Pismo za ‘hrvatski stolni grad’ Mostar

Piše: Enes Ratkušić

Lokalni izbori održani 7. oktobra zaobišli su Mostar, a razlozi zbog kojih stanovnici grada na Neretvi nisu bili u prilici izabrati vlast javnosti nisu nepoznati. Glavni razlog je da političke stranke koje participiraju u Gradskom vijeću nisu postigle dogovor vezan za provedbu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji se odnosi na izmjene Statuta Grada Mostara, u krajnjoj instanci izbornih pravila.

Dominantne političke stranke u Gradskom vijeću – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Stranka demokratske akcije – probile su sve moguće rokove vezane za politički dogovor u vezi sa navedenim izmjenama. HDZBiH, koji je, žalbom Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, praktički “iznudio” navedene promjene, vidi ih u uspostavljanju hrvatske dominacije u Mostaru, dok SDA smatra da Mostar, prije svega, treba vratiti na “ustavno stanje”, pa tek onda donositi statutarne izmjene.

HDZBiH je povukao prvi potez, koji bi se prije mogao tretirati prvorazrednim diplomatskim skandalom, negoli nastojanjem da se u pregovore uđe s iskrenim namjerama.

Prevedeno na jednostavniji jezik, glavni cilj HDZBiH je uspostavljanje Mostara kao jedne izborne jedinice, što je solucija koju je državni Ustavni sud već odbio, ali na čemu ova stranka i dalje uporno insistira. SDA, s druge strane, zalaže se za konstituiranje Mostara kao grada s više općina, što je grad po svojoj ustavnoj definiciji.

Mada su stranci u kontinuitetu isticali da će se u cijelom slučaju držati po strani te djelovati samo na ubrzavanju cijelog procesa, jasno je da njihov angažman i u onim suštinskim pitanjima neće izostati, čega su svjesni i politički subjekti, odnosno stranke. Neophodnost njihovog angažmana bit će, prije svega, uzrokovana sudarom dvaju nepomirljivih opcija, koje ne mogu rezultirati dogovorom kojim bi i jedna i druga strana bile zadovoljne.

Polazeći od činjenice da međunarodna zajednica neće biti tek puki posmatrač zbivanja, što ona nikad nije ni bila, HDZBiH je povukao prvi potez, koji bi se prije mogao tretirati prvorazrednim diplomatskim skandalom, negoli nastojanjem da se u pregovore uđe s iskrenim namjerama. Naime, Slađan Bevanda, predsjednik Gradskog odbora HDZBiH Mostara, Josip Merdžo, generalni sekretar HDZ-a 1990, Danijel Vidović, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara i Slaven Bevanda, član ekspertne grupe za Vijeće Grada Mostara i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a 1990 Mostara, uputili su pismo Mariji Aurora Mejia Errasquin, ambasadorici Španije u Bosni i Hercegovini, naslovljen kao Memorandum o poziciji Hrvata u Mostaru.

Neprimjereno i neprihvatljivo

Samo obraćanje Španskoj ambasadi ne bi bilo problematično da je kojim slučajem lišeno sugestija prema kojima se Mostar definira kao glavni grad Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji je, prema navodima, uređen na štetu Hrvata, zahvaljujući izbornim pravilima nekadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Paddyja Ashdowna. No, ni takve opservacije suštinski ne bi predstavljale problem, s obzirom na to da ih predstavnici HDZBiH i drugih hrvatskih stranaka redovno ističu u javnosti, da se od Ambasade Španije ne traži nešto što je diplomatskom djelovanju apsolutno neprimjereno i neprihvatljivo.

Naime, obavještavajući ambasadoricu da se Turska pridružila procesima koji se odnose na Grad Mostar, odnosno da radna grupa Ureda visokog predstavnika u svom sastavu ima i jednog turskog diplomatu, u ovom memorandumu piše: “Hrvati u Bosni i Hercegovini osjećaju nelagodu zbog diplomatskih aktivnosti Turske u Bosni i Hercegovini, zbog neugodnih historijskih događaja i patnji tokom osmanske okupacije Bosne i Hercegovine.”

Memorandum je neshvatljiv gest, koji zasigurno turskog člana radne grupe OHR-a za Mostar ne može ostaviti ravnodušnim, ali ni pregovarače u ime bošnjačke strane.

Šta drugo reći osim neshvatljiv i nerazuman postupak, lišen svakog smisla. Kada bi različiti politički subjekti i pojedinci u Bosni i Hercegovini po takvom obrascu krenuli u slanje pisama, teško da bi ijedna zemlja u Evropi bila pošteđena, kojoj na neki način ne bi trebalo ukazati gostoprimstvo, još manje kakav politički angažman, a sve zbog nekakvih vojni iz srednjovjekovnog ili novovjekovnog razdoblja, sasvim svejedno.

Memorandum je neshvatljiv gest, koji zasigurno turskog člana radne grupe OHR-a za Mostar ne može ostaviti ravnodušnim, ali ni pregovarače u ime bošnjačke strane, koji predstavljaju klasičnu zloupotrebu “grijeha” španskih jedinica u sastavu Unprofora, koje su se, kao garanti mira, 9. maja 1993. godine ponijeli krajnje nečasno, omogućavajući bojovnicima Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske da krenu u jednu od najstrašnijih vojnih operacija, koja je, u ime definitivne realizacije zamisli nazvane Hrvatska Republika Herceg Bosna, odnijela ogromne žrtve, a sam grad Mostar pretvorila u Hirošimu.

Pomoć za ‘treći entitet’

Naravno da je od Španske ambasade u ovom povijesnom trenutku evropskih zbližavanja i bitno drugačijeg odnosa prema Bosni i Hercegovini bilo krajnje iluziorno očekivati sakrivanje ovakvog dokumenta, koji će zasigurno postati klasičnom hipotekom za hrvatsku delegaciju na predstojećim pregovorima, koji su najavljeni za 16. oktobar.

Naum potpisnika ovog pisma jasno govori da su mentalno u 1993. godini, samim tim i nespremni za bilo kakvu adaptaciju na nove okolnosti, koje traže demokratski dijalog, kao polazište – ravnopravnost lišenu bilo kakvih oblika diskriminacije, u ishodištu. Ko za takve okvire razgovora nije spreman, bolje je da im i ne prisustvuje.

Međunarodna zajednica, kao i svi zainteresirani, već 16. oktobra suočit će se s već poznatim stavovima.

Uprkos svemu, međunarodna zajednica, kao i svi zainteresirani, već 16. oktobra suočit će se s već poznatim stavovima. S jedne strane imat će izričit zahtjev za statutarnim izmjenama koji će Mostar definitivno pozicionirati kao “hrvatski stolni grad”, ideju iza koje stoje ne samo stranke s hrvatskim predznakom, nego i Katolička crkva, s obzirom na to da je biskup Ratko Perić od predsjednika Hrvatske Ive Josipovića zatražio angažman, odnosno podršku, za jasno pozicionirani cilj – treći entitet, s Mostarom kao glavnim gradom.

S druge strane suočit će se s prijedlogom uređenja Mostara kao zajednice više multietničkih općina, iza koje stoji klub Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara, Islamska zajednica (IZ) u Bosni i Hercegovini, boračke organizacije i veliki broj nevladinih udruženja u Mostaru.

Nema ‘srednjeg rješenja’

Posredovati u jednom takvom razgovoru, koji gotovo da ne može imati bilo kakvih dodirnih tačaka, bit će zasigurno teško, zbog čega je organizator, odnosno OHR, odlučio zatražiti pomoć, uključujući diplomate iz više zemalja. I Turske, između ostalih. Svako će sa svoje strane imati argumentaciju, hrvatska strana će insistirati da se Mostaru ukine “specifični status”, odnosno primijene izbornih pravila kao i u drugim lokalnim zajednicama.

Bošnjačka strana će, naravno, parirati kontrastavom da će u tom slučaju zatražiti instaliranje takvog principa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Hrvatska strana će insistirati na Mostaru kao jednoj općini, bošnjačka će, opet, posegnuti za ustavnom definicijom grada koji podrazumijeva dvije ili više općina. I tako unedogled.

S obzirom na to da ‘srednjeg rješenja’ nema, takva situacija pretpostavljat će opasnost opredjeljivanja za jednu stranu, što stanje u gradu na Neretvi može dovesti do usijanja.

Sve naprijed rečeno nedvosmisleno ukazuje na to da će OHR imati težak zadatak, zbog čega uobičajenu sintagmu da je “međunarodna zajednica tu da pomogne, a domaći političari da se dogovore” treba shvatiti i kao najbolji način za bježanje iz labirinta u čijoj su izgradnji i sami sudjelovali. No, ovog puta to neće biti moguće, zbog čega je rizik njihovog angažmana uistinu velik. S obzirom na to da “srednjeg rješenja” naprosto nema, takva situacija pretpostavljat će opasnost opredjeljivanja za jednu stranu, što stanje u gradu na Neretvi može dovesti do usijanja.

Jedan detalj će, međutim, međunarodna zajednica morati imati na umu: bošnjačka strana u kontinuitetu, od instaliranja administracije njemačkog diplomate Hansa Koschnika do danas, nikada nije delegirala tezu o Mostaru kao “bošnjačkom gradu”, dok se hrvatska strana nikada nije libila javnog isticanja definicije Mostara kao “stolnog hrvatskog grada”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera