Izrael ne ide prema građanskom ratu

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu stajao je ispred Muzeja Etzel na obali Tel Aviva, nakon što je pronađena olupina broda Altalena. Brod, koji je pripadao desničarskoj cionističkoj paravojnoj organizaciji Etzel, novoformirana izraelska vojska granatirala je 1948. godine.

Netanyahu je obećao da će brod biti izvučen s morskog dna i pretvoren u simbol za buduće generacije, zasnovan na poruci: “Građanski rat – nikada više.”

Etzel, poznatiji pod engleskim nazivom Irgun, zagovarao je izrazito nacionalističku viziju jevrejskog političkog života i jevrejsku vojnu nadmoć. Djelovao je kao neovisna oružana organizacija prije uspostave Izraela te se protivio predaji oružja i autonomije novoj državi.

U junu 1948. godine, dok je bio u procesu uključivanja u novoformiranu izraelsku vojsku, brod Altalena stigao je s više od 900 useljenika, medicinskim potrepštinama i velikom pošiljkom oružja. Irgun i vlada nisu se mogli dogovoriti o kontroli nad naoružanjem, pa je spor prerastao u sukob.

Nakon prvobitnog sukoba sjeverno od Tel Aviva, brod je otplovio prema gradu. Ljevičarski premijer David Ben-Gurion naredio je izraelskim snagama da ga granatiraju kod Tel Aviva. Vođa Etzela Menachem Begin, koji se nalazio na brodu, pozvao je svoje pristalice da ne uzvraćaju i upozorio na opasnost od građanskog rata.

Simbolična priča

Za izraelsku desnicu Altalena je postala simbol spremnosti ljevice da silom djeluje protiv drugih Jevreja kako bi nametnula vlastiti politički autoritet. Taj je događaj ostao historijska zamjerka, ali nikada nije postao stalna tema izraelskog političkog života.

Decenijama je uglavnom bio tek simbolična priča, povremeno prizivana, a potom postepeno potiskivana u historijsko sjećanje. Njegovo ponovno otkrivanje usred izborne kampanje iznenada je vratilo tu simboliku u javni prostor.

Pozivajući se na Beginovo upozorenje protiv građanskog rata, istovremeno oživljavajući jednu od najstarijih zamjerki desnice prema ljevici, Netanyahu nije samo pozivao na jedinstvo. On je uputio i prikrivenu prijetnju: Pamtimo šta ste učinili. Ako bude potrebno, doći ćemo po vas, kao što ste vi došli po nas.

Ipak, ide li Izrael zaista prema građanskom ratu? To se čini vrlo malo vjerovatnim.

Razlog je jednostavan: Izraelci se, na kraju, međusobno slažu. Unutar izraelskog javnog mnijenja ne postoji duboka ideološka podjela. Umjesto toga, postoji širok i čvrst konsenzus.

Sigurnost je temelj izraelskog javnog života i identiteta, koji nadjačava sva druga pitanja. Glavna svrha izraelske države jeste očuvati živote Jevreja, po mogućnosti kroz uspostavljanje njihove nadmoći nad susjedima – prije svega Palestincima, s kojima se takmiče za kontrolu nad istim resursima.

Pitanje sigurnosti

Sigurnost se smatra “apolitičnim” pitanjem. Napadi 7. oktobra 2023. godine gotovo su preko noći promijenili izraelsku sigurnosnu doktrinu. Pojmovi poput mira ili normalizacije više nisu bili spojivi s  doktrinom zasnovanom na garantiranju sigurnosti Jevreja.

Izrael je morao biti u stanju ratovati kada, gdje i kako smatra potrebnim. Morao je dodatno povećati već ionako neviđeni stepen nekažnjivosti i osigurati sebi mogućnost da slobodno provodi agresivnu politiku.

Sve jevrejske političke stranke – pri čemu “cionistički” danas faktički služi kao šifra za “jevrejski” – saglasne su u vezi s tim, iako među njima postoje razlike u pogledu obima takve politike.

Drugim riječima, riječ je o saglasnosti da se osigura jevrejska supremacija u Izraelu, da se uopće ne razmatra okončanje okupacije – koju je Međunarodni sud pravde proglasio nezakonitom – te da se nastavi rat bez kraja, koji Izraelu pruža opravdanje da “prenosi borbu neprijatelju”, gdje god se on nalazio.

U konkretnim političkim okolnostima, to znači da izraelska javnost možda prezire Netanyahuovu ličnu etiku i standarde ponašanja, ali se velika većina i dalje slaže s njegovom politikom.

Čitajući medije na hebrejskom jeziku i prateći društvene mreže, nije teško zaključiti da su, izuzevši najviše nekoliko hiljada ljudi, izraelski Jevreji spremni živjeti s tom proturječnošću i podržavati izraelsku genocidnu politiku bez naznaka njenog okončanja.

Taj konsenzus dublji je i snažniji od simboličkih igara zastarjelim reliktima. Izraelska vojska nikada ne bi pucala na doseljenike koji pokušavaju istjerati Palestince iz njihovih domova.

Izraelska vojska i dalje je Izrael: ona je kalup u kojem je oblikovan izraelski nacionalizam. Sve dok je jevrejska supremacija kamen temeljac izraelske vojske i države, neće biti građanskog rata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.