Prvi u regionu, ali…

I još: Bosna i Hercegovina je prva u regionu uspostavila i dobro razvila samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije, Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, sada već uveliko prepoznato u Europi kao primjer funkcionalnog samoregulacijskog tijela u jednoj tranzicijskoj zemlji, www.vzs.ba, koje sada, temeljem svojih iskustava, pomaže kolegama iz zemalja Zapadnog Balkana i jugoistočne Europe da osnuju i razviju slična tijela u svojim zemljama. Punopravni je član Alijanse nezavisnih Vijeća za štampu Europe, AIPCE, i pronositelj pozitive poruke Bosne i Hercegovine u Europi i institucijama Europske unije.

Kako je onda moguće da u takvim, svepovoljnim okolnostima za razvoj slobodnih medija i profesionalnog medijskog izvještavanja u interesu javnosti, kao temelja  razvoja demokracije, u Bosni i Hercegovini imamo neslobodne, politički i ekonomski ugrožene i kontrolirane medije? Moguće je. Sloboda treba priručnik za rukovanje, a on podrazumijeva odgovornost i uvjete za ostvarivanje.

Sloboda treba priručnik za rukovanje, a on podrazumijeva odgovornost i uvjete za ostvarivanje.

Odgovornosti za garantirane slobode medija u Bosni i Hercegovini nema, a bez odgovornosti sloboda postaje anarhija. U ovom času, obilježavajući Svjetski dan slobode medija 2012, konstatiramo da je u velikom broju medija sloboda ugrožena pogrešnim korištenjem, a u nekim slučajevima i očitom zloupotrebom. To dolazi ne samo od strane vlasnika, menadžmenta i urednika medija, već najvećim dijelom od strane političara i političkih lobija. Mnogi vlasnici medija su povezani s političkim lobijima, određenom političkom partijom, ili čak lider i osnivač političke partije. Nezavisnost uredničke politike u takvim medijima ne postoji, ona se kreira u skladu s političkim interesom ili političkom orijentacijom vlasnika medija.

Vraćanje govora mržnje

Problem se dodatno povećava u slučajevima javnih radiotelevizijskih servisa, čiji bi vlasnici trebali biti građani entiteta i države Bosne i Hercegovine. Tri su javna servisa u Bosni i Hercegiovini: dva entitetska – RTV Federacije i RTRS, i jedan na nivou cijele države – RTVBiH. Javni servisi su pod otvorenim utjecajem političkih partija i veoma podijeljeni. Građane, vlasnike javnih servisa, koji plaćaju taksu za njihovo ozdržavanje, niko nije pitao da li treba i pod kojim političkim utjecajem njihov javni servis biti. Građani su, bez svoje volje i bez svoga glasa, stavljeni u unakrsnu vatru politički dirigiranih javnih servisa, oprečnim informacijama, međusobnim optuživanjima i internim medijskim ratom. Interes javnosti za istinitom i pravovremenom informacijom je zanemaren. Građani su tako manipulirani, zbunjeni, bez zdravog dijaloga, neprestano se vraćajući na nacionalnu netrpeljivost, diskriminaciju, mržnju i huškanje.

Na takvoj pripremljenom temelju, govor mržnje se lako i opako vratio u sadržaje medija. Kod online izdanja posebno je to izraženo u komentarima anonimnih posjetitelja. A tu onda prestaje priča o slobodi, tu prestaje zagarantirana zaštita novinara i slobode informiranja, jer govor mržnje nije sloboda govora. Širenje govora mržnje podrazumijeva krivičnu odgovornost, prema svim krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini. Njegovo širenje je, po stabilnost i sigurnost  života građana, opasno svuda, a posebno u ovako kompliciranim, podijeljenim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, nakon rata 1992-95. Odgovornost medija, posebno javnih servisa, u tom smislu je ogromna. Odgovornost politike i vlade u Bosni i Hercegovini u tom smislu je, također, veoma velika. Vlada je obavezna omogućiti uvjete u kojima politika neće imati niti pravo niti mogućnost utjecati na medije, ili raditi političku ucjenu prema medijima, naročito ne prema javnim servisima, kao građanskom vlasništvu.

Građani su manipulirani, zbunjeni, bez zdravog dijaloga, neprestano se vraćajući na nacionalnu netrpeljivost, diskriminaciju, mržnju i huškanje.

Uvjeti za ostvarivanje slobode medija podrazumijevaju angažman vlade demokratske Bosne i Hercegovine u kreiranju povoljnog okruženja za nesmetani i slobodni rad medija: za potpuno neovisne i bez političkog utjecaja javne servise i za materijalne povoljnosti za redovito izlaženje štampe. To je i jedan od naloga Vijeća Europe, u zadatim Indikatorima za mjerenje medijskih sloboda u zemljama članicama Vijeća Europe, prema Preporukama 1848 (2008) i Rezoluciji 1636, donesenim od Vijeća Europe 2008. godine, kada je, između ostalog, rečeno i: “Zemlje članice i parlamenti, članovi Vijeća Europe, trebali bi vršiti periodičnu procjenu stanja i nivoa svojih medijskih sloboda, mjereći svoje zakone i praksu prema rasponu osnovnih načela koje je uspostavilo Vijeće Europe.”

‘Kontrolori’ vlasti

Dobri ekonomski uvjeti za izlazak štampe dat će šansu onoj, još uvijek preostaloj profesionalnoj manjini medija u Bosni i Hercegovini, da prežive i nastave s radom. U uvjetima trenute situacije na tržištu, veliko je pitanje koji će od štampanih medija, koji nastoje biti materijalno samostalni, a time i politički neovisni, uspjeti ostati na tržištu u narednom periodu. Visoka stopa poreza na dodanu vrijednost, visoke carinske dažbine na uvoz papira i svih ostalih materijala za štampu, visoke takse distribucije, ekonomski su pritisak (s političkom pozadinom), na štampane medije.

Bez slobodnih i nepristrasnih medija ne može se graditi demokracija, niti slobodna sigurna zemlja za sve njene građane.

Bez slobodnih i nepristrasnih medija ne može se graditi demokracija, niti slobodna sigurna zemlja za sve njene građane. To nije parola, to je činjenica. Manipulacija informacijom jedna je od najtežih manipulacija, jer direktno utječe na svijest građana, a tu se krug zatvara, jer demokracija bez visoko razvijene i neovisne građanske svijesti ne može postojati. Zbog toga su mediji u demokratskim sistemima imenovani kao psi čuvari demokracije i četvrta moćna sila u državi, pored izvršne, zakonodavne vlasti i sudstva. Takvi mediji bi trebali imati jak utjecaj na javno mnijenje, i da, kao pravi čuvari demokracije, skupa s građanima, budu “kontrolori” vlasti.

U Bosni i Hercegovini na današnji dan, nažalost, ne možemo zatražiti utočište i zaštitu u toj neovisnoj, četvrtoj sili. I to se mora mijenjati.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera