Više od 30 godina slušamo nacionalističke ideologe kako su svi oko nas Srbi, samo to neće da priznaju.

Više od 30 godina slušamo nacionalističke ideologe kako su svi oko nas Srbi, samo to neće da priznaju.
“Ovakve manifestacije su živi dokaz da Vučić, Dodik i Porfirije i njima slični nacionalistički korifeji vuku Srbiju, nažalost i srpski narod, u srednji vek.”
To što je patrijarh Porfirije žene nazvao jadnicama i bijednicama nije izuzetak, nego je prije potvrda diskriminatornog odnosa Srpske pravoslavne crkve prema ravnopravnosti žena.
Zašto patrijarh Srpske pravoslavne crkve žestoko napada pojedince koji su podržali Zakon o rodno osjetljivom jeziku u Srbiji, a ne one koji su ga predložili i usvojili?
Patrijarh je još u uskršnjoj poslanici poveo ljutu borbu protiv rodno osjetljivog jezika, a sad je ušao u novu, radikalniju fazu, satkanu od uvreda, bijesa, agresije i omalovažavanja žena.
Svašta su patrijarhovi saborci stavljali na teret rodno osjetljivom jeziku, ali se poglavar Srpske pravoslavne crkve prvi dosjetio da obznani šta stoji iza te bjelosvjetske zavjere.
Patrijarh Porfirije naložio je da se svakog petka tokom uskršnjeg posta u hramovima služi moleban za srpski narod i svetinje na Kosovu.
Kosovo je zabranilo krajem prošle godine ulazak poglavaru SPC-a čiji tron je službeno u Pećkoj Patrijaršiji, što je dodatno povećalo napetosti sa Srbijom.
Dijametralno suprotne poruke poslao je Porfirije iz Bosne i iz Hrvatske: iz Bijeljine implicitnu pohvalu svesrpskom ujedinjenju, sa svim onim što ono podrazumijeva; iz Vukovara, pomirenja.
Iako je Vukovar danas bio mjesto visokog sigurnosnog rizika, oba su događaja prošla mirno.
U Vukovaru se obilježava 31. godišnjica pogibije ratnog komandanta odbrane grada Blage Zadre; istovremeno, patrijarh SPC-a Porfirije služio je liturgiju u vukovarskoj Sabornoj crkvi.
Ovim činom, po vijekovnoj tradiciji Srpske pravoslavne crkve, zaokružen je proces Porfirijevog preuzimanja dužnosti srpskog prvojerarha.
Čovjek koji ne samo da se pita za sve, nego i komentariše svaku pojavu na zemaljskoj kugli, još nijednu riječ nije rekao u vezi s izborima za koje sigurno nije bio nezainteresovan.
Desničarski ekstremizam, islamofobija, mržnja prema demokratiji i ljudskim pravima, homofobija, nacionalizam, šovinizam, strah od drugog i drugačijeg, malo po malo postali su crkvena ideološka agenda.