Medijska propaganda i sankcije protiv Irana

U nedavnom autorskom tekstu objavljenom u New York Timesu, iransko-američki novinar Hooman Majd napisao je da sankcije protiv Irana „poprimaju oblik kolektivnog kažnjavanja“ i vjerovatno neće dovesti do promjena koje priželjkuju zapadne vlade.

Zapadne države pojačale su bilateralne sankcije proteklih godina u vrijeme kada Iran napreduje sa svojim programom nuklearne energije za koji, neki van ove zemlje, tvrde da je zapravo program stvaranja atomske bombe. Nedavni pozivi za vojni napad na iranska nuklearna postrojenja su sve jači među članovima izraelske vlade i u medijima u Sjedinjenim Američkim Državama. Izrael i SAD su nuklearno naoružane zemlje.

Majd, koji sebe opisuje kao „100 posto Iranac i 100 posto Amerikanac“, napisao je dvije knjige o Iranu i proveo većinu 2011. u toj zemlji pišući treću knjigu, koja će biti objavljena kasnije ove godine. Često je pisao o svom prijateljstvu s bivšim iranskim predsjednikom Mohammadom Hatamijem i podršci koju je davao opozicioniom kandidatu Mir-Hosseinu Mousaviju tokom predsjedničkih izbora 2009.

Majd je u telefonskom razgovoru za Al Jazeeru iz SAD-a komentirao napise o mogućem ratu u američkim medijima i govorio o posljedicama sankcija po iranski narod.

Al Jazeera: Jeste li zabrinuti zbog poziva na rat protiv Irana, koji se čuju u nekim američkim medijima?

Hooman Majd: Zavisi o kojim medijima govorimo, jer neki mediji u Americi su malo pažljiviji. Ovdje se vode debate o tome je li današnja situacija slična onoj pred rat u Iraku 2003.

Mislim da je očigledna razlika da sada administracija ne pokušava pripremiti javnost za rat i ne manipulira medijima, što je ironično, jer na neki način ona se pokušava malo udaljiti… Mediji su ovaj put sami došli na ideju da idemo u rat.

Moć propagande

Svakako mislim da postoji i utjecaj izraelskih medija i izraelske propagandne mašine, koja je vrlo moćna i stalno se provlači kroz američke medije. Mislim da mediji pokušavaju pripremiti ljude, pogotovo Amerikance, da se ovdje radi o “ispravnom” ratu.

Ovako to opisuju: “Apokaliptički Iran uništit će Izrael. Iran želi baciti Jevreje u more i sasvim uništiti zemlju.” Pa, ako bude rata, a oni (mediji) sugeriraju da bi do njega možda moralo doći, onda je to ispravan rat.

Ne može se reći da je američka administracija započela dijalog sa Iranom. To je besmislica.

Ne govorim da ljudi “padaju” na izraelsku propagandu, ali to utječe na tok javnog razgovora i to me zabrinjava.

Al Jazeera: Je li se promijenila američka politika prema Iranu otkad je Barack Obama postao predsjednik?

Hooman Majd: Obama je došao na vlast govoreći da će stupiti u dijalog sa Iranom, ali se to nikad nije desilo… Nije diplomatski govoriti Irancima da “uzmu ili ostave” dogovore, za koje misle da su dobri za Zapad. Ljudima se ne može govoriti da nešto “uzmu ili ostave”, mora biti razgovora.

Također, nije bilo diplomatski američko uvođenje novih sankcija 2010. i odbijanje brazilsko-turske inicijative koja je imala za cilj da zaustavi krizu. Ne može se reći da je američka administracija započela dijalog sa Iranom. To je besmislica.

Pod opsadom

Al Jazeera: Kakve posljedice imaju sankcije po narod? Uživaju li zbog njih tvrdolinijaši, poput predsjednika Mahmouda Ahmadinejada i vrhovnog vođe Alija Hameneija, veću podršku?

