Naš Prijedor je sahranjen s nevinim ljudima, čija imena odzvanjaju sa stranica ‘Knjige nestalih Prijedora’, kao u prozivkama iz koncentracionih logora Omarska i Keraterm.
Istaknuti sadržaj
Lokalne službe Republike Srpske koje su radile na predmetima dodjele statusa žrtva ratne torture bivšim su logorašima odbijale i dokaze iz evidencije međunarodnih organizacija.
Ćamil Sijarić je smatrao da je dovoljno istinom šokirati ljude da više nikome nikada ne padne na pamet da pomisli, a kamoli uradi neko slično zlo.
Bivši logoraši upozoravaju da se Muzej pravi na mjestu gdje ih je pod vlašću tzv. Herceg-Bosne, upravo HVO zatvarao ratnih godina, te ovaj projekat smatraju pokušajem skrivanja mjesta ratnih zločina.
