Najmlađi moćnik današnjeg svijeta

Nakon 'dragog vođe' Kim Jong-ila dolazi 'vrhovni zapovjednik' Kim Jong-un (EPA)

Piše: Kemal Muftić

Krajem 2011. godine svijet je s velikim zanimanjem i ne bez zabrinutosti pratio smjenu na vrhu vlasti u prijestonici Sjeverne Koreje, Pjong Jangu kada je na najvišoj funkciji u državi preminulog Kim Jong-ila  zamijenio njegov sin Kim Jong-un, unuk osnivača države Kim Il-sunga i treći u nizu vladara u prvoj komunističkoj dinastiji na svijetu.

I danas vruća granica podijeljenog poluotoka vraća u pamćenje prošlost ovog dijela svijeta.

Glavni razlog zabrinutosti je činjenica da je Sjeverna Koreja nuklearna sila. Kim Jong-un, koji je prošle godine, kada je zdravstveno stanje njegovog oca postalo alarmantno, katapultiran u piramidu moći i sa 26 godina promoviran u generala sa četiri zvjezdice. On tako postaje najmlađi i najmanje poznat moćnik današnjeg svijeta, koji drži prst na okidaču nuklearnog oružja. Kako sada stvari stoje, u poslu će mu još uvijek aktivno pomagati njegov tetak, suprug mlađe sestre preminulog Kim Jong-ila i drugi čovjek Komisije za nacionalnu sigurnost Sjeverne Koreje Jang Song-tek.

I danas vruća granica podijeljenog poluotoka vraća u pamćenje prošlost ovog dijela svijeta, na kojem su se, nedugo poslije strahota Drugog svjetskog rata, od 1950. do 1953. godine punom žestinom sudarila dva bloka nazvana “socijalističkim” i “kapitalističkim”, ili “svijet komunizma” i “slobodni svijet”. Bilo kako bilo, od ratnih igara i sredstava u Korejskom ratu je izostala samo upotreba nuklearnog oružja.

Dvije neprijateljske države

Najprije su se tokom Konferencije na Jalti, februara 1945. godine, Staljin i Roosevelt dogovorili da će linija razdvajanja njihovih snaga u ovom dijelu svijeta biti 38. paralela, koja Korejski poluotok dijeli na dva dijela. Ironijom sudbine, nepomirljive ideologije vladara Sjevera i Juga su nadjačale interes naroda kojeg su zastupali i on je ostao podijeljen u dvije neprijateljske države.

Korejski rat je odnio oko tri miliona života, za svaku godinu trajanja po milion (u prosjeku najmanje 2.500 mrtvih dnevno!) i doveo do daljeg zaoštravanja odnosa dojučerašnjih saveznika u ratu protiv fašističke osovine Rima, Berlina i Tokija. Rat je dodatno podijelio Korejance i doveo do potpuno zatvorene granice po istoj onoj 38. paraleli, o kojoj su se ranije sporazumjeli Staljin i Roosevelt!

Korejski rat je odnio oko tri miliona života.

Površinom nešto manja od polovine bivše Jugoslavije, s gotovo 25 milona stanovnika, Sjeverna Koreja ne prestaje pobuđivati pažnju svjetske javnosti, od samog nastanka, augusta 1945. godine, nakon kapitulacije Japana. Politička avantura režima, koji se poziva na komunističku ideologiju, počela je uobičajenim učvršćivanjem na vlasti njegovog lidera, koji će je čvrsto držati u ruci do smrti 1994. godine. Prije toga je za nasljednika odredio svog sina.

Kim Il-sung je izgradio i jedan najzatvorenijih sistema vlasti koji je svijet ikad poznavao, a komunističku utopiju, kako ju je on razumijevao, pretpostavio svim drugim interesima svoje zemlje i naroda. Militarizacija  i poticanje stalne napetosti u društvu, u kome je i danas zabranjeno slušati strane radio i TV programe, pa i one kineske, a Kina je najbliži saveznik Sjeverne Koreje, dovelo je do teško shvatljivog stepena indoktrinacije i zvanično poticanog kulta ličnosti vođe. Nakon raspada bivšeg SSSR-a i kineskog zaokreta prema izazovima tržišta, privreda Sjeverne Koreje se urušila. Računa se da je između 1995. i 1998. godine od gladi umrlo najmanje milion ljudi (zvanične statistike govore o oko 200.000 umrlih). Prema podacima međunarodnih humanitarnih organizacija, danas oko šest miliona Korejanaca još uvijek zavisi od strane humanitarne pomoći, čiji najveći dio dostavlja Kina. Sa kineske strane granice živi oko milion etničkih Korejanaca i neodređen broj izbjeglica koji su pobjegli od gladi u svojoj zemlji.

Logori za preodgajanje

Vlada Sjeverne Koreje još uvijek nije uspjela dovesti ekonomiju zemlje na stanje u kojem je bila krajem osamdesetih godina 20. vijeka. Pokušaj tranzicije, ali bez spremnosti na liberalizaciju tržišta i otvaranje zemlje prema svijetu, nije dao očekivane rezultate. Promjena je u tome što je nešto malo privatne inicijative i paralelnog tržišta omogućilo dijelu onih koji ne pripadaju političkoj eliti da dođu do novaca. Decembra 2009. vlada u Pjong Jangu je denominacijom osnovne novčane jedinice i uvođenjem “novog vona”, koji vrijedi kao 100 starih, pokušala suzbiti paralelno tržište, ali je samo djelomično u tome uspjela.

Nepoćudne elemente društva režim tretira u logorima za preodgajanje, a satelitska lociranja takvih institucija ukazuju na 150.000 do 200.000 zatvorenih ljudi.

Pokušaj tranzicije, ali bez spremnosti na liberalizaciju tržišta i otvaranje  zemlje prema svijetu, nije dao očekivane rezultate.

U međuvremenu je Južna Koreja, na svoj način također militarizirana, krenula putem ekonomskog razvoja i postala jedan od četiri dalekoistočna “privredna zmaja”, uz Hong Kong, Tajvan i Singapur. Danas je to deseta ekonomska sila svijeta.

Strateško strpljenje

Svjesni straha koje njihova nuklearna moć izaziva u svijetu, Sjevernokorejanci su u desetak proteklih godina više puta izazvali pogranične incidente s južnim zemljacima, a 23. novembra 2010. godine je u bombardiranju jednog južnokorejskog otoka bilo i četvero poginulih i petnaestak ranjenih.

Pregovaračka šestorka, koju čine SAD, Kina, Ruska Federacija, Japan te Sjeverna i Južna Koreja, pokušava ovo stanje držati pod kontrolom. Pjong Jang nije spreman na ustupke, o tome svjedoče i testiranja raketnih sistema od 19. decembra 2011. godine, i toga je, konačno, postala svjesna i Obamina administracija. Amerikanci u novije vrijeme mijenjaju politiku “strateškog strpljenja” po kojoj ne treba preduzimati ništa dok Pjong Jang ne održi obećanje o uništavanju nuklearnog naoružanja. Dovođenje predstavnika Pjong Janga za pregovarački sto Washington će, ipak, nastaviti plaćati hranom.

Kina je ključni faktor u ovim pregovorima i jedina sila sposobna komunikaciju s Pjong Jangom držati otvorenom.

Kina je ključni faktor u ovim pregovorima i jedina sila sposobna komunikaciju s Pjong Jangom držati otvorenom. Ta njena pozicija je ojačana nakon što je vlada vlada premijera Južne Koreje Li Mungbaka od 2008. godine počela napuštati politiku otvaranja prema sjeveru. Kinu je zapalo 70 posto od ukupne razmjene Sjeverne Koreje sa svijetom i ona je postala njen glavni snabdjevač hranom, energentima i opremom. Međunarodne sankcije su dodatno približile Pjong Jang Pekingu.

Bratstvo po oružju

Istovremeno, ne treba zaboraviti da, unatoč idejama koje zvanično dijele, “bratstvu po oružju” tokom decenija antijapanske agresije, a potom i u Korejskom ratu, odnosi Kine i Sjeverne Koreje ostaju puni uzajamne podozrivosti. Kada bi došlo do bilo kakve ozbiljne, a posebno ideološke rasprave, dvije strane bi se imale zbog čega posvađati. Primjera radi, Pjong Jang nikada nije zaboravio pokušaj političkog udara iz Pekinga još iz 1956. godine. Tada je tzv. jenanska grupa prokineskih komunista unutar Kim Il-sungove partije, pokušala preuzeti vlast. Sovjeti su tada bili na strani kineskih drugova. Bilo je to davno prije rođenja današnjeg svjevernokorejskog vođe, ali on nema razloga taj događaj ne interpretirati kao pokušaj susjeda da namaknu omču oko vrata njegovog djeda! To potpuno mijenja kvalitet ovog odnosa.

Tako se Sjeverna Koreja mijenja, nastojeći ostati ista. Nakon “velikog vođe” i “vječnog predsjednika” Kim Il-sunga, “dragog vođe” Kim Jong-ila, sina opet nasljeđuje sin, “vrhovni zapovjednik” Kim Jong-un. Zvanična propaganda se potrudila da novog vođu predstavi domaćoj i svjetskoj javnosti u najboljem svjetlu. Pjesme o njegovom blistavom umu i plemenitom liku zna već svaki osnovac. Pored desetina hiljada statua, obeliska i spomen-ploča, posvećenim uspomeni na njegovog djeda i oca, a kojma se svakodnevno klanjaju milioni njegovih podanika,  Kim Jong-un je i sam počeo obilježavati prostore u svojoj zemlji u kojima je bilo kada boravio.

Kim Jong-un voli košarku, prati NBA ligu, divi se Michaelu Jordanu, a slikao se i s Tonijem Kukočem.

Dvije godine školovanja u Švicarskoj su mu mogle pomoći da vidi drugačiji svijet od onoga u njegovoj domovini. Pretpostavlja se da govori engleski, francuski i njemački, poznato je da voli košarku i prati NBA ligu, da se divi Michaelu Jordanu, a slikao se i s Tonijem Kukočem. Ostaje da se vidi ima li volje i snage da Sjevernu Koreju uključi u današnji svijet prije nego to pokušaju neki novi revolucionari. Najzad, hoće li ga i u kojoj mjeri odrediti nasljeđe njegove majke plesačice, Korejanke rođene u Japanu?

Izvor: Al Jazeera