Hooman Majd: Teško je reći, ali mislim da brojni ljudi definitivno osjećaju da su pod opsadom. A ljudi koji se protive režimu ili mu se žele protiviti, također, osjećaju da su nepotrebno na meti sankcija.

Amerika i Izrael zapravo govore: “Kapitulirajte. Prestanite obogaćivati uran” – na šta Iran ima pravo.
Ljudi u Iranu ne smatraju nuklearno pitanje temom ajatolaha, nego nacionalnim pitanjem.

Al Jazeera: Govore li, zbog sankcija, neki Iranci: “Dosta nam je. Odustanimo od nuklearnog programa.”

Hooman Majd: Mislim da neki ljudi tako razmišljaju, ali to još nisu rekli. Slično, vrlo mali broj ljudi na Kubi misli da bi Kastro trebao Americi reći: “Dosta je blokade, uradit ću šta god želite.”

Često se ponavljaju naslovi poput ‘Iranski nuklearni program’. Leon Pannetta i predsjednik Obama kažu da ne postoji, a naši mediji pričaju o njemu kao da on postoji. Ako nešto ponovite dovoljno puta, to postaje istina.

Također, mnogi ljudi nisu sigurni da će sankcije biti povučene, znate da je iranska propagandna mašina prilično jaka. Ona govori ljudima: “Vidite, nuklearno pitanje je izgovor. Kazat će to sada, a ako ovaj put popustimo, kazat će nešto drugo sljedeći put… Konstantno će na nas vršiti pritisak.”
Povlačenje sankcija nije jednostavan poduhvat. U Iraku su sankcije ukinute šest godina nakon invazije. A to se desilo kada su SAD kontrolirale zemlju… Ne može Obama samo mahnuti i reći: “Sa sankcijama je gotovo.”

Uloga sankcija

Al Jazeera: Znači, zaključak je da sankcije nemaju efekta?

Hooman Majd: Ironično, u ovome se slažem sa izraelskim premijerom Benyaminom Netanyahuom kada on kaže da sankcije neće uspjeti. U pravu je. Ne prihvatam, međutim, njegov argument da bi Iran trebalo bombardirati, zato što sankcije neće imati efekta. Jer njegov zaključak je, prema njegovim izjavama, da Iran pravi nuklearno oružje. Taj argument ne prihvatam jer, kao prvo, ne mislim da Iran trenutno pravi nuklearno oružje, a kao drugo, jer on pretpostavlja da će Iran izgraditi nuklearno oružje, ako na neki način ne bude spriječen u tome.

Mislim da se upravo radi o suprotnom, da bi Iran vrlo lako mogao biti demotiviran od preduzimanja mjera za izgradnju oružja.
Ali, također, mislim da je u pravu kada tvrdi da Iran ima ili će imati znanje i mogućnost da napravi nuklearno oružje – no, to ne znači da će Iran to zapravo i učiniti.
Više od 40 zemalja na svijetu posjeduju takvo znanje i mogućnost. Svi Japan smatraju tehnološki najrazvijenijom zemljom, a i Norveška bi mogla napraviti nuklearno oružje – ali zašto bi te zemlje to učinile?

Sve što radimo, ne samo zapadne zemlje, nego i pritisak koji neke arapske zemlje vrše na Iran, podržavajući sankcije, zapravo daje Iranu poticaj da napravi nuklearno oružje.

Al Jazeera: Vojni eksperti sve češće tvrde da bi napad potakao Iran da izgradi bombu jer, inače, ne bi ni na koji način bili spriječeni.

Hooman Majd: Ne sumnjam da bi ga napad potakao, ali čak bi i stalni pritisak, prijetnje i priča o ratu mogli biti poticaj.
Mislim da je to istina, a vrlo malo toga je objavljeno u zapadnim medijima. Smatram da zapadni mediji objavljuju parodije o Iranu, upozoravajuće naslove – tu se mora čitati između redova.

Al Jazeera: New York Times je prije nekoliko sedmica objavio tekst naslovljen „Napad na Iran je ogroman zadatak za izraelske borbene avione“. Ovim su zanemareni Iranci i posljedice koje bi rat mogao imati po njih i regiju.

Ponavljanje i istina

Hooman Majd: Naslovi utječu na javno mišljenje. Često se ponavljaju naslovi poput “Iranski nuklearni program”. Nekada govore o “programu nuklearnog naoružavanja”, a on ne postoji. Čak i američki obavještajci govore da on ne postoji.

Leon Pannetta i predsjednik Obama kažu da ne postoji, a naši mediji pričaju o njemu kao da on postoji. Ako nešto ponovite dovoljno puta, to postaje istina.

Ako se baci nuklearna bomba na Izrael, uništit će se i treće najsvetije mjesto u islamu, Jerusalem, kao i životi miliona Palestinaca. To je besmisleno.

Ako izvijestite da Ahmadinejad želi ubiti sve Jevreje na planeti, to postaje istina, iako on to nikada nije rekao. Nikada nije rekao da želi izbrisati Izrael sa mape. Uvijek govori da će “cionistički režim nestati”. Kada ga je intervjuirao američki novinar Charlie Rose, Ahmadinejad je rekao: “Jasno je šta sam mislio. Sovjetskog Saveza više nema na mapi, sada postoji Rusija. To ne znači da su svi Rusi mrtvi. U Južnoj Africi nema više režima aparthejda, a to ne znači da su svi Južnoafrikanci mrtvi.”

Druga stvar je da niko u američkim medijima nikada ne govori o činjenici da Izrael ima 200 nuklearki i podmornica na nuklearni pogon u Perzijskom zaljevu i mogućnost da napadne. Izrael bi mogao za nekoliko minuta uništiti Iran, ali niko o tome ne želi pričati. Iran nema tu mogućnost. Čak i kada bi izgradili i testirali nuklearno oružje, vjerovatno ne bi imali mogućnost da ciljaju na Izrael tako što bi izbjegli ubistva miliona Palestinaca koje navodno podržavaju. Ako se baci nuklearna bomba na Izrael, uništit će se i treće najsvetije mjesto u islamu, Jerusalem, kao i životi miliona Palestinaca. To je besmisleno.

Djelomično krivim i iransku vladu. Oni vrlo slabo objašnjavaju šta misle i rijetko se suprotstavljaju ovakvom izvještavanju. Osim toga, izbori održani 2009. nisu predstavili Iran u dobrom svjetlu.

Al Jazeera: Proveli ste većinu prošle godine u Iranu. Pričaju li ljudi tamo o mogućnosti napada ili rata? Kako vide budućnost?

Hooman Majd: Djelomično. Neki ljudi se boje. Pred kraj prošle godine ideja mogućeg rata se zagrijavala. Ljudi su to ozbiljnije shvatali nego ranije. Tvrdolinijaški aktivisti su, zatim, upali u Britansku ambasadu, pa je ona zatvorena, a Velika Britanija i SAD su, potom, uvele sankcije Centralnoj banci.

Prosječnom Irancu teško je znati šta je sljedeće, dok narod živi pod teškim sankcijama, dok Amerika nastoji uništiti iransku ekonomiju. A predsjednik Obama je i sam rekao da će Iranci patiti i da je namjera da se to nastavi činiti. Ali s kojim ciljem? Kako bi Iran kapitulirao u vezi sa svojim nuklearnim programom? Kao što sam ranije kazao, to se neće desiti.

Pa, šta je sljedeći korak… Kada Obama i otprilike svi ostali govore: “Ako ne uspije, bombardirat ćemo ih”, onda počinjete misliti: “Neće uspjeti, samo je pitanje vremena kada će bombardirati.”

Ljudi su pesimistični, osim ako se nešto ne desi, osim ako predsjednik Obama ne promijeni taktiku i odjednom odluči da tokom pregovora SAD moraju pristati na isti broj kompromisa kao i Iran.

Izvor: Al Jazeera