Ukoričeni skandali njemačkih institucija

Piše: Krešimir Dujmović

Bilo je vrijeme da netko ukoriči čitav splet skandala vezanih za zataškavanje i šlampavost njemačkih državnih institucija kada je riječ o neonacističkim zločinima unazad 10 godina – novinar Parick Gensing u svojoj knjizi “Teror s desna” optužuje Njemačku da pati od institucionalnog rasizma.

Sažeto, Njemačka ne zna kako bi se i da li bi se uopće konačno obračunala sa neonacističkim podzemljem i njegovim ‘nadzemnim’ partnerom Nacionalnom demokratskom strankom. Deset godina trebalo im je da otkriju počinitelje serije imigrantskih ubojstava, mahom turskih državljana (plus jedan Grk i jedna policijska službenica), Parlamentu još ne polazi za rukom ostvariti svoju davnu prijetnju da zabrani rad NDS-a, a srednja klasa pod sve većim ekonomskim pritiskom sve je sklonija na imigrante gledati kao na državnog neprijatelja.

Ostavka šefa tajne policije

Da su njemačke institucije inherentno sklone rasizmu pokušao je u svojoj knjizi pokazati hamburški novinar Patrick Gensing. “Teror s desna” poduža je analiza i komentar na dva sramotna fenomena koji su potresli Njemačku u posljednjih godinu dana.

Dok se mediji fokusiraju na istražna povjerenstva i obavještajne skandale  u zemlji se stvara nešto mnogo opasnije – svakodnevni rasizam. 

Prvi je taj da policija nije pokazala preveliki interes za razrješavanje imigrantskih ubojstava i inog kriminala (većinom pljačke) u režiji neonaci ćelije iz grada Zwickau, a koja su trajala od 1998. do 2011. godine.

Drugi je pak taj da je njemačka tajna služba i više nego prijateljski šurovala sa pripadnicima NDS-a, obilato financirajući njihove informatore, ne čineći ništa ne bi li se kazneno gonili i, naposlijetku, uništavajući dokaze koji su povezivali pojedine pripadnike obavještajnih krugova s pojedincima iz neonaci miljea, zbog čega je prvi njemački obavještajac, šef tajne policije Heinz Fromm, morao dati ostavku.

Neonacizam nije samo problem nacionalne sigurnosti, misli Gensing, već je i društveni problem. Dok se mediji fokusiraju na istražna povjerenstva i obavještajne skandale u zemlji se stvara nešto mnogo opasnije – svakodnevni rasizam.

‘Činjenica da mediji, policija i javnost nisu prepoznali rasistički terorizam toliko dugo vremena, govori o tome da takvo nešto ne želimo i da su općenito ljudi u Njemačkoj spremni vidjeti ljude s imigrantskim nasljeđem kao kriminalce’, kaže Gensing navodeći nekoliko primjera rasizma u javnosti.

Neonacizam nije nikada iskorijenjen iz njemačkog društva, smatra autor knjige. 

Tako su mediji ubojstva Turaka nazvali ‘kebab-ubojstvima’, jer su dvoje od deset stradalih radili u kebab restoranima.

Plus, čitavo vrijeme nekako se spontano smatralo da su počinitelji pripadnici organizirane turske mafije. ‘Kada se dogodi napad na osobu crne boje kože, u javnosti se nerijetko opisuje kao napad protiv stranca, dok se ustvari radi o čistom rasističkom napadu’, navodi dalje Gensing primjere.

Sudska valjanost

Neonacizam nije nikada iskorijenjen iz njemačkog društva, smatra autor knjige. Nakon poslijeratne generacije starih nacista u sedamdesetima se, uz stvaranje Nacionalno demokratske stranke, javljaju i organizacije poput Kameradshaften, a kasnije i niza autonomnih ekstremističkih ćelija.

Jednoj od njih, nazvanoj Nacional-socijalističko podzemlje, pripadao je i teroristički trojac odgovoran za gore spomenuta ubojstva.

‘U ostalim europskim zemljama desni ekstremisti su se modernizirali i postali uspješniji na parlamentarnim izborima. Kod nas ne. Kod nas su još opasniji, jer nemaju politčki utjecaj’, kaže Gensing, koji zajedno s većinom političkog establišmenta drži da bi NDS trebalo zabraniti, no dodaje da Angela Merkel koristi moguću zabranu tek ne bi li stvorila dojam odlučnosti.

Rezultat je današnja klima među imigrantima da ih njemačka država ne štiti i da je se moraju bojati, zaključuje autor ‘Terora s desna’. 

Nacional-demokrate su već pokušale zabraniti, no pokušaj Vlade je propao nakon otkrića da država financira niz informatora unutar NDS-a, te da njihove izjave nemaju nikakvu sudsku valjanost. Vlasti, naime, nisu htjele otkriti njihov identitet. Paradoks te financijski obilate državno-ekstremističke kooperacije bio je u tome da nakon isplate stotine tisuća njemačkih maraka pojedincima iz vrha NDS-ove hijerarhije nitko nije mogao biti siguran dobivaju li prave ili izmišljene povjerljive informacije.

Rezultat je današnja klima među imigrantima da ih njemačka država ne štiti i da je se moraju bojati, zaključuje autor ‘Terora s desna’. ‘Moramo pričati o tome kako se stotine tisuća ljudi ne osjeća sigurno. S druge strane, sve u vezi s čim se političari i novine ovih dana žale je to što je u rujnu tisuću državljana Srbije zatražilo azil’, kaže.

Dokle god je Blutsrecht (krvno pravo) djelatni pojam mentaliteta, tj. ideja da se Nijemcem ne može postati, nego to jesi ili nisi, biti će teško uočiti što to ne štima s multikulturnim društvom najjače europske ekonomije. 

Izvor: Al Jazeera