Ima li BiH razloga za optimizam i milijardu eura iz EU?

„Ne mogu vam opisati koliko sam sretna što se, nakon godinu rada na tome [Planu rasta], Bosna i Hercegovina priključila ostalim zemljama“ Zapadnog Balkana, poručila je Marta Kos, evropska komesarka za proširenje Evropske unije.

Nekoliko dana ranije sreću nije krila ni Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH. „Presretna sam kao malo dijete, ali vjerujte da nije bilo nimalo lako“, kazala je Krišto nakon što je državna vlada usvojila nacrt liste reformi i nacrt Reformske agende.

Koliko će potrajati „sretno doba“ i da li će biti razloga za radost, bar što se tiče građana Bosne i Hercegovine, teško je prognozirati, jer su nas raniji ushiti i euforija bez pokrića i kratkog daha vrlo brzo vraćali u surovu realnost. Možda ovaj put bude drugačije, ali bi „šum u komunikaciji“ i pogrešno shvatanje pozitivnih signala poslanih krajem prošle sedmice iz Sarajeva ka Briselu, nakon vanredne telefonske sjednice Vijeća ministara, i to u posljednji čas, mogli donijeti još jedno gorko razočarenje i milijardu eura grantova i povoljnih kredita prolongirati na neodređeno vrijeme, možda i zauvijek.

Dva ‘nacrta’ možda neće biti dovoljna

„Dobra vijest je da smo […] dobili poruku iz Bosne i Hercegovine, da je Vijeće ministara usvojilo Reformsku agendu. Očekujemo da ćemo u narednim danima dobiti zvanično obavještenje iz Sarajeva. Kad Evropska komisija potvrdi i usvoji Reformsku agendu, tada ćemo potpisati dva sporazuma – o zajmu i o sredstvima i tada možemo početi s radom“, zadovoljno je i optimistično govorila Marta Kos tokom uvodnog izlaganja na samitu lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije koji je održan u Skoplju.

E sad, da li je slučajno, namjerno ili „u neznanju“ evropska komesarka rekla kako je „Vijeće ministara usvojilo Reformsku agendu“, umjesto „nacrt liste reformi i nacrt Reformske agende“ (kako piše u zvaničnom saopćenju nakon sjednice), može se tumačiti na više načina. Možda je, ko zna, u pitanju samo „leksička“, u biti nevažna odrednica „nacrt“, koja neće (po)kvariti neskrivenu sreću dvije dužnosnice, ali i svih nas koji već 15 mjeseci očekujemo bilo kakav napredak na evropskom putu. A šta ćemo ako je taj „nacrt“ – ustvari, dva „nacrta“ – nedovoljan za Brisel, jer konačan prijedlog Reformske agende treba biti gotov za 45 dana, u prvoj polovini augusta?

Bosna i Hercegovina jedina od šest zemalja Zapadnog Balkana nije povukla prvu, bespovratnu tranšu Plana rasta (70 miliona eura) i upitno je da li će najnovija Reformska agenda (s „nacrtima“ ili bez njih) napraviti preokret. Jedan od razloga za pesimizam je i pokušaj s početka prošle jeseni kada je Vijeće ministara u Brisel prošle godine poslalo nepotpun, neusuglašen i, zašto to ne priznati, faličan dokument, koji Evropska komisija, logično i opravdano, nije prihvatila. Ovaj novi prijedlog, odnosno nacrt, niko u javnosti nije vidio, ne zna se koje su tačke usaglašene, ima li otvorenih pitanja, kako će na njega reagirati entitetske i kantonalne vlade, hoće li se opozicione partije ponovo pobuniti i stopirati ranije dogovoreno…

Nekada pomognu i ‘geopolitičke okolnosti’

Možda o iznenađujućoj benevolentnosti i gledanju kroz prste zvaničnom Sarajevu više znaju u Briselu, nije isključeno da su se Evropska komisija i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koje treba donijeti konačnu odluku najkasnije u narednih mjesec i po, „sporazumjeli“ da iz Sarajeva do kraja juna pošalju „nešto“, makar to bio i nacrt. Uostalom, nisu tako rijetke „političke“ odluke, davanja još jednog roka i nove šanse, nije li u martu prošle godine Evropsko vijeće dalo odobrenje za otvaranje pristupnih pregovora između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. I to samo godinu i tri mjeseca nakon službenog dobijanja (nije pogrešan ni termin „poklanjanja“) kandidatskog statusa, u decembru 2022. godine, kada je Brisel obilato častio novu vlast i pokušao joj dati zamah na evropskom putu.

„Evropa ne može biti ujedinjena bez Zapadnog Balkana i lideri zemalja regije trebaju iskoristiti geopolitičke okolnosti i priliku za proširenje Evropske unije […] Ključne reforme nisu jednostavne i zahtijevaju duboku društvenu transformaciju […] Koristi su višestruke, Plan rasta je u potpunosti u vašim rukama, to je alat koji će pomoći u reformama, koje su neophodno da se pripremite za članstvo u Evropskoj uniji“, gotovo da je molila Marta Kosu dužnosnike šest zemalja na samitu u Skoplju, kao da evropski blok zavisi od regije, a ne obrnuto. Mada i u tom upornom „moljakanju“ administracije iz Brisela ima neke „protuteže“: ne približe li se balkanske zemlje bloku, neće to biti samo njihov poraz, nego i evidentan neuspjeh politike proširenja Evropske unije.

Priča o Planu rasta i šest milijardi eura za šest zemalja Zapadnog Balkana bila je glavna tema i samita u Skoplju, pa i svojevrsna posljednja šansa da se u ovaj projekat ubaci i Bosna i Hercegovina. Srbija, Kosovo, Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora već su počele povlačiti novac iz ovog programa Evropske unije, reformske agende (bez „nacrta“) poslali su još prošle godine, a očito je da Brisel nije htio ući u drugu, finansijski izdašniju fazu bez kompletnog paketa. Nije isključeno da je to urađeno kako bi izbjegla situacija da Bosna i Hercegovina bude zaboravljena i potpuno izolirana zemlja, ostavljena „na izvolite“ ruskom malignom utjecaju; nije slučajno Marta Kos insistirala na „geopolitičkim okolnostima“.

Povratak na zaboravljeni evropski put?

A te „geopolitičke okolnosti“ možda su, paradoksalno, trenutno najmanji problem Bosne i Hercegovine, koja se nalazi u najtežoj krizi od potpisivanja Dejtonskom mirovnog sporazuma prije gotovo 30 godina. Secesionističke prijetnje iz entiteta Republika Srpska, gotovo pa otvoreni ataci iz istočnog komšiluka, uvjetovana pomoć iz zapadnog susjedstva, nemoć državnih institucija da funkcioniraju u minimalnom kapacitetu, neprincipijelne koalicije i principijelne blokade, očigledan „zamor“ i konformizam međunarodnog faktora… samo su dio problema s kojima se ova zemlja suočava i koji se ponekad čine nerješivim u bliskoj budućnosti.

Zato nije isključeno da je Brisel, preko „žmirenja“ na nacrt liste reformi i nacrt Reformske agende i reanimacije Plana rasta, pokušao „probuditi“ uspavanog kandidata za članstvo u Evropsku uniju. Možda ova „šok terapija“ i optimistične poruke sa samita u Skoplju pokrenu ono što je stalo prije godinu i po – povratak na gotovo zaboravljeni evropski put i efektivno otvaranje pregovora s Evropskom unijom (pregovarački okvir i međuvladina konferencija).

Zvuči preoptimistično i gotovo nemoguće, ali ko zna, možda nam Marta Kos već u septembru kaže: „Ne mogu opisati koliko sam sretna što se Bosna i Hercegovina priključila ostalim zemljama“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.