Jednako uživanje ljudskih prava za sve

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN) usvojila Rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje tog dana, s ciljem da se tim osobama omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učestvovanje u društvenom životu.

Najveći problemi osoba s invaliditetom u zemljama regiona su siromaštvo, nezaposlenost i odnos društva prema njima.

“Mi želimo samo što i vi, da nas prihvatite baš onakve kakvi jesmo”, natpis je na zidu jedne od prostorija u Centru za djecu i mlade s posebnim potrebama Los Rosales u Mostaru.

Almir Jahić je jedan od štićenika ovog centra i kaže da mu boravak ovdje mnogo znači.

“Dobro mi je ovdje. Družim se sa svojim prijateljima. Radim. Dolazim svaki dan. Bojimo, pričamo, izrađujemo različite predmete…”, kaže Almir.

Centar Los Rosales prije 15 godina izgrađen je kao osnovna škola za 60 učenika. Izrastao je u modernu ustanovu, koja ima vrtić, radionice, smještaj, školu i 160 štićenika, uzrasta od tri do 57 godina, izvještava iz Mostara reporter Al Jazeere Sanel Kajan.

Društvo nema sluha

Svakodnevno se u učionicama ovog centra razgovara o pravima koja bi trebala ostvarivati osobe s invaliditetom.

“Djeco, znamo li koja su prava osoba s posebnim potrebama?”, pita učiteljica.

“To su prava da se mogu družiti, ići u školu…”, odgovara jedan od učenika.

No, uprkos navedenim pravima, osobe s invaliditetom su često na marginama društva i stigmatizirane.

Društvo nema sluha. Sva su opravdanja – nema novca. Novac se za sve drugo nađe. Ovakve osobe su zadnje u ovoj državi.

Nerazumijevanje prema njima posljedica je društvene tradicije, u kojoj je bolest često smatrana tabuom.

“Ja sam majka još troje djece. On je osoba koja treba 24-satnu pažnju. Možete misliti koliko roditelju znači da takvo dijete provodi aktivno i vrlo sretno dnevni boravak, a da ja imam svog slobodnog vremena za sve svoje aktivnosti i dužnosti kao majka i supruga”, kaže Jasminka Vasilj, majka štićenika u centru Los Rosales.

Daleko od budžeta

Dok održavaju svoj mali plastenik i razvrstavaju hercegovačku kadulju, iz Udruženja roditelja i prijatelja osoba s posebnim potrebama Sunce, koji provode nekoliko značajnih aktivnosti, poručuju da je potrebna pomoć i onima koji brinu o osobama s invaliditetom.

“Jedan od veoma značajnih projekata je zbrinjavanje osoba težeg stepena onesposobljenja. Taj projekat egzistira od 2005. godine i nikada udruženje Sunce nije bilo niti na kantonalnom, ni na gradskom budžetu”, izjavila je Erna Kotlo, predsjednica udruženja Sunce.

Iako su zemlje regije usvojile nekoliko ključnih zakona koji su stvorili pravni okvir za unapređenje položaja osoba s invaliditetom, u praksi nema očekivanog napretka.

“Da je ova populacija u našem društvu marginalizirana pokazuje se na svakom koraku. Od neprilagođenih pločnika, prilaza javnim insttucijama, neprohodnih ulica, preko skupih lijekova i pomagala do inkluzije djece s teškoćama u razvoju”, izvještava Kajan.

Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini iz 2009. godine naložio je da se svi zakoni i opći propisi moraju uskladiti s njim u roku godine dana. To nije učinjeno.

Nije izvršeno ni usaglašavanje zakona među entitetima u pojedinim oblastima, naročito kad su u pitanju prava iz socijalne i zdravstvene zaštite.

Izvor: Al Jazeera