Demokratija – vrijeme je za nadogradnju

Piše: Thorbjorn Jagland

Ove sedmice će se više od 1.000 ljudi iz stotinjak država sliti u sjedište Vijeća Evrope u Strasbourgu, zbog događaja koji obećava da će polomiti kalup političke debate. Svjetski forum za demokratiju će ujediniti ne samo dužnosnike, nego i blogere, aktiviste, poslovne ljude i javnost u debati koja je spremna za ponovno aktualiziranje – kako demokratiju možemo učiniti stvarno efikasnom u modernim i raznovrsnim društvima.

Forum je zaista nešto novo. Po prvi put jedna evropska organizacija se zaista otvara svjetskoj zajednici, što je gest koji sigurno iznenađuje od organizacije koja evidentira preko 60 godina štićenja demokratije, a to je dokaz postojanja volje da se samodovoljnost odbaci i da se na nov i svjež način osvrnemo na stara pitanja. Forum će spojiti posjetioce sa pet kontinenata, vrlo mlade i izrazito iskusne, ljude koji su putovali širom svijeta i ljude s drugačijim – ponekad i sudarajućim – tradicijama, kulturama, religijama i razmišljanjima, i to s jednim zajedničkim ciljem: vjerom u težnju ka demokratiji.

Prije više od 20 godina, kada se demokratija na Zapadu smatrala praktično garantiranom, tadašnji predsjednik bivšeg Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov je na jednoj od debata u Vijeću Evrope predvidio da se društvo i politika mogu promijeniti ukoliko ljudi budu sami odlučivali. To predviđanje je bilo proročko. Uslijedila je revolucija, koju je vodila populacija koja je čeznula za samoopredjeljenjem i željom da kaže kako bi društvo trebalo funkcionirati.

Nikad savršen sistem

Prvi val promjena u Evropi bio je seizmičan; najsvježiji primjer je “Arapsko proljeće”, koje je vođeno brzinom i zamahom masovnih komunikacija, pokazalo da je žeđ za demokratijom svjetska pojava i da je tehnologija način na koji se ona može osjetiti i manifestirati.

Ovo je generacija za koju stare metode više “ne zvone”, s opadajućom izlaznošću na lokalnim, nacionalnim i evropskim izborima, koja se podudara samo s javnim cinizmom koji je u porastu prema vladama i velikim evropskim birokratijama. Ljudi se sve više okreću Twitteru, brzim porukama i online zajednicama; mladi se okupljaju da izraze mišljenja za koja smatraju da su ispravna i utemeljena.

Impuls koji omogućuje da se nečije mišljenje izrazi i osjeti te lakoća s kojom se to danas odigrava unosi nove faktore u debatu. Demokratija je, kao nikad savršen sistem, pretpostavljala određenu dozu kompromisa. Demokratija će uvijek biti “nedovršen posao”, rad u toku. Moderne komunikacije otkrivaju kako kompleksne i kontroverzne mogu biti javne rasprave.

Ideje, ne granice

Sloboda izražavanja svakako može biti jedna od ključnih startnih tačaka demokratije, ali koliko daleko bi ona trebala ići? Da li vlade imaju pravo cenzurirati sadržaje koji mogu prouzrokovati uvredu? Da li se jednostavno trebamo prepustiti samocenzuri i povući se iz slobodne i javne rasprave? Gdje leže sve te granice?

Novi društveni tokovi svakako donose izazove, za koje moramo pronaći održiva, dugoročna i demokratska rješenja. Više ne možemo pretpostavljati da će demokratija voditi do društvenih modela koji su nam do sada bili poznati. Izbori u islamskim zemljama pokazuju da se sloboda izražavanja svakako cijeni, ali da biračke namjere mogu ići ka teokratskim ili čak militarističkim vladama. Ključno za svakoga je da ima slobodu izbora, ali i da se osigura mogućnost da se svaki izbor može povući, kroz korištenje demokratskih sredstava.

Današnji svijet više nije oivičen granicama, nego idejama. Ovosedmični forum će biti trenutak da se te ideje razmijene u realnom vremenu te da se svjetska zajednica obogati debatom o demokratiji. Za Twitter generaciju – uključenu i spremnu na preuzimanje odgovornosti – vrijeme je da pređemo na demokratiju 3.0.

(Autor teksta je generalni sekretar Vijeća Evrope.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera