Palestinski ekološki rat

Piše: James Brownsell

Dolaze iz cijelog svijeta i sastaju se pod sjenkom izraelskom betonskog zida visokog dvanaest metara.

Na leđa magaraca svezuju mladice maslina i boce vode. Bivši policajci iz Švedske, njemački pankeri, australski prirodnjaci, ljevičarski aktivisti iz Sjedinjenih Američkih Država, južnoafrički svećenici i keltska grupica velšanskih studenata pridružuju se izraelskim anarhistima i palestinskim pacifistima.

Ovo su gerilski vrtlari okupirane Zapadne Obale.

Pokret raste. Više od 120 međunarodnih volontera stiglo je samo u okrug Betlehema da pomogne s ovogodišnjom berbom.

„Gerila vrtlarstvo“ vuče korijene iz Velike Britanije u sedamnaestom stoljeću, ali danas se njegove grane šire po cijelom svijetu. Od Toronta do Moskve, tajne grupe gradskih vrtlara nikle su u mnogim velikim gradovima gdje postoji bilo kakva prisutnost urbanih anarhista.

Članovi ove grupe bili su „vjernici kršćani, umirovljeni doktori i vojnici, profesori“, od 18. do 84. godine. „Muškarci i žene, kršćani, jevreji, muslimani, ateisti, komunisti“, rekao je Hilo.

„Mi nismo paravojska, naše oružje su krampe i lopate, naše ruke i naše sadnice maslina“.

„Blagosloveno“ drvo

Po Kur'anu, maslina se smatra svetim drvetom, koje je blagoslovio Allah i može opstati stotinama godina. U jerusalemskom Getsemanskom vrtu, stabla masline su navodno ista ona ispod kojih su se molili Isus i njegovi sljedbenici.

Kada je Al Jazeera tražila komentar od izraelske vlade, glasnogovornik Mark Regev rekao je da ništa ne zna o korištenju otomanskog zakona, palestinskoj kampanji vrtlarskog otpora.

Izraelska želja da učini da „pustinja procvjeta“ je starija nego sama država Izrael. Od 1920-ih, članovi cionističkog pokreta koji je postojao prije osnivanja Izraela pokušali su povećati proizvodnju hrane da bi dokazali britanskim administratorima „palestinskog mandata“ da u ovoj zemlji može živjeti još više jevrejskih migranata.

Zaista, od 1901. godine, Jevrejski nacionalni fond (JNF) je zasadio više od 240 miliona stabala, uglavnom borova, širom izraela – posebno na okupiranoj Golanskoj visoravni.

Prikrivanje historije

Nakon 1948. godine, namjera sađenja evropskih borova bila je prikrivanje ostataka razorenih arapskih sela, kaže Alice Gray, profesorica koledža Al-Quds Bard.

„Zbog kampanje JNF-a farmeri se nisu mogli vratiti na zemlju, jer su borovi promijenili kemijski sastav zemlje, pa zbog toga tu nisu mogla ništa saditi“, kaže profesorica Gray.

„Sadimo stabla koja će rasti i stvoriti zaklon“, rekao je potpukovnik Ilan Dayan. „Onaj koji ispaljuje protutenkovsku raketu mora imati jasan vidik do mete. Ako ga nema, ima ozbiljan problem“.

Posljednji događaj u ovom eko-ratu je sađenje stabala eukaliptusa vrijednih dva miliona dolara na zemljištu dugačkom dvanaest kilometara na rubu Pojasa Gaze. Prema navodima izraelske vojske, sađenje je već počelo.
„Sadimo stabla koja će rasti i stvoriti zaklon“, rekao je potpukovnik Ilan Dayan. „Onaj koji ispaljuje protutenkovsku raketu mora imati jasan vidik do mete. Ako ga nema, ima ozbiljan problem“.

Veliki rizici

Ali sađenjem eukaliptusa, koji ima jako i rasprostranjeno korijenje, stvaraju se drugi rizici, kao što je smanjenje dotoka vode u već suhoj zoni.

Još jedan problem sa sađenjem eukaliptusa blizu naselja je da se prilikom toplih dana, isparavanjem biljnog soka stvara vrlo zapaljiv oblak.

Profesorica Alice Gray kaže da ona i njeni gerilski vrtlari ne žele “prihvatiti poredak stvari koji nam nalažu tirani, i pokušavamo ih kreativno mimoići”.

„Sve što ovdje radimo je da pokušavamo osigurati da će ostati neka zemlja o kojoj će se biti vrijedno svađati kad se sve ovo završi … kad god se to desilo“.

 

James Brownsell je novinar Al Jazeere koji je izvještavao iz Izraela, okupiranih teritorija i Evrope.
Autora možete pratiti na Twitteru @JamesBrownsell

Izvor: Al Jazeera