Mustafa Mujezinović: U ozdravljenje ekonomije-izgradnjom termoelektrana

Piše: Mustafa Mujezinović

Bez obzira na činjenicu da je duboka ekonomska kriza u Bosni i Hercegovini uzrokovana prije svega unutrašnjim neriješenim političkim pitanjima, od ustavnih odredbi do pojedinih zakonskih rješenja u kantonima te, usljed prekomplicirane državne strukture i velikih ovlasti entiteta i kantona, uvijek moramo imati na umu i utjecaj stanja svjetske, a prije svega evropske ekonomije.

Stoga je iluzija očekivati izlazak iz ekonomske krize u Bosni i Hercegovini od “ostatka svijeta”. Ipak, mjerama racionalne socijalno ekonomske politike na nivou entiteta i, posebno, države, stanje se može dovesti na podnošljiv nivo u relativno kratakom periodu. U najkraćem, stanje male ekonomije kakva je bosanskohercegovačka u potpunosti ovisi od zdrave novčane mase koja je na raspolaganju privredi i stanovništvu.

Izuzetno je dobro da se, još prilikom uvođenja konvertibilne marke, Centralna banka Bosne i Hercegovine opredjelila za uvođenje “currency boarda” te da u tome istrajava s obzirom da takav način povećanja novčane mase dugoročno donosi još veću krizu. Pozajmljivanje od domaćih banaka, iako u prvi čas izgleda spasonosno, za vladu je ekstremno  kontraproduktivno. Isto se odnosi i na emisiju državnih obveznica ukoliko je prihod namijenjen direktno budžetu, bez obzira na nizak nivo kamata.

Stanje male ekonomije kakva je bosanskohercegovačka u potpunosti ovisi od zdrave novčane mase koja je na raspolaganju privredi i stanovništvu.

U oba slučaja ne dolazi do povećanja novčane mase u ekonomiji zemlje, čak se javlja efekt smanjenja raspoloživog kapitala za finansiranje privrede, a time i potencijalne opasnosti za neopravdano povećanje kamata. Ove mjere mogu imati jedino opravdanje ukoliko sredstva direktno idu za finansiranje infrastructure, koja, pored povećanja zaposlenosti, u konačnici proizvodi novu vrijednost, kao šo su nove elektrane i auto-putevi.

Kombinacija energija

Posebno je dobro ukoliko dugoročne obveznice povoljnim uslovima investiranja uspiju pokrenuti neaktivni “višak” kapitala građana. U prilog ovome govore i podaci CBBiH o stanju štednih uloga građanstva, pa je za pretpostaviti da je ta masa i veća.  Angažiranje ovih sredstava na ovaj način ima efekt povećanja novčane mase u “kretanju”.

Ipak, najučinkovitiji način ozdravljenja ekomije je pokretanje izgradnje bar tri termoelektrane (Tuzla, Kakanj i Banovići, svaka kapaciteta 450 megavat-sati) i niza hidroelektrana snage preko 20 megavata.

Investitore, ali i kreditore, ovakvih projekata veoma je teško privući, ali je i to moguće kombinacijom termo i hidro energije u istom tenderu. Procedure izbora partnera, investitora, kreditora ili garanta povrata kredita moraju biti povjerene direktno ministrima energetike, s punim ovlastima i odgovornostima, i direktorima elektroprivreda, uz striktan nadzor vlade i posebno formirane parlamentarne komisije entiteta.

S obzirom na brojnost projekata koji su na raspolaganju kreditorima i investitorima, nije za očekivati blokade nakon izbora najpovoljnije ponude.

Uz ovo, treba uzeti u obzir ostale obnovljive izvore energije u Bosni i Hercegovini. Detaljan plan za Federaciju Bosne i Hercegovine usvojen je jos prije dvije godine te bi vladi trebao predstavljati nulti prioritet. U prethodnom mandatskom periodu nisu se stekli uslovi za realizaciju ovih projekata, s obzirom na način kojim su pojedine političke snage u Bosni i Hercegovini prišle realizaciji ovog ekstremno važnog projekta. Rezultiralo je to potpunim obeshrabrivanjem partnera koji su imali plan kako, u datim okolnostima, finansirati ovaj projekt.

U ovom trenutku su ostvareni povoljni politički odnosi u Vladi i Parlamentu Federacije za odlučno pokretanje ovih projekata bez negativnih politickih i lobističkih utjecaja. S obzirom na brojnost projekata koji su na raspolaganju kreditorima i investitorima, nije za očekivati blokade nakon izbora najpovoljnije ponude.

Zablude o potrošnji

Izgradnja autoputa je dobra prilika za ekonomiju, ali smo već godinama svjedoci sporosti realizacije projekata. U javnosti je rasprostranjeno mišljenje da je ta sporost posljedica nerada direkcija za izgradnju auto-puteva ili vlada. Malo je poznato da je dinamika propisana od strane evropskih kreditora, a uslovljena je njihovim studijama o dinamici prihoda od izgrađenih dionica i prihoda od akciza na gorivo te mogućnošću povrata kredita. Jedan od mogućih izlaza je nastavak stand by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom, a time i nastavak asistencije Svjetske banke.

Vezano za ovo, postoji još jedna zabluda – da ovaj novac odlazi u potrošnju. U principu, iz ovih sredstava vrši se otplata ranijih dugova koje država ima, odnosno prolongiranjem vraćanja prispjelih anuiteta stavlja se budžet u tzv. stand by režim. U periodu 2009-10. godina nivo uzetih sredstava od strane entiteta gotovo je jednak sredstvima koja su u tom periodu utrošena za otplatu prispjelih ranijih dugova.

Vjerujem da su međunarodne finansijske institucije spremne Bosni i Hercegovini i 2013. godine odobroti još jedan stand by aranžman, tako da takozvani udar u otplati vanjskog duga bude ublažen do momenta značajnijeg oporavka bosanskohercegovačke, ali prije svega evropske i svjetske ekonomije. Ovi aranžmani su jako bolni, s obzirom na uslove koje vlade moraju ispuniti.

Čak i u ovim ekonomskim krizama postoje privrednici koji imaju dobre ideje i hrabrost da pokrenu proizvodne projekte.

Nisam pobornik smanjenja socijalnih i boračkih davanja, pa i plata budžetskih korisnika, bez obezbijeđenih kreditnih sredstava MMF-a i Svjetske banke, jer to direktno umanjuje sredstva Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje, ali i fiskalne prihode, a na kraju administracija, putem sudova, obezbijedi sebi isplatu “ušteda”, dok ostali korisnici budžeta ostanu zakinuti. Takva smanjenja zadovoljavaju, privremeno, ministre finansija, ali vlade, a time i ekonomiju zemlje, usporavaju u oporavku i, što je najgore, ne povećavaju masu novca u opticaju.

Iskustvo nam govori da čak i u ovim ekonomskim krizama postoje privrednici koji imaju dobre ideje i hrabrost da pokrenu proizvodne projekte, ali u pravilu teško da mogu zadovoljiti uslove koje im postavljaju banke. Razvojna banka Federacije ima najbolje kreditne uslove, ali ujedno postavlja i najteže kriterije za privrednike. S obzirom da ministarstvo privrede uvijek nastoji pokrenuti takve projekte, koji, nažalost, u principu teško zadovoljavaju te kriterije, bila bi neophodna akcija Vlade kojom bi se kreditirao određeni broj razvojnih projekata putem Razvojne banke. Ta sredstva bi bila ujedno garant povrata kredita, a po uspješnom okonšanju projekta i povratu sredstava knjižila bi se kao dio zakonom propisane dokapitalizacije ove banke (400 miliona KM).

Prostor za uštede

Ideje o “izvlačenju” akumuliranog kapitala amortizacije iz javnih preduzeća i prebacivanje u budžet, pored dobiti koju javna preduzeća redovno uplaćuju, imao bi izuzetno negativan efekt na njihov rad. Aprilsko povećanje penzija bilo je bazirano na činjenici angažmana federalne Vlade na naplati starih dugova iz inostranstva (irački dug iz Beograda). Čak 70 posto ovih sredstava pripalo je po zakonu Fondu PIO. Isto je i s prihodima koji se mogu ostvariti privatizacijom, prije svega onih državnih kompanija koje već godinama državi ne isplaćuju nikakvu dobit, te je to jedna od mjera koju preporučujem za realizaciju. Preostalih 30 posto sredstava, petem Razvojne banke i po zakonu, ide za kreditiranje privrede.

U oblasti boračkih davanja neophodno je izvršiti konačnu reviziju korisnika, i pored toga što efekti ušteda neće biti veliki, ali će ove kategorije u tom slučaju biti van svih budućih pregovora za eventualne buduće arazmane s međunarodnim finansijskim institucijama. Ogromne uštede mogu se ostvariti utvrđivanjem konačnih lista ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca stradalih na zadatku i onih koji ovaj status sada imaju, ali okolnosti i mjesto stradanja ukazuju da se radi o civilnim žrtvama rata, čija je naknada 20 posto manja, ali su podvedeni pod vojne kategorije jer su u to vrijeme bili pripadnici Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine. Pored finansijskog efekta, ovim bi se odalo posebano priznanje najhrabrijim stradalnicima rata.

Konačno se mora ukinuti plaćanje za rad u komisijima državnim službenicima, jer je to sastavni dio posla.

Kada je u pitanju državna administracija, iskustvo pokazuje da nije moguće smanjiti njen broj, ali je ekstremno važno zaustaviti njen daljnji rast, kao što je to bilo u periodu 2009-11. godina. Pored ovoga, konačno se mora ukinuti plaćanje za rad u komisijima državnim službenicima, jer je to sastavni dio posla. S obzirom da na svaku tužbu uposlenika sudovi presuđuju u njihovu korist, daljnje smanjenje plata nije moguće bez drastičnije izmjene zakonske regulative.

Mnogo toga vlade u Bosni i Hercegovini mogu učiniti čekajući “razvedravanje na svjetskom ekonomskom nebu”, a čini se da je sada krajnje vrijeme.