Dodikov patološki strah od Britanaca krije nešto drugo

Nemali je broj iskusnih i provjerenih svjetskih diplomata koji nedvosmisleno tvrde da i danas, kao i prethodnih stoljeća, svjetskim poretkom „ureduje“ Velika Britanija. Moguće je da je ova tvrdnja preuveličana i da ju je teško empirijski dokazati, ali nije ni „za odbaciti“, jer višestoljetna bliska i ustrajna saradnja Londona i Washingtona, bez obzira na ne baš rijetke „lomove“, nikada nije prestala. Naprotiv. Bez ove „osovine“ nikada nije rješavana nijedna svjetska kriza, pa je sasvim razumljivo i očekivano da se taj trend nastavi i danas, i u budućnosti.

„Računarskim“ jezikom kazano, kako je to plastično pojasnio jedan diplomata, monitor se nalazi u Briselu (Evropska unija), „miš“ i tastatura u Washingtonu, a centralna jedinica, srce i mozak kompjutera – i dalje je u Londonu.

I zadugo će tako biti, barem na zapadnoj zemljinoj polulopti, ali u globalu i u ostatku svijeta. Istina, ne treba zanemariti, pogotovo zaboraviti i nipodaštavati, ostale „velike igrače“ – Kinu, Indiju, Japan, Rusiju, Tursku, Njemačku, Francusku, bliskoistočne zemlje – ali dosadašnja iskustva nam govore ko je i dalje „glavni“.

Nema razgovora sa secesionistima

Nakon što je nova američka administracija u više navrata potvrdila da je prošlo vrijeme „međunarodnog intervencionizma“, uključujući Zapadni Balkan, upućeniji tvrde da će upravo ovu ranjivu regiju „pod svoje preuzeti“ Velika Britanija. Zadatak zvaničnog Londona, tvrde oni, nije samo da, u sadejstvu s ostalim evropskim silama, sačuva mir i spriječi nove eskalacije slične onima iz krvavih devedesetih godina prošