U posjeti egipatskim seljanima

Više od polovice stanovništva Egipta, živi na selu. Jedni kažu da žive dobro, drugi tvrde da grcaju u problemima. No, i jedne i druge, nisu zaobišla politička previranja u ovoj zemlji. 

Reporter Al Jazeere Adnan Rondić posjetio je neka egipatska sela.

Sedamdesettrogodišnji Kemal Ahmed iz egipatskog sela Safa, ne prati previše politiku.

Kako se zove predsjednik?

Ali zna da Egipat ima novog predsjednika, iako mu se  prezimena  ne može sjetiti….

„To je onaj čovjek Muhamed….ne mogu da se sjetim …. kako reče?….. Eh, Muhamed Mursi…” , govori Kemal Ahmed. 

Kemal živi sa suprugom. Bave se zemljoradnjom i kažu da nisu gladni: 

„Dobro nam je, lijepo. Zadovoljni smo,Bogu hvala!Sijemo povrće:  zelenu salatu, krompir,kupus….”

Njegova komšinica Safija Ibrahim, ne slaže se sa njim:

„Prije, bilo je više berićeta.. Bilo je manje para, ali se sa njima moglo više….“

Selo Safa, u kojem živi blizu 2000 stanovnika, dvjestotinjak kilometara udaljeno od Kaira,nalazi se u provinciji Šarkija.

Pšenica je već uveliko krenula, polja sa povrćem, tokom cijele godine daju plodove, uz poneku kravu ili kozu,ima se od čega živjeti.

Pedesetogodišnjak Seid Mahmud, nakon odlaska u penziju,ima honorarni posao, a obrađuje i zemlju:  

„ Hvala Bogu,lijepo se živi. Imam dva dunuma zemlje. Imam i penziju i platu, a i većina Egipćana ovako se snalazi. Barem srednji sloj.”

Iako nemaju previše vremena, stanovnici Safe, barem u prolazu, rado se bave politikom.

Rasprave se posljednjih dana, najčešće vode o referendumu o nacrtu novog ustava,koji je podijelio egipatsko društvo:

„Mi, Egipćani, brzo se mirimo. Jer svi tražimo zajednički interes. Recimo, ja sam jedan od onih koji je rekao NE ustavu, jer  smatram da će mi to donijeti bolju budućnost.Moj brat, rekao je DA, jer misli da je to za njega bolje. Na kraju, opet smo se sakupili oko zajedničkog interesa“, kaže Seid Mahmud.

„Iz Safe, idemo u Umu Zein. Na ulazu u svako egipatsko selo, nalazi se mezarje, groblje. Egipćani kažu da im je to glavni podsjetnik kako život prolazi brzo“, izvještava Rondić.

‘Iscrpljeni smo’

No, dok ne prođe, valja ga živjeti. I boriti se sa svakodnevnim problemima.

Kojih, kako nam priča nam Abd-al Hayy, nije malo:

„Ne živimo dobro. Iscrpljeni smo. Rižu nemamo kome da prodamo. Ljudi stoje u mjestu. Kanalizacija, vodovod, propali su….”   

 Sa njim se slaže i njegov prijatelj Amu Atif. Iako ima za egipatske prilike odličnu penziju, od približno 200  eura. Na pitanje kada će biti bolje, odgovara:

„Samo Allah zna nepoznato.. Mi ne znamo…..”

Izvor: Al Jazeera