Pristup internetu kao osnovno ljudsko pravo

Razgovarala: Sophie Sportiche

Malo ko će osporiti to da je internet danas najmoćniji oblik komunikacije.

Web je promijenio izgled poslovanja, interakcije ljudi i stavio je ogromnu banku informacija nadohvat ruku svojih korisnika.

No, način na koji je revolucionarno promijenio živote tolikih ljudi također je imao paradoksalan učinak, jer je prouzrokovao rastući globalni jaz između onih sa internetom – koji su obično bogati, bijelci i urbani – i onih bez njega.

Danas su bez interneta oko dvije trećine svjetskog stanovništva. U Africi, taj postotak pada na 15 posto, sa samo sedam posto stanovništva koje se pretplaćuje za redovno korištenje.

Sir Tim Berners-Lee – čovjek koji je izumio World Wide Web, servis koji je oslobodio potencijal interneta za svijet – predvodi pokušaje uklanjanja jaza između onih sa pristupom internetu i onih bez njega.

On je 2009. osnovao neprofitnu Fondaciju World Wide Web (WF), koja kreće od ideje da je pristup internetu osnovno ljudsko pravo i koja ima za cilj olakšati njegov ​​prodor u regije gdje pristupa webu još nema.

Berners-Lee govori o budućnosti povezivanja i njegovom potencijalnom utjecaju na one širom svijeta koji su i dalje bez pristupa internetu.

• Al Jazeera: Zašto ste odlučili osnovati WF?

– Tim Berners-Lee: Vratimo se u 1989. Vrlo je teško mladim ljudima danas objasniti kako je bilo prije weba.  Te godine sam pisao dokument o tome kako bi svijet mogao biti drugačiji. U to vrijeme, ljudi su pripremali dokumente na računarima. A, iako su ti računari zapravo bili spojeni na mrežu, kada bi  dokumenti bili završeni, onda bi ih štampali i dijelili okolo.

Postojao je i e-mail, ali nije bilo prostora za informacije… U to vrijeme sam radio u laboratoriji za fiziku u Ženevi, koja je odlično mjesto za rad, jer je svako na svom stolu imao vrhunsku radnu stanicu. Većina ljudi tada nije imala računare u svojim uredima.

Shvatio sam kako ne postoji razlog da moramo raditi sve to. Zašto moramo odštampati nešto, a zatim se sastajati kako bi međusobno razmijenili ​​komad papira?

Tako sam 1989. napisao dokument, a godinu i po kasnije sam napisao kod na prvom web pregledniku i serveru. Zatim smo željeli osigurati da svi oni koji napišu softver – ljudi koji prave nove web preglednike i novi softver za web servis – koriste iste standarde, tako da svaki web preglednik može komunicirati sa svakim web serverom. Da bi to učinili, osnovao sam World Wide Web Konzorcij (W3C), gdje se svi ti ljudi sastaju.

U tom konzorciju, neki od nas smo se pogledali i rekli: “Znate li šta bi web učinilo moćnijim? Ah, zapravo ga koristi samo 20 posto čovječanstva!” A nikada nismo pomislili da će ga koristiti 20 posto čovječanstva – to bi izgledalo smiješno.

A onda smo pomislili: “Da, kako ga možemo učiniti uzbudljivijim i moćnijim za tih 20 posto koji ga koriste, ali smo pritom zapravo doprinosili jazu, mi smo ustvari stvarali veći jaz između ljudi koji imaju internet i onih koji ga nemaju. Dakle, zar ne bismo trebali, također, učiniti nešto za preostalih 80 posto?”

• Al Jazeera: Za preostalih 80 posto koji nemaju internet, kada dobiju pristup, kako će to zapravo utjecati na njihove živote?

– Berners-Lee: Možete čuti mnoge priče o ljudima koji govore o tome kako je ova ili ona aplikacija nadmoćna … No, ne postoji samo jedna određena aplikacija koju će ljudi koristiti. Oni će je koristiti za sve vrste stvari koje im pomažu u svakodnevnom životu, kao što su posao, igranje i vođenje posla.

Lično, mislim da su zdravstvene informacije nešto što je jako uzbudljivo, jer ako distribuirate čistu vodu, ili ako distribuirate lijekove, onda postoji samo određena količina čiste vode.

Uloga infrastrukture

Informacije, međutim, imaju sljedeći “eksplozivni” kvalitet: Ako imam informaciju koju “skinem” na internet, onda je i dalje imam kada je dam. Tako se važne informacije o zdravstvenoj zaštiti, kao što su one o HIV/AIDS-u, ili informacije o neophodnom oprezu oko lažnih lijekova, mogu širiti ako imate uvedenu informacijsku infrastrukturu. Uvođenje informacijske infrastrukture daje mnogobrojne mogućnosti.

• Al Jazeera: Koju ulogu, onda, u ovoj jednačini igra dobivanje internetske infrastrukture – je li to najveća prepreka za uvođenje interneta u udaljenim mjestima?

–Berners-Lee: Ono što dobivamo radeći na tim različitim projektima su odgovori na različita pitanja. Ima li u selu telefon koji se može koristiti za pristup webu? Trebate li imati jedan svoj, ili je uredu ako ga u selu ima jedna osoba? Zatim, tu je pitanje koliko brzo može pasti cijena pametnih telefona. Tu je, također i samo povezivanje.

Ali, s druge strane, kada pogledate sve zemlje engleskog govornog područja, mislim da na webu već postoji ogromna količina materijala, tako da oni imaju još veći podsticaj da napreduju ka tome. No, ako vaš maternji jezik, pak, govori relativno malo ljudi, to je više od prepreke.

Ipak, web je mjesto gdje bi ljudi trebali pisati i čitati; mjesto gdje bi trebali biti kreativni i postavljati svoju muziku, pjesme i svoje znanje – lokalno znanje o medicini, lokalno znanje o poljoprivredi.

• Al Jazeera: WF se udružuje sa Al Jazeerom kako bi se doprlo do ljudi sa mobilnim platformama sa glasovnim preglednikom u Africi, gdje je penetracija mobilne telefonije, koja je dostigla oko 77 posto, znatno viša nego penetracija interneta. Čak i kada ljudi nemaju pristup pametnim telefonima, mnogi imaju pristup mobitelima. U kojoj mjeri se te dvije platforme mogu ometati, ili međusobno podržavati?

–Berners-Lee: Razvoj interneta je prirodan. Mobitel sam po sebi ne daje pristup webu informacija, već dajući ljudima pristup informacijama omogućava im da postavljaju pitanja i istraže ono što se tamo nalazi, samo koristeći glasovne interfejse. Mislim da je to zanimljivo iz dva razloga: prvo, mnogi ljudi sa telefonima nemaju pristup podacima i nemaju pametne telefone. Ti ljudi koriste osnovni Nokia telefon – “cigla” telefon.

Druga stvar je da je pismenost u nekim područjima presudan faktor. Evo, mi pokušavamo razviti računare da razgovaraju sa osobom. U određenoj mjeri, sve smo bolji u tome, a pritom pomjeramo granice onoga šta računar može učiniti kako bi se prilagodio ljudima.

Koliko možemo napraviti računar pametnim tako da stvarno razumije šta osobi treba, i učiniti da ta osoba razumije šta će biti dostupno? Moramo ih zatim spojiti, tako da s obzirom na ograničenja današnje tehnologije – kao što je to slučaj ako imate samo jedan jednostavan telefon – ljudima može biti omogućeno da imaju pristup.

Povezanost u Africi

Ne mislim da će to uopće smanjiti stopu po kojoj ljudi idu online sa punom internet konekcijom. Mislim da će im to otvoriti apetit i ukazati na ono što se nalazi tamo i čega sve mogu biti dio. Efikasno korištenje tehnologije je od ekonomske koristi. Omogućava vam da efikasnije vodite svoju farmu, ili vam omogućava da efikasnije prodajete svoje proizvode. Ono isključuje posrednika i čini sve efikasnijim. Tako donosi više novca i omogućit će ljudima da ulažu u više stvari.

• Al Jazeera: Bilo je puno priče o tome kako se Afrika zapanjujućom brzinom otvara za tehnološka ulaganja, ali je uzbuđenje oko mogućnosti potpunog povezivanja Afrike u bliskoj budućnosti, koje je izrazila jedna strana, također, bilo dočekano skepticizmom kritičara. Šta vi mislite o tome i koji bi mogao biti vremenski okvir?

-Berners-Lee: Dvije stvari: Jedna je ta da tehnologija koja već postoji u Africi izaziva uzbuđenje. Kad smo se vozili kroz Ugandu, signala je bilo svugdje – čak i u udaljenim dijelovima Ruande i Ugande. Bio sam iznenađen gdje sve ima signala za mobitel [u tim zemljama].

Na određeni način, Afrika bi mogla prestići Sjedinjene Američke Države, jer SAD ima jako veliki prostor prilično nenaseljenih ruralnih područja koja nisu povezana. Širokopojasnu konekciju ima oko 75 posto ljudi u SAD-u, 85 posto u Velikoj Britaniji, dok je na vrhu Island sa 95 posto.

No, sa mobilnom širokopojasnom vezom Afrika bi mogla napredovati, jer tu je kabl, a mnoge od tih zemalja već imaju mobilne komunikacije. Samo je pitanje nadogradnje na veću brzinu i da ljudi nabave uređaje.

Morate zatim razmotriti pitanje pravednosti. Može li vlada uspjeti u tome da se prilikom uvođenja interneta u zemlji to ne događa samo u centrima i velikim gradovima, već i u područjima koja nisu vrlo privilegirana?

Ono što britanska Vlada sada radi jeste da ulaže napore tako da svako ima internet i tako da može staviti sve Vladine usluge online, čime se štedi velika količina novca. Također, od velike koristi za industriju je ako možete distribuirati informacije o proizvodima i onda zemlja radi online.

[Ali], ne želite isključiti nikoga iz e-vlade. Također ćete navesti i ljude da učestvuju u donošenju odluka i da razumiju ono šta se događa na lokalnom nivou.

• Al Jazeera: Jeste li zabrinuti da b,i nakon prodora interneta u te zemlje, moglo doći do zloupotrebe vlasti, u smislu cenzure i pokušaja kontroliranja pristupa različitim sadržajima?

-Berners-Lee: Jednostavno pravilo za vlade je, kada je u pitanju internet, to da nema špijuniranja i blokiranja. Da, postoji puno vlada koje špijuniraju ljude i blokiraju, ali za vladu je znak snage pokazati u kojoj mjeri može dopustiti slobodu govora.

To je sada u svijetu jedan od velikih problema, jer se režimi mijenjaju … Postoje  brojna pitanja o tome u kolikoj mjeri možete preći u više otvoren prostor. Može li (vlada sebi dopustiti) da postane ranjivija, dopuštajući veću slobodu govora bez da se [sama] izlaže i stvara previše nestabilnosti?

Ključne stvari za vladu su da omogući ljudima korištenje interneta bez da ih neko gleda preko ramena i hapsi kada pretražuju na webu, jer tako ga mi koristimo. Mi koristimo internet na vrlo intimne načine, razgovaramo s ljudima koje volimo i do kojih nam je stalo i moramo zaštititi tu raspravu između ljudi od vladinih instrukcija.

• Al Jazeera: Postoji li išta što možemo učiniti mi, kao novinari i ljudi povezani sa internetom, a koji smo izvan tih mjesta bez pristupa webu?

-Berners-Lee: Ono što možete učiniti jeste da tražite otvorenost vlada. Baš kao što će dobra vlada omogućiti slobodu govora, tako će dobra vlada prilagoditi svoj budžet i objasniti kada ima novac postavljajući to na web. Čak i kada daje novac nekom odjelu, taj odjel će reći: “Dobro, imamo X količinu novca da napravimo X stvar na taj dan, i evo kako ćemo ga potrošiti. I evo kako smo ga potrošili.” Dopuštati da se taj etos širi – sa ljudima koji su otvoreni za pitanja šta, kada i kako – vrlo je važno.

Izvor: Al Jazeera