Leteći ljudi doline Yungas

U bolivijskim džunglama i na strmim liticama narod Yungasa ne hoda. Oni lete. Na konopcima. Poput ptica. Brže od astronauta.
Ove “ptice” poznate su kao kokalerosi ili berači koke. Oni koriste konopce kako bi prošli kroz uske doline, okačeni na stare zahrđale koloture.
Prelazak sa jedne strane na drugu traje 30 sekundi. Pješačenje bi trajalo više od sat.
“Ovo je sigurno oko šest ili sedam godina staro. Prije toga nije bilo ničega. Ničega”, kaže Synthe, jedan od berača. “Morali smo silaziti u podnožje, prelaziti rijeku i onda se penjati na drugu stranu. Nekad je to bilo dosta pješačenja.”
Doline Yungasa su poput neočekivanog stepeništa između visokog planinskog lanca Andi – preko 4.000 metara visine – i zelenog amazonskog bazena.
U ovom dramatičnom vertikalnom krajoliku, stanovnici su oblikovali taj neobični način za brzo kretanje dolinom. Jednostavne tanke metalne žice, koje se inače koriste za ograde, protežu se poprijeko i do 400 metara.
Zračna linija kablovima jedini je način prijevoza [Al Jazeera]
Maria i njen novi partner Alex mogu samo prodavati svježe mandarine na pijaci. Zato je vrijeme presudno.
“To je uvijek žurba, i tada ti se može dogoditi nesreća. Od tolikog brzanja možeš postati neoprezan i pasti”, kaže Alex. “Zato kablovi nisu toliko pouzdani kao što kažu… to je poput ruskog ruleta.”
Severo, kokalero, upravo se vratio iz branja koke na drugoj strani planine. Listove stavlja da se suše.
“Ako se ne osuše, onda pocrne, a crni listovi ne vrijede koliko i zeleni”, kaže on.
Put smrti
Život bolivijskih kokalerosa, poput Severa, malo se poboljšao otkako je Evo Morales izabran za predsjednika 2005. Morales je bio prvi šef države u Južnoj Americi indijanskog porijekla i otvoreni branitelj uzgajivača koke. Ublažio je zakonske restrikcije, prethodno uvedene na uzgoj koke.
“Prije je bilo zabrana i ozbiljnih restrikcija. Ranije vlade su govorile da žele u potpunosti zaustaviti uzgoj koke. Niko nije čuo našu stranu priče”, objašnjava Severo.
“Oni kažu da se koka koristi za proizvodnju kokaina, ali to nije tačno. Koka nije kokain. Potrebno je dodati mnogog hemikalija da bi se od lišća koke napravio kokain.”
Inače, Severo nikada čak nije ni vidio kokain. Za njega je koka snažna terapija protiv umora, bolova i visinske bolesti.
Severo mora pet sati putovati autobusom do pijace Villa Fatima u La Pazu, jedinom mjestu u Boliviji gdje je kokalerosima dozvoljeno da prodaju svoje usjeve.
Uprkos naporima da se kontrolira prodaja lišća koke, procjenjuje se da oko jedna trećina od ukupno prodate količine ovdje završi u laboratorijama trgovaca kokainom. Gotovo je nemoguće to nadzirati, osim u slučaju da vlasti prate sva vozila natovarena lišćem koke koja napuste pijacu.
No, Severo prvo mora odvući upakirano lišće koke do najbližeg puta na drugoj strani doline Yungas. To je zamornih 10 minuta hoda po planini.
Put koji vijuga kroz dolinu kablova glavna je saobraćajnica koja povezuje planinski lanac sa ravnicom 4.000 metara niže – uska zemljana staza prometna je kao svaki moderni autoput.
Bolivijci ovaj put zovu “el camino de la muerte”, ili put smrti.
Na putu prema dolje je proizvedena roba iz La Paza; na putu prema gore su riža, voće i stoka iz plodnih amazonskih pašnjaka. Dvosmjerni saobraćaj dovodi do toga da se vozila klackaju na rubu litica.
Severo je svoje dvije vreće lišća koke od po 25 kilograma prodao za 700 bolivijana. Tako je za mjesec dana posla zaradio 180 američkih dolara. Novac koji zaradi od prodaje omogućit će mu nabavku potrebnih namirnica, a ono gotovine što ostane dat će supruzi.
Nakon što provede nekoliko dana sa porodicom, Severo se vraća natrag u dolinu. Zajedno sa Don Ignaciom. Među leteće ljude Yungasa i njihova polja koke duž puta smrti.
Video prilog o letećim farmerima doline Yungas na engleskom jeziku možete pogledati ovdje.
Izvor: Al Jazeera