Sklonište jedini dom za beskućnike

Nema preciznih podataka o tome koliko je tačno beskućnika u Hrvatskoj. Prema posljednjem istraživanju, rađenom prije devet godina, bilo ih je 500.

Mnogi su zbog krize, otkaza na poslu, skupih kredita, bolesti i drugih životnih okolnosti, ostali bez svega, pa i bez vlastitog doma.

Novinarka Al Jazeere Martina Kiseljak posjetila je sklonište za beskućnike u Karlovcu, te razgovarala sa ljudima koji su ostali bez svega.

‘Osuda beskućnika’

Beskućnik Marijan Humjan do nedavno je bio prosječan Karlovčanin. Radio je u pošti i imao pristojnu plaću, ali zbog odlaska u penziju i razvoda postao je beskućnik. Danas od imovine ima samo bicikl.

“Imam 1.800 kuna, imam alimentaciju.  Jedna sobica je 1.000 kuna, najobičnija, ako slučajno nađeš”, kaže Humjan,

Kako kaže, nema dovoljno novca da bude podstanar, pa mu je sklonište za beskućnike jedini dom.

“Da nema ovo tu, spavao bih na kolodvoru, na autobusnom, željezničkom kolodvoru i tak. Imaš društvo, toplu riječ, ne padaju ti nikakve suicidalne misli i tako nešto”, priča ovaj Karlovčanin.  

Među beskućnicima sedam dana živi i jedan svećenik koji, kako kaže, nije došao držati vjeronauku, nego želi osjetiti njihovu muku.

“Došao sam jednostavno biti s njima. Mnogi ljudi danas, i mnogi kršćani, osuđuju beskućnike, kažu često sami su si krivi. Mogli su drugačije postupiti, drugačije živjeti. Međutim, to nije važno, ovo se svakome može dogoditi. U današnja vremena krize, svatko može pasti u zamke nekakvog jamstva, ili nekakve ovrhe, ili krađe ili nekakve obiteljske ili osobne traume, bolesti”, naveo je pater Marko Glogović.

Više kreveta

Katarina Gašarović, koja ima 79 godina, podigla je kredit zbog suprugove bolesti te da popravi kuću. Međutim, nije ga mogla otplaćivati i ostala je bez svega.

“Mislim na prevaru su me digli, jer su rekli da se to tako radi, ja nisam znala, niko me nije uputio i tak’ da sam bez igde ičega ostala, samo što je bilo na meni.  Nije mi bilo ono da sam plakala, ono, kak’ se kaže, postala sam drvo“, ispričala je baka Katarina.

Mnogi u sklonište dođu samo na topli obrok, ali traži se i više kreveta.

Kroz karlovačko sklonište za beskućnike prošlo je u posljednjih nekoliko godina oko 150 osoba. Zbog krize potrebe su sve veće te će u skloništu uskoro biti mjesta za još 15 osoba.

Užurbano se radi kako bi sve bilo gotovo do kraja godine, a cijeli je projekat pokrenula Udruga branitelja HVIDR-a.

“Sad imamo 10 korisnika, a sedam u čekanju. Ne možemo ih sve smjestiti. Negdje oko Nove godine ćemo ih svih 17 ovdje smjestit i onda još dvojicu trebamo primiti, jednog iz Siska, drugog iz Rijeke”, kaže Pero Banić iz udruženja HVIDR-a.

Izvor: Al Jazeera