Njemačka revolucija rođena u smeću

Piše: Krešimir Dujmović

Da s proizvodnjom i distribucijom hrane u zemljama Europske unije (EU) nešto gadno ne štima govori podatak da se godišnje baca polovica uzgojenih ili proizvedenih jestvina.

Drukčije kazano, europska kućanstva lansiraju u smeće hranu u vrijednosti od 100 milijardi eura.

Nadalje, procjenjuje se da  svake godine u otpadu zemalja EU završi dva puta više hrane nego bi bilo potrebno za nahraniti sve gladne ovoga svijeta.

Njemačka, kao najnaprednija europska ekonomija posebno je eklatantni primjer. Nedavna studija Sveučilišta u Stuttgartu donosi nekoliko poraznih zaključaka: Nijemci godišnje bace 82 kg hrane po osobi, nerijetko iz čisto estetskih razloga – komad voća ili povrća nije bio poželjnog oblika ili boje. Na nacionalnoj razini ta brojka iznosi 11 tona.

Kontejnerski aktivisti

Paradoks izobilja koje nitko ne može potrošiti i koje je samo sebi svrha nastavlja se u činjenici da se hrana koju bacaju proizvođači, supermarketi ili restorani uglavnom drži u kantama za smeće pod ključem.

Baš kao i u Francuskoj prekopavanje otpada u potrazi za hranom zabranjeno je, stavka koja nimalo ne zabrinjava novu klasu političkih aktivista, tzv. „dumpster divers“, u prijevodu – ronioca po smeću, koji iz ideoloških razloga obilaze kontejnere i uzimaju sve što je još uvijek upotrebljivo.

U zaštićenom otpadu supermarketa nalazi se 40 posto sve odbačene hrane, no postoje, naravno, i ‘slobodni’ kontejneri koje obilaze sve brojnije horde anarhista, antikapitalista, vegana, a posebice u Berlinu, ovaj fenomen poprima popularnost mainstreama.

Ne radi se samo o uvjerljivom komentaru na besmislenost sustava kojim se proizvodi i distribuira hrana.

Teorija kaže da kada bi sve njemačke pekare koristile kruh za potpaljivanje peći, mogla bi se zatvoriti jedna nuklearna elektrana. Na prvi pogled čini se kao domišljato i osviješteno očuvanje energije, no temeljni paradoks je neizbježan: čemu uopće proizvoditi hranu koja je višak?

U dokumentarcu Valentina Thurna iz Kolna „Taste the Waste“ navodi se i par ekološki zastrašujućih činjenica. Prvo, na agrikulturu otpada više od trećine svih proizvedenih stakleničkih plinova. Drugo, raspadanje hrane proizvodi metan, plin koji je 25 puta razorniji po ozonski omotač nego ugljični dioksid.

Naposlijetku, ekonomski aspekt priče je očit. Tržište hrane je globalizirano i proizvodnja neiskoristivih viškova služi tek za održavanju visoke cijene namirnica, što produbljuje jaz između populacije koja gladuje i one koja proizvodi daleko preko svojih potreba.

Berlinska aktivistica Hanna Poddig navodi kako pekare popodne bacaju kruh proizveden ujutro, ne bi očuvale svježu ponudu, a neke ga koriste za potpaljivanje peći s kojima ih ponovno rade – kruh ima otprilike isto kalorija kao i drvo.

Teorija kaže da kada bi sve njemačke pekare koristile kruh za potpaljivanje peći, mogla bi se zatvoriti jedna nuklearna elektrana.Na prvi pogled čini se kao domišljato i osviješteno očuvanje energije, no temeljni paradoks je neizbježan: čemu uopće proizvoditi hranu koja je višak?

Berlinska policija nešto je tolerantnija prema kontejnerskim aktivistima, premda ih načelno mogu privesti i kazniti, prije svega zbog neovlaštenog upada na privatni posjed.

Notorni slučaj zbio se u početkom godine u Donjoj Saskoj, kada je beskućnik osuđen na kaznu od 125 eura zbog uzimanja keksa iz kante za smeće iza pekare. U otpadu se, kaže jedan od dumpster divera Giovanni, može naći praktički sve – od neotvorenih paketa brašna i tjestenine, do povrća, slatkiša ili cvijeća.

‘Pogledaj, pomiriši i probaj’

Kontejnerski aktivisti podigli su uzbunu i u njemačkom Ministarstvu za hranu, agrikulturu i zaštitu potrošača.

Ministrica Ilse Aigner je u ožujku krenula sa kampanjom ‘pogledaj, pomiriši i probaj’ kroz koju se želi potaknuti potrošače da sami provjere svježinu hrane bez obzira na ispisani datum do kojega se namirnicu preporuča konzumirati.

Tu se, naravno, ne misli na datum isteka roka trajanja. Po supermarketima je razdijeljeno 21.000 letaka koji argumentiraju da je hrana savršeno iskoristiva i nekoliko dana nakon štampanog datuma isteka roka trajanja.

Cilj je da više proizvoda završi u tanjuru nego u smeću, kako je rekao Friedhelm Dornseifer, predsjednik njemačke udruge trgovaca hranom.

Bez obzira na pokušaj reduciranja hrane u njemačkom otpadu, prvi rezultati pokazuju da je tek svaka peta osoba izložena kampanji promijenila ponašanje.

Izvor: Al Jazeera