Bivši ‘robovi’ grade stadione

Nivaldo Inacio da Silva jednom riječju opisuje kako je ustati u šest ujutro, staviti na glavu šljem i izdržavati velike vrućine na mjestu gdje se gradi jedan od novih stadiona gdje će se 2014. godine igrati mečevi nogometnog Svjetskog prvenstva u Brazilu,  a ta riječ je – sloboda.

Da Silva je jedan od 25 muškaraca koji rade na ovom zdanju, a koji su ranije radili u uslovima koje brazilska vlada karakteriše kao robovski rad.

Kako prenosi Reuters, oni sada rade na izgradnji stadiona u Cuiabi, gradu na zapadu Brazila, u sklopu programa koji sponzorira država, a u kojem se bivši „robovi“ obučavaju vještinama kao što je tesarstvo i tako im pomažu da se uvrste u „regularnu“ radnu snagu.

Poput nekoliko drugih muškaraca, Da Silva je kazao kako je ranije bio namamljen da radi kao pomoćni radnik na farmi, a potom je bio primoran brati pamuk od zore do sumraka sedam dana u sedmici, a novac za taj rad nije dobijao. Morao je loviti ili sakupljati hranu i rekao je kako je bilo nemoguće pobjeći zbog izolacije farme, pa se spasio tako što je jedan od ljudi sa kojima je radio uspio pobjeći i kazao vlastima šta se dešava.

Sada on i njegovi saradnici kažu kako su ponosni činjenicom da su dio priprema Brazila za SP.

Iako je robovlasništvo formalno odbačeno 1888. godine, još uvijek postoje dijelovi Brazila, naročito farme i dijelovi amazonske džungle koji se krče gdje su uslovi rada zastrašujuće slični onima iz 19. stoljeća.

„Veoma sam sretan, sada sam slobodan raditi šta želim“, govori Da Silva, (44) koji živi, kao i drugi radnici, u privremenim kućama koje je napravila kompanija i ima slobodne vikende.

„Prije smo morali spavati u džungli. Sada imamo dobar raspored rada, dobru ishranu, nemamo se na što požaliti jer nam se sve popravilo u životima.“

Priča Da Silve i ostalih o tome kako su dobili posao je ukorijenjena u ekonomskim izazovima Brazila, i u prošlosti i u sadašnjosti.

Proširena definicija

Brazil je doveo najviše robova iz Afrike od svih američkih država, a najviše su sakupljali šećernu trsku.

Iako je robovlasništvo formalno odbačeno 1888. godine, još uvijek postoje dijelovi Brazila, naročito farme i dijelovi amazonske džungle koji se krče gdje su uslovi rada zastrašujuće slični onima iz 19. stoljeća.

Čak i u najvećem i najmodernijem brazilskom gradu Sao Paulu, vlasti često otkrivaju kako ljudi rade u robovskim uslovima i proizvode tekstil i odjeću.

Više od 2.600 osoba je „spašeno“ iz takvih uslova 2010. godine, objavilo je ministarstvo rada.

Brazilska vlada je ovaj problem stavila na vrh liste prioriteta u protekloj deceniji i proširila definiciju ropstva 2003. godine kako bi se pod nju uvrstio rad pod prisilom i degradirajući radni uslovi, što je šira definicija nego u mnogim državama, navodi se iz Međunarodne organizacije rada.

Programi vlade, kao što je ovaj na stadionu u Cuiaba, koji uključuju šestomjesečnu obuku na mjestu rada, su ključni u osiguravanju nestanka ropstva zauvijek u Brazilu, kazao je Valdiney Arruda, inspektor u ministarstvu rada države Mato Grosso.

„Najveći izazov često bude dokazivanje ovim ljudima da su sposobni raditi normalne poslove. Kako možete ostaviti iza sebe svoj život za samo šest mjeseci? Nije lako, ali oni to uspijevaju uraditi“, rekao je Arruda.

Kada su muškarci tek stigli na mjesto izgradnje stadiona prošlog aprila, svi su bili radno nepismeni, izjavila je Simone Ponce, glasnogovornica konzorcija kompanija koje grade stadion.

Strah od uposlenika

Navodi kako su mnogi od njih bili nenavikli da prate jednostavne instrukcije i teško su se privikli na učionice gdje su ih nastavnici učili vještinama, počevši od čitanja, preko tehnika rada, do upravljanja vlastitim novcem.

„Mi smo obučili ove ljude i zato smo dobili kvalitetne radnike. Sada su kao porodica i veća je vjerovatnoća da će ostati nego što bi bio slučaj kod drugih radnika. Ovo je kao program sa ljudskim resursima“, navodi Simone Ponce, glasnogovornica graditeljskog konzorcija.

„Neki od njih su se ljutili, nervirali i govorili stvari kao: ‘Za mene je dobro bilo kada sam nekome služio’. Druge je bilo strah jer ih nijedan uposlenik nije dobro tretirao“, navodi Ponce.

Ipak, uspjeli su. Od 26 polaznika programa, samo je jedan odustao i vratio se kući na sjeveroistok Brazila.

Ostali navode kako su brzo vidjeli prednosti vještina koje su naučili. Durval Fernandes da Silva (38) je kazao kako je jedan od 20 članova porodice i kako nikada nije imao priliku ići u školu.

„Sve što sam prije radio je sječa šećerne trske. Sada imam posao, naučio sam mnogo i svaki dan nešto novo naučim“, izjavio je.

Program je bio koristan i kompanijama, koliko i radnicima.

Mnogi brazilski gradovi imaju velike probleme sa manjkom radnika pošto su godine žestokog ekonomskog rasta „izvukle“ radnike sa mjesta kao što su građevinska izgradnja. Ovaj problem je veoma očit u Cuiabi, koja doživljava bum u uzgoju soje, da je konzorcij primoran promijeniti planove i koristiti ranije sastavljene dijelove u izgradnji stadiona.

„Mi smo obučili ove ljude i zato smo dobili kvalitetne radnike. Sada su kao porodica i veća je vjerovatnoća da će ostati nego što bi bio slučaj kod drugih radnika. Ovo je kao program sa ljudskim resursima“, navodi Ponce.

Odlazak zubaru

„Ovo što se dešava nije dobrotvorni rad već razmjena. Kompanija dobija radnike, a društvo produktivnije ljude“, smatra Arruda.

Obuka je okončana ovog januara i sada se prema muškarcima odnose kao prema regularnim, za stalno zaposlenim radnicima, kojih je blizu 600. Plata im iznosi 480 američkih dolara (kao i drugim radnicima), što je za 30 posto više od minimalne plate u Brazilu, te imaju besplatan smještaj.

No, proces učenja nije gotov.

Ponce ponosno pokazuje kompanijski fotoalbum sa fotografijama napravljenim kada su Fernandesa Da Silvu odveli u kino, što mu je bilo prvi put u životu. Pokretne stepenice su ga prepale, ali mu se film svidio.

Kazala je kako konzorcij i dalje pokušava naučiti radnike nekim osnovnim stvarima, poput odlaska zubaru kada ih zub boli umjesto da ga odmah iščupaju.

„Promijenili smo 25 života i, uz Božju pomoć, promijenit ćemo živote njihove djece. I mi smo mnogo naučili od njih“, ističe Ponce.

Izvor: Agencije