Sarajevo: Pištolj otvara sva vrata

Policija tvrdi da je sigurnost u Sarajevu zadovoljavajuća (AP)

Piše: Saida Mustajbegović

Nikad nisam bila nesigurnija. Nikad nisam bila ustrašenija. Uprkos zvaničnim saopćenjima sarajevske policije koja nas, svako malo, nastoji uvjeriti, da je sigurnosna situacija u gradu „zadovoljavajuća“.

Ovo su riječi Senke Kurt, glavne i odgovorne urednice radija Stari Grad, kojim opisuje kako se osjeća u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

„Da nije tako govore nam osmrtnice, sve punije crne hronike u medijima, svakodnevni policijski izvještaji“, kazuje Senka Kurt za Al Jazeeru.

Ukazuje na svakodnevne maloljetničke napade, pljačkanje prodavnica, ranjavanja, prestrašivanja…

Građani nesigurni

„Policija je na sve strane, kad ti ne treba. Kad gradom prolaze delegacije, u pratnji mnogobrojnih ministara, domaćih zvaničnika. Tad ne daju disati i gradom hodati. No… očito je… postoje važni i nevažni. Građani spadaju u drugu kategoriju“, kazuje naša sagovornica.

Gorka šala

Da se gorko našalim, ova država kao da ima puno preča posla od sigurnosti svojih građana. U njoj su sigurni samo oni koji trebali raditi na tome, ali im se ne da miješati se u svoj posao, kaže komentator Ahmed Burić.

Bila je uvjerena da će ubistvo Denisa Mrnjavca promijeniti stvari na bolje u glavnom gradu:

„Nažalost… ništa. Bojimo se mraka, bojimo se nasilnika, bojimo se lopova, koji bez imalo ustezanja ulaze u sred dana u naše domove, bojimo se hoće li nam na dijete na pješačkom prelazu naletjeti kakav mladić u skupom autu, koji bez vozačke dozvole vozi više od 100 na sat.“

No, krenimo redom.

Sarajlija Haris Žiga zaštitio je sugrađanina i zbog toga je ubijen… U policijskoj statistici on je jedan od tri ubijena, u prvoj polovini godine, u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. To je, prema riječima šefa odsjeka za odnose sa javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) Irfana Nefića, isti broj kao prošle godine.

Osam pokušaja ubistava

Kantonalna policijska statistika kazuje i da je bilo osam ubistava u pokušaju, što je manje u odnosu na prošlu godinu.

„Generalno, stanje sigurnosti na području Kantona Sarajevo, zadovoljavajuće je a imamo manji broj krivičnih djela“, tvrdi Nefić.

Uprkos stalnim tvrdnjama policije, građani ali i posjetitelji Sarajeva, ne osjećaju se bezbjednim.

Emir Imamović, novinar i publicista kaže da Sarajevo odavno nije siguran grad i vrijeme njegova pretvaranja u tranzicijsku džunglu u kojoj je sila legitimno sredstvo osvajanja ili manifestiranja moći na različitim nivoima i među različitim strukturama stanovništva.

Činjenica je da se u Sarajevu već nekoliko godina događaju ubistva u kojima su žrtve osobe koje su se u datom trenutku našli na mjestu gdje se, potom, zločin dogodio. Na svaku takvu vijest misao konzumenta jeste da je na tom mjestu mogao biti i „on“ sam. Podsjećanja radi: ovogodišnjim su prethodila ubistva Amara Mistrića, dvadesetrogodišnjeg konobara, u avgustu 2009. godine. Odbio je poslužiti piće dvojici gostiju, što je bio razlog njegovog usmrćivanja… Prije Amara stradao je sedamnestogodišnji Denis Mrnjavac. U februaru 2008. godine, brutalno je pretučen i uboden nožem u tramvaju u Sarajevu. Denis je nekoliko sati kasnije preminuo…

Iste godine, ispred zgrade u kojoj je živjela, spaljena je starica Ljubica Đokić – Spasojević.

Vijest koja je alarmirala građane bila je smrt Denisa Mrnjavca. Tada su počeli javno iznositi stav da su nesigurni. Mjesecima su gradom, sedmično išle kolone Sarajlija koji su protestvali, tražeći zaštitu od policije. Inicijatori prosvjeda su članovi pokreta „Dosta“. Jedan od učesnika i član navedenog pokreta Darko Brkan, prisjeća se da je policija i tada govorila da je bezbjednost u Sarajevu dobra.

Emir Imamović smatra da od tog tragičnog događaja počinje računanje vremena, u kojem je očito kako se na legitiman zahtjev građana da im se život učini bezbjednijim, zapravo ne reagira. Ili se, što je gore, pokazuje raskošna nemoć institucija prema onima što pokazuju kako lijepa riječ otvara mnoga, a pištolj sva vrata.

Najnesigurniji grad

Dok Milo Jukić književnik iz Kreševa kaže da, sudeći po onome što se na tu temu može vidjeti u medijima, trenutno u Evropi nema nesigurnijeg grada od Sarajeva. 

„Činilo se ipak da će se nešto promijeniti. Denisova smrt nije ispolitizirana. Ljudi su se pobunili… Kada se desilo Amarovo ubistvo, tada su protesti trajali dva dana, a ovi zadnji bili su najmanji,“ priča Brkan.

Politička i socijalna situacija

Ono oko čega su saglasni psihologinja Gibanica i bivši ministar policije Dahić je da ekonomska, politička i socijalna situacija pospješuju povećanje broja prijestupnika. Veliki je broj ljudi u stanju socijalne potrebe, pogotovo mlađe populacije, nalazi se na ulicama.

Utjehu traže u opojnim sredsvima i u alkoholu, ali sve to dovodi do nasilničkog i patološkog ponašanja.

Mišljenja je da građani sada ne protestuju, jer ne vide svrhu takvog djelovanja. Jedini odgovor koji dobiju je zbirka oko nadležnosti djelovanja institucija izvršne vlasti, ali i ubjeđivanja od strane policije da je „bezbjednosna situacija zadovoljavajuća“.  

Prvi posljeratni ministar unutrašnjih poslova KS Ismet Dahić, nakon ubistva Harisa Žige maja ove godine, za Radio Slobodnu Evropu je izjavio:

„Društvo polako počinje da obolijeva od nasilja, i nešto se mora uraditi na tom pravcu ili će kriminalne grupe, koje su dobro poznate policiji i tužilaštvu, svoj uticaj širiti.“

Mišljenje psihologa je da postratna depresija u BiH dugo traje, da su ljudi izgubili kolektivitet i da se, zbog razočarenja u sistem, svi koncentrišu na pojedinačnu zaštitu.

Psihologinja Aida Gibanica, pojašnjava da ta individualizacija pojedinaca, potiče od osjećaja da država nije zaštitila građanina.    

S druge strane, policija hapsi i privodi pravne prijestupnike, da bi potom tužilaštvo, zbog blagih zakonskih rješenja, ubice pustilo na slobodu.

Tako jedni te isti ljudi pune crnu hroniku, te primjerom hrabre duge. Policija je prva na udaru nezadovoljstva građana, ali nerijetko i jedina koja radi svoj posao, iako po svršenom činu.

Imovinski delikti

Policijska statistika za Sarajevski kanton kazuje da je prvih šest mjeseci evidentirano 3.245 krivičnih djela, što je za 10,9 procenata manje nego u istom periodu prošle godine.

Nefić je naveo da je 65,4 posto riješeno od ukopnog broja. Policijski službenici prijavili su 1.679 osoba od čega je 1.133 povratnika ili 67,5 posto.

„Veliko je opterećenje broju povratnika u izvršenju krivičnih djela. Broj maloljetnih izvršilaca je smanjen, ali je broj punoljetnih povratnika alarmantan. Time bi se sve nadležne službe trebale pozabaviti,“ kazao je glasnogovornik sarajevske policije.

Većinu krivičnih djela čine imovinski delikti 74,6 procenata. Policijska statistika govori da je smanjen broj prekršaja u javnom redu i miru 2.524  što je za 23 procenta manje u odnosu na isti period prošle godine.

Profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu Elmedin Muratbegović kaže da se upravo počinioci razbojništva već za nekoliko sati vrate na ulicu i u prilici su prekršaj napraviti ponovno.

Iako prema mišljenju navedenog kiminologa u policiji radi mnogo stručnih ljudi, reformom zakona iz 1998. godine, koji uređuju ovu oblast, policija je izdvojena, umjesto intergirasana sa ostalim institucijama, što ju je učinilo disfunkcionalnom.  Istakao je da jedino u F BiH policija nije povezana sa lokalnom zajednicom.

Cijevi i asfalt

„Lokalne vlasti imaju funkciju da poprave cijevi, postave asfalt, ali ne i da zaštite građanina,“ ilustrovao je Muratbegović.

Smatra da bi se situacija mogla promijeniti kada bi bio podignut zakonski minimum za kažnjavanje delikvenata,  te kada bi se izvršila specijalizacija unutar policije.

Književnik Jukić smatra da treba pogledati istini u oči, sagledati uzroke i osmisliti dugoročni program rješavanja problema, a to, uz nadležne institucije vlasti, treba uključiti i nevladine organizacije.

Izvor: Al Jazeera