Ministarkin posao bi trebalo da bude briga o porodici i demografiji, ali pošto se u taj posao ne razumije, ona radi ono što najbolje umije: izmišlja spoljašnje i unutrašnje neprijatelje.
Očigledna nepravednost i apsurdnost presude ukazuju da motivi za krivično gonjenje rediteljke i dramaturškinje nemaju nikakve veze sa predstavom ‘Finis, sjajni soko’.
Kada bi djelovali u skladu sa svojim stvarnim uvjerenjima, ne obazirući se na vanjski svijet, naprednjaci bi zabranili svaki oblik kulturne razmjene sa izmaštanim neprijateljima.
Ubiše se patrijarh i ostali patrijarhalci da odbrane srpski jezik od imenica ženskog roda, ali ni riječ nisu rekli o drugim fenomenima kojima bi se na teret moglo staviti to ‘nasilje’ nad jezikom.
