Još jedna nacionalistička podvala

Stari dio grada u Mostaru juna 1992. i juna 2011. godine (Reuters)

Piše: Slavo Kukić

Ovih dana bh. javnost je ponovo zapljusnuta „jaucima“ zbog ugroženosti naroda. Optužbama se, i vapajima dakako, prvo oglasio muftija mostarski, pojašnjavajući kako dva HDZ-a „kroz pravilo jedan čovjek – jedan glas“ u Mostaru na mala vrata žele uvesti treći entitet, odnosno podjelu BiH. A muftijini jauci su aktualnom reisu-l-ulemi – pa i nekim, recimo tako, društveno prepoznatljivim intelektualcima – poslužili kao povod da ih okarakterizira kao posljednji krik „da se spriječi nacionalni pogrom i progon Bošnjaka muslimana iz Mostara, ali i iz Hercegovine“.

Time se priča, dakako, i ne završava.

Najnovija epizoda

Proziva reis i sve one koji upozoravaju na opasnosti od vehabijskog pokreta jer se, veli, nigdje i nitko nije identificirao s njime, pa je, onda, i priča o vehabijama samo dobro osmišljen scenarij kojim se Bošnjacima želi prirediti ista sudbina kao i nekoć Židovima u Andaluziji.

Što reći na to?

Reisovim vokabularom, najprimjerenije bi bilo – oprosti mu Gospodine jer ne zna što čini. Iako, bojim se da neznanje nije i reisov usud nego da je po srijedi, što bi reis rek'o, belaj potpuno druge vrste.

Kako, međutim, ovo zapomaganje u ime etniciteta i konfesije okarakterizirati? Što se mene tiče, samo kao najnoviju epizodu u nacionalističkom talambasanju uzduž i poprijeko Bosnom i Hercegovinom. Ili još konkretnije, takvim smo „jaucima“ zapljusnuti već dva desetljeća – prethodnih godinu-dvije posebice.

Pogledajte, uostalom, svakodnevne hrvatsko-srpske „jauke“ osovine na čelu s dvojcem Dodik-Čović. Ugroženi su, sudi li se temeljem njih, prvo Srbi. A disolucija BiH je, ispade, najsigurniji put da ih se takvog osjećaja i oslobodi. Ugroženi su, potom, i Hrvati. I takvo stanje se prekinuti može jedino njihovim etničkim komadom zemlje – onim na kojem će oni upravljati po pravilima koja sami utvrde. A to, opet, znači, komadom zemlje na kojem BiH kao država neće imati iole relevantnih ingerencija.

Je li baš tako? Jesu li, još konkretnije, ovdje ugroženi etnički kolektiviteti – Hrvati, Srbi, Bošnjaci?

Što se mene tiče, po srijedi je klasična nacionalistička zamjena teza. Nije, hoću reći, u BiH ugrožen ni jedan kolektivitet posebice. Potpuno suprotno, ovdje su ugroženi svi – Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Židovi, Romi, svi ini.

Ugrožen čovjek

Ili još konkretnije, ovdje je, za kolektivitete zabrinuta gospodo, ugrožen čovjek, ljudsko stvorenje sa svim sufiksima koji mu pripadaju – i kao član etničke i konfesionalne skupine, ali i kao biće s pravom na život i temeljna građanska i ljudska prava i slobode. I ne samo to. Stanje ugroženosti je, ako se mene pita, usud koji će ga pratiti dok god se za njegova prava bore samo zbog toga što je Hrvat, Bošnjak ili Srbin, a ne zato što mu, po božjim i ljudskim zakonima, pravo na život i elementarno dostojanstvo pripadaju jer je ljudsko biće, čovjek – pa ma kako se osobno nominirao i ma kako se, ako to uopće čini, Svevišnjemu za spas duše molio. A od tog vremena smo, po mojem sudu – neovisno o tome što kličemo našem evropskom kulturnom i mentalnom kodu – još uvijek poprilično daleko.

Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

(Kompletnu žalbu na odluku Ustavnog suda možete pročitati ovdje)

Izvor: Al Jazeera

Reklama