Fizika kao muzika

Piše: Vedat Spahović

Meksiko i Finska su u životu Josipa Sliška, u svijetu prepoznatog profesora i autora knjiga fizike, bili planirani kao “životni predah”, jer se u kratkom vremenskom intervalu izdešavalo puno stvari.

Pred polazak u Meksiko, u septembru 1991. godine, majka Ljubica ga je pitala: “ Ne mislite valjda ostati u tom Meksiku cijeli život? “ Rekao je, apsolutno siguran u svoje riječi: “Nikako, to će biti samo sedam mjeseci, onda ćemo nekoliko mjeseci u Finsku. U avgustu se vraćamo.” 

Majku više nije vidio. Poginula je pred porodičnom kućom u Mlinima kraj Dubrovnika 31. maja 1992. godine od  posljednih granata koje je lansirala srpsko-crnogorska vojska prilikom povlačenje iz zone ovog čudesnog grada. Ni na sahranu joj nije mogao otići.

Često se pitao: “Na  koji je način moja majka bila u stanju da predvidi da će Meksiko postati moje konačno životno odredište?”
Brak sa Jesenkom, rast Javora, završetak doktorata, pisanje udžbenika fizike … Bez majke.

A u već formiranom životnom rezimeu ce pisati: “Jesenka i ja smo u braku 24 godine, nepune četiri su mostarske, sve ostale su meksičke. Javor se rodio 1989. godine, samo dvije godine je živio u Mostaru i sva njegova sjećanja na djetinjstvo su meksička. Od svojih 40 radnih godina, polovinu sam odradio u Meksiku”.

Kujundžiluk u Puebli

Prve meksičke godine su bile teške. Josip se stalno brinuo za živote njihovih najdražih. Pored toga, radio je samo  po semestralnim ugovorima. Ponekad,  nekoliko mjeseci bez ugovora i plate. Kasnije se situacija promijenila nabolje. U avgustu 1994. godine dobio je status “nacionalnog istraživača”, a ubrzo zatim i stalno radno mjesto na Fakultetu fizikalnih i matematičkih znanosti, koji je u okviru Autonomnog univerziteta u Puebli u Meksiku.

Dok su mu roditelji Ljubica i Andrija podarili život i omogućili da završi fakultet,  Jesenka i Javor daju mu smisao i čine njegov život  vrijednim življenja. Došli su tamo sa tri kofera, ali su za 20 godina, kao porodica, uspjeli da naprave kuću u mediteransko-hercegovačkom stilu koja pokazuje i Meksikancima odakle dolaze i šta vole.
Jesenka je idejno, do najmanjih detalja, definirala arhitekturu i dizajnirala sav namještaj.  Dok se mnogi u Mostaru trude, svjesno ili nesvjesno, da Mostara bude manje, njima se čini da su postigli da je arhitektonski šarm Kujundžiluka stigao i do Meksika.

Josip Sliško je sarajevski đak Prirodno-matematičkog fakulteta, na kome je diplomirao fiziku u oktobru davne 1971. godine. Na posao nije morao čekati, nego je odmah počeo raditi kao profesor ovog predmeta u Gimnaziji u Stocu. Prema vlastitoj ispovijesti, u stolačkim noćima vedrog, bogatog, zvjezdanog neba, kao i sa ničim upoređenim stolačkim voćnjacima i Bregavom, nastala je Sliškova komponovana muzika. Noći je provodio u samoći podstanarske sobe uz gitaru, tražeći riječi i muziku koji pristaju Stocu koga više nema.

Je li sve ostalo iz prve etape života ovog čovjeka bila – muzika? Ili je to uvijek tako sa uspomenama ? Ovo je još jedna neodoljiva dilema ovih Priča iz daljine.
“Znao sam da neću moći dugo izdržati da život živim samo u pjesmama,  pa sam radosno prihvatio ponudu da pređem na Elektro-mašinski školski centar u Mostaru.  To je bilo u januaru 1973. godine”, kaže Sliško na početku ove priče, ispričane sa velike daljine.

Gorko vino i težak povratak

No, kako Google nalazi odrednicu Bez tebe je gorko vino na skoro 300.000 stranica, izgleda da je Josip Sliško, u području muzike, pobijedio te daljine i vrijeme. Prevashodno kao tekstopisac i vrsni gitarista.
Pored Bez tebe je gorko vino, Blagoje Košanin je komponovao i nezaboravnog  Zadnjeg gosta, te Sliškovu inspiraciju pretvorio u prve velike hitove Duška Kuliša. 
YouTube pretraga pokazuje da te pjesme, pored mnogo nepoznatih amatera, pjevaju i Aca Lukas, Miki Gajić, Milan Babić i Nebojša Vojvodić.

Zlatne godine svačije mladosti: sedamdesete i osamdesete, su i Sliškove odrednice.
Pjesmu Povratak su snimili Buco i Srđan,  1972. godine i odmah je postala veliki hit, piše nam Josip dalje u svome pismu.

“Već sam u Mostaru osjetio da mi bavljenje muzikom ne dozvoljava da se u potpunosti posvetim pozivu za koji primam platu. U Meksiku nisam smio ponavljati istu grešku. Morao sam postići puni profesionalni uspjeh jer smo samo tako mogli ostati tamo”.

“Na njihovom drugom singlu su moje pjesme Ako ove noći i Rastanak, a obje su nastale u dugim stolačkim noćima. Radilo se o romantičnim baladama koje dobro zvuče i uz jednu gitaru. Kasnije sam istraživao i druge muzičke i tekstualne forme. Klasična pop-pjesma Ja nemam mira je u interpretaciji Ismete Krvavac pobijedila na festivalu Vaš šlager sezone 1980. godine. Na istom festivalu je moja pjesma Jaranice,  bazirana na folk motivima, osvojila četvrto mjesto. Na Zagrebfestu 1985. godine Jasna Gospić je pjevala moju pop baladu Trebam te. Raduje me da je nekoliko od spomenutih pjesama snimljeno i u drugim verzijama. Povratak ima tamburašku verziju u izvedbi grupe Serbus iz Zagreba, te englesku verziju koju je snimala famozna gitaristica Liona Boyd. Meni je posebno draga  trebinjska verzija koju je snimio Ranko Slijepčević uz aranžesku pomoć Božidara Vučura”, kaže Sliško.

Kažu da i za taj daleki svijet postoji sintagma “ne pjevaj kroz Meksiko, naročito ako nisi Meksikanac”. Oni koji su čuli Josipa, a naročito Jesenku dok pjeva na španskom, se nikad ne bi složili.
“Već sam u Mostaru osjetio da mi bavljenje muzikom ne dozvoljava da se u potpunosti posvetim pozivu za koji primam platu. U Meksiku nisam smio ponavljati istu grešku. Morao sam postići puni profesionalni uspjeh jer smo samo tako mogli ostati tamo.  Bavljenje muzikom je postalo periferna životna aktivnost. Svodi se na sporadično učenje meksičkih pjesama koje bismo Jesenka i ja zapjevali sa meksičkim prijateljima.  Pored toga, niti smo mi u prvim godinama bili raspoloženi za neko feštanje, niti smo imali previše prijatelja koji bi nas pozivali  na svoje fieste”, sjeća se Sliško.
Međutim, nezaobilazno je čuti kako je to feštanje izgledalo u Mostaru.

Večeras u meni … Neretva

“Mostarske kiše su značajno obilježile moj pred-meksički život. Bio sam poznatiji kao autor muzičkog zvuka tog ansambla nego kao profesor fizike”, sjeća se Sliško.
“ To je u neku ruku i normalno, jer su Mostarske kiše bile veliki jugo-fenomen u prezentiranju ideoloških poruka.  Da su te poruke bile samo u formi stihova, uspjeh Mostarskih kiša bi vjerovatno bio manji. Uložio sam, kroz nekih šest-sedam godina rada, mnogo muzičkih i aranžerskih ideja da bi Mostarske kiše zvučale drugačije”. 
“Jedina pjesma Mostarskih kiša koja je snimljena u novim verzijama je Večeras u meni.  Pjesmu sam napravio na prekrasne stihove Mike Antića Pod Starim mostom. Govori se da su je Mostarske kiše  pjevale na sahrani Mike Antića u Novom Sadu, a kruži i priča da je Jole Musa “odredio” da se samo ta pjesma otpjeva na njegovom grobu”.

A onda se opet Slišku vratila fizika, ali ne bez muzike, čak i u udžbenicima.
“Moje profesionalno polje je  istraživanje učenja i nastave fizike. Mnogo učenika mrzi učenje fizike i to je normalna posljedice loše nastave. Ta nastava ne uzima u obzir fundamentalna pravila koja odredjuju uspješno učenje”, kaže Sliško.

Sliško je autor četiri udžbenika fizike na španskom jeziku, u koje je ugradio rezultate istraživanja o učenju fizike. Ideja je da se pokaže da fizika nije skup besmislenih definicija i formula nego specifičan način razmišljanja o svijetu koji pomaže razvoj učeničkih umnih sposobnosti.

“ Učenici su u stanju da uče i tu sposobnost pokazuju u nizu zahtjevnih područja svog života izvan škole. Oni moraju znati onoliko koliko im treba i kako funkcionira materijalni svijet. Problem je upravo to što im se kroz nastavu “serviraju” znanja o funkcionisanju  materijalnog svijeta u situacijama sa kojima se nisu susretali i o kojima nisu razmišljali. Iluzorno je, na primjer, očekivati da učenici prihvate ideje “svijeta bez trenja” ako su sve njihove ideje bazirane na iskustvima sa situacijama u kojima trenje igra odlučujuću ulogu.”

Od 1993. godine, Sliško  organizira u Puebli međunarodnu radionicu pod nazivom Novi trendovi u nastavi fizike. Ove godine će to biti jubilarna dvadeseta radionica. Do sada su kao pozvani predavači gostovali mnogi od najpoznatijih svjetskih eksperata iz nastave fizike.
Prošle godine Sliško je dobio medalju Latinoameričke mreže za edukacijsku fiziku za doprinos razvoju te oblasti u Latinskoj Americi.

Veza sa BiH

Sliško je autor četiri udžbenika fizike na španskom jeziku, u koje je ugradio rezultate istraživanja o učenju fizike. Ideja je da se pokaže da fizika nije skup besmislenih definicija i formula nego specifičan način razmišljanja o svijetu koji pomaže razvoj učeničkih umnih sposobnosti.
“Te sposobnosti su veoma potrebne sada kada je nužno pripremati učenike za cjeloživotno učenje”, kaže Sliško.

S obzirom na međunarodni uspjeh, postavlja se pitanje, treba li i Bosna i Hercegovina Josipa Sliška, fizičara i muzičara?

“Na profesionalnom planu, moje veze sa Bosnom i Hercegovinom su usponu. Sve je počelo 2006. godine prvim kongresom bosansko-hercegovačkih naučnika. Na drugom kongresu, održanom 2008. godine, sam bio čak specijalni gost. Uvršten sam zvanično u naučnu dijasporu Bosne i Hercegovine”, kaže Sliško.

Prošle godine, dodijeljeno mu je posebno priznanje, zvanje “počasnog ambasadora Univerziteta u Sarajevu”, nakon tri kursa koja je održao na Prirodno-matematičkom fakultetu o aktivnom učenje fizike i hemije.
Ali, kako kaže Sliško, njegovo  formalno uključivanje u vođenje doktorskih projekata iz fizike u obrazovanju “izaziva, blago rečeno, stanovite sumnje i otpore na Odsjeku za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta”.
“To će vjerovatno dovesti do toga da ću svoje profesionalne planove usmjeriti prema drugim zemljama regiona (Slovenija, Hrvatska, Srbija i Makedonija), u kojima ima dovoljno ljudi koji cijene ono što znam i radim”, zaključuje Sliško.

Izvor: Al Jazeera