Digitalna papučica gasa – do daske!

Piše: Sead Fadilpašić

Kao djetetu, igra asocijacija mi je bila jedna od omiljenih. Radost? FK Sarajevo. Bol? Mamina papuča. Prije desetak godina, pa možda i ranije, prva asocijacija na ‘internet’ bila bi mi dial-up modem i njegov zvuk, posljednji vrisak umiruće tehnike. Danas je situacija izmjenjena, a asocijacija na riječ ‘Facebook’ je upravo – internet.

Koje asocijacije bude riječi ‘internet 2012’? Sigurno su Gangam style i prase koje spašava kozu od utapanja pri vrhu takve liste.

Virtualni svijet kreće se mnogo brže od “offline” svijeta. Digitalna papučica gasa je tamo konstantno pritisnuta do daske, pa bismo listu stvari koje su obilježile godinu trebali praviti barem dva puta godišnje.

Na stvari koje su do jučer bile neizostavne, danas pada prašina koju biste mogli mišem razgrnuti – naprimjer Myspace, nekad udarna društvena mreža.

Facebook je, s druge strane, prešao brojku od milijardu korisnika, PSY je napravio muzički hit pregledan preko milijardu puta, a samo u jednom danu, 6. novembra, na Twitteru je napisano više od 31 milion poruka o američkim predsjedničkim izborima.

Društvene mreže su odavno neizostavni dio naših života. ‘Odavno’ – prema standardima Mreže – što bi značilo ugrubo pet godina. Ne treba zaboraviti da Twitter, osnovna online platforma američkih izbora, prije šest godina praktično nije ni postojala.

Te mreže prožimaju društvo, politiku, nauku i sport, ubijaju stare elemente informisanja. Udarne vijesti se više ne pojavljuju prvo u tradicionalnim medijima, već na Twitteru.

U minuloj godini smo vidjeli puni potencijal društvenih mreža za društveni aktivizam i formiranje javnog mišljenja.

Revolucija na TV-u

Gil Scott-Heron je davno rekao da se „revolucija neće prikazati na televiziji“, ali YouTube tada nije bio ni u planu, a danas je teško zamisliti TV kuću bez svog YouTube kanala.

Ključnu ulogu u Arapskom proljeću – pokretu koji je rezultirao svrgavanjem lidera u Tunisu i Egiptu, odigrao je upravo taj video servis, a i danas donosi svježe informacije u krajeve svijeta gdje to, prije deset godina, nije ni bilo moguće.

„Naši dokazi sugerišu da su socijalni mediji nosili nizove poruka o slobodi i demokratiji širom sjeverne Afrike i Bliskog Istoka, te da su pomogli u ojačavanju vjerovanja u uspjeh političkih ustanaka“, rekao je Philip Howard, profesor na Univerzitetu Washington i šef projekta koji je analizirao upotrebu društvenih mreža u Arapskom proljeću.

„Ljudi koji su dijelili mišljenje o demokratiji su stvarali široke mreže i organizirali političke akcije. Društveni mediji su postali neizostavni dio alatki za veće slobode.“

Ali nisu samo duge i tratinčice zastupljene u virtuelnom svijetu pomagala za veće dobro. U 2012. godini smo imali i „najviralniji video svih vremena“ – koji je govorio o gospodaru rata u Ugandi, čovjeku koji je navodno oteo preko 60,000 djece i prisilno ih mobilizirao.

Video nazvan KONY 2012, kojeg je napravilo udruženje Invisible Children, uz najmoderniju holivudsku produkciju, prosto je „detonirao“ na Mreži, a hiljade ljudi širom svijeta je stvorilo sliku i mišljenje o Ugandi, iskrivljenu sliku koja je razbjesnila stanovnike te zemlje, ali i mnoge druge širom svijeta.

‘Socijalni izbori’

Ipak, u vrijeme objavljivanja filma, taj gospodar rata Joseph Kony, već šest godina nije bio u Ugandi, a cifra od 60,000 djece je ustvari 30,000 – koliko ih je oteto u posljednjih trideset godina – kaže novinar koji dugi niz godina radi u Ugandi, Michael Wilkerson.

Čak sjeverni dio Ugande, koji je prikazan kao ratom opustošen i beznadežan, ustvari je doživljavao procvat u zadnjih šest godina, dodaje Wilkerson.

Samo jedan video u trajanju od pola sata, izazvao je mnoge reakcije i osude kreatora, koje su rezultirale i bizarnim nervnim slomom suosnivača Invisible Childrena, Jasona Russella.

Američki predsjednički izbori održani u novembru 2012. godine su popularno nazvani i „drugim predsjedničkim izborima društvenih mreža“, iako je tek od ovih izbora i to bojno polje dobilo puni virtuelni prefiks.

To ne znači samo da su glasači imali pristup široj lepezi informacija o kandidatima i njihovim stavovima o temama koje su im značajne. Kao nikada do sad, birači su mogli upotrijebiti ove digitalne alatke, blogove, društvene mreže, foto i video servise – da sami kažu šta misle o izborima i izbornom procesu.

Njihova spremnost da svoje demokratsko pravo prenesu na Mrežu je bila najjasnije vidljiva 4. novembra, kada su otvoreno govorili o stvarima koje su se do tada smatrale privatnim. Taj dan su birači svojevoljno i entuzijastično razgrnuli zastore sa glasačkih mjesta i sa cijelim Internetom govorili za koga su i zašto glasali.

Bez obzira koji su bili njihovi motivi, fotoaparati i telefonske kamere su se palile u glasačkim mjestima, a snimci listića su se gomilali na internetu.

I londonske Olimpijske Igre su doživjele virtualnu transformaciju. Twitter se koristio da se hiljadama gledalaca brzo i jednostavno javi gdje se bez gužve mogu kupiti ulaznice i gdje je promijenjen režim natjecanja.

Pogled u budućnost

Bilo da se radilo o sportu, muzici, vašoj mački koja se sama umiva i briše njušku o peškir, ili o promjeni režima u četiri zemlje istovremeno ili dizanju svijesti o problemima u Ugandi, društvene mreže su postale osnovna platforma za dijeljenje sadržaja sa drugima, bez obzira gdje se nalazili i kakve ideje zastupali.

Prilikom američkih predsjedničkih izbora, oči su bile uprte u Twitter: mjerilo se koliko se govori o kojem kandidatu, pravile su se prognoze, a u konačnici je upravo Barack Obama, o kojem se više pričalo na Twitteru i pobijedio na izborima.

Južnokorejanska pop senzacija Psy je promijenio muzičku industriju: pokazao je vam se spot ne mora prikazati na MTV-u da biste postali najtraženija muzička zvijezda. Neki će reći da je Justin Bieber to uspio i ranije, mada je ipak Bieber u muzičke vode zaplovio tek nakon pojavljivanja u talk showu Ellen DeGeneres.

KONY 2012 nam je otvorio oči, ne samo o opasnostima koje vrebaju u nama stranim zemljama, već i o propagandnim zamkama koje društvene mreže pružaju – internet prosto vrije neprovjerenim informacijama i spekulacijama, pa sve što vidite, makar to bila svađa sa isfrustriranim kozorogom, treba uzeti sa šakom soli.

Iako na Mreži to izgleda kao cijela vječnost – par godina, koliko je danas neizostavnim servisima trebalo da postanu to što jesu – u širem kontekstu je veoma kratko.

Promjene se dešavaju preko noći i internet sve agresivnije prelazi sa radnih stolova u dlanove, a šta nas čeka za četiri, pet godina, u ovom trenutku je možda teško i zamisliti.

Izvor: Al Jazeera