Sve teži uslovi za osobe s invaliditetom

Centar za rehabilitaciju i zapošljavanje invalida u Banjoj Luci  namijenjen je za život i rad lica s invaliditetom. Međutim, u zgradi nekadašnjeg Zavoda za distrofičare 47 stanara godinama čeka na obnovu objekta, a sada i zaposleni ostaju bez posla.

Iako su u Centru osposobljeni da štampaju sve grafičke proizvode, pronalaženje kupaca postao je ključni problem.

Očekuju pomoć Vlade Republike Srpske (RS), u čijem su vlasništvu, i najavljuju proteste zbog nedavnih otkaza, javlja iz Banje Luke novinarka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić.

Od 1988. godine Centar je dom Sarajke Fikrete Hodžić. Nekada je bio san snova, priča Fikreta. Sada je sve drugačije.

Mjesečno za smještaj  treba izdvojiti od 120 do 150 eura. Zgrada je dotrajala, a nikakvih ulaganja nema.

“Sve je dobro dok kiše ne počnu. Kad počnu kiše, to je slijevanje iz zidova, prokišnjavanje. Onda se uzimaju peškiri, krpe, vlažnost…”, kazala je Hodžić.

Fikreta koristi pomoć asistenata. Kaže da ona i sustanari imaju na raspolaganju i taksi službu, zahvaljujući banjalučkom Udruženju distrofičara.

Radi u Centru kao recepcionerka, ali je proglašena privremeno nesposobnom za rad.

Hodžić je dodala: “Radila sam prvu smjenu, maltene stalno sa strankama, ali naš direktor kaže da nije baš lijepo da se vide kolica na recepciji, tako da me stavio u drugu smjenu. I vikendom radim, kad nema puno stranki.”

Radno sposobni

Direktor Dragić Gojković ne želi pred kameru. Pojašnjava da je Komisija zavoda za sport i medicinu rada zaključila da sedmero radnika više nije radno sposobno.

Priznaje da su radnici invalidi imali dodatne pretrage, morali su priložiti i nalaz psihologa, fizijatra i neurologa.

Spreman ih je vratiti na posao, ukoliko tako odluči drugostepena komisija Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO). Dodaje da svi otpušteni radnici mogu iskoristiti i pravo na penziju.

Međutim, radnici ne žele u penziju. Jedan od njih je Željko Ban. Bio je rukovodilac grafičke pripreme i ne razumije zašto, nakon 20 godina rada, više nema posla.

“U zadnjih godinu dana moj posao i posao mojih kolega iz te radne jedinice bio je uglavnom sjedenje pred računarom i prepričavanje Lige šampiona, jer rukovodstvo nije donijelo u firmu nikakav posao. Očito se ide u osiromašavanje ove firme, na propadanje firme, da bi je neko kupio za jeftine novce”, kazao je Ban.

Do 2011. godine Centar je bio Zavod distrofičara. Vlada ga je kupila kao preduzeće u stečaju. Obavezala se da će sanirati zgradu i osigurati rad u okviru grafičke djelatnosti. Nedavno je uplaćen i dio sredstava  za doprinose i plate koje duguju radnicima.

Akcionarsko društvo

Preduzeće danas djeluje kao akcionarsko društvo, kojem Vlada garantira ispunjavanje svojih obaveza, ali očekuje i samoodrživost.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS-a Petar Đokić je rekao: “To znači da sve javne ustanove su dužne da najmanje ili do 20 posto svojih nabavki, materijala i usluga, koje mogu obezbjediti putem organizacija koje zapošljavaju invalidna lica, upravo to i čine. I to je način da Centar ostane samoodrživ. Mislim da je to moguće, ali istovremeno moramo razumjeti da ne može ostati u onom obliku, u kojem je ranije bio. On je postao briga vlasti, ali on mora biti na principijelan način tretiran.”

Ali, radnici  ne odustaju od zahtjeva. Traže da otkazi budu poništeni. Da Vlada smijeni direktora i da im osigura smještaj u Centru.

Zahtijevaju da zgrada u kojoj žive bude sanirana. U suprotnom, ponovo će na ulice.

Krov prokišnjava. Restoran ne radi osam godina. Nema grijanja… To su samo neki od problema koji muče oko 40 stanovnika Centra za zapošljavanje i rehabilitaciju invalida.

Rukovodstvo priznaje da je situacija teška, ali, kažu, pozabavit će se tim u narednom periodu.

Izvor: Al Jazeera