Patrijarh je još u uskršnjoj poslanici poveo ljutu borbu protiv rodno osjetljivog jezika, a sad je ušao u novu, radikalniju fazu, satkanu od uvreda, bijesa, agresije i omalovažavanja žena.

Patrijarh je još u uskršnjoj poslanici poveo ljutu borbu protiv rodno osjetljivog jezika, a sad je ušao u novu, radikalniju fazu, satkanu od uvreda, bijesa, agresije i omalovažavanja žena.
Naša politička, intelektualna, medijska, crkvena i svaka druga elita decenijama generiše kulturu nasilja u svim segmentima društva. Ako nas ovakve tragedije bar malo ne osveste, ništa neće.
Predstavnici nadmoćne ruske duhovnosti neprestano ponavljaju poruku koja glasi: Pustite nas da ubijamo, rušimo, tamanimo i razaramo sve što poželimo, inače ćemo da razvalimo čitav svijet.
Navoditi bivšeg predsjednika Srbije kao pozitivnu historijsku ličnost, vidjeti u njemu nešto dobro, relativizovati njegovo zločinstvo – znači biti potpuno ravnodušan prema patnji miliona ljudi.
Kad već nije u mogućnosti da uvede jednopartijski sistem koji mu je srcu najbliži, Vučiću ostaje da pravi nadstranački pokret kako bi dodatno suzio prostor demokratije i pluralizma.
Ulice i javna mjesta prepuštena su na milost i nemilost huliganskim bandama, neonacistima, ruskokolonašima, nasilnicima, ljubiteljima Putinovog razaranja Ukrajine i samozvanim zaštitnicima srpstva.
Očigledno je da bi Dositej bio idealna ličnost za svetkovanje u srpskim obrazovnim ustanovama. Samo što bi to bilo moguće u nekoj drugačijoj Srbiji, piše autor.
Ruski ambasador bi svojim poslušnicima u Srbiji morao da ponudi nešto čvršće i opipljivije od fantastičnih priča za malu djecu, jer ovako zvuči kao neki komedijaš.
Dok je bolji dio našeg društva tugovao zbog smrti Latinke Perović, mahnita nacionalistička Srbija je slavila, uglavnom po društvenim mrežama, ali i po medijima zaduženim za sluđivanje javnosti.
Jesmo doživjeli civilizacijski sunovrat, ali ipak još u ovoj zemlji postoje biblioteke, ima i nekih čitalaca koji se sjećaju šta je jučer bilo, piše autor.
‘Jugoslavija je bila maksimum za naše ljude i naš prostor, jer je čuvala ljude od etničke stigmatizacije, segregacije i nasilja’, kaže pisac i publicista Vuk Perišić.
Vladajuća klika u Srbiji polako pretvara državu u despotiju, uz minimalne otpore slobodarskijeg dijela društva.
Srbija kao ruska rupa na evropskom tepihu – tako izgleda vizija naših vrlih patriota. Mora se priznati da im pretvaranje Srbije u rupu odlično ide, a i gazde iz Kremlja pomažu koliko mogu.
Nije vrdanje karakteristično samo za politiku, to je dijagnoza koja važi za čitavo društvo, za milione, za sve glasače Miloševića i Šešelja, za ogromnu većinu ljudi, piše autor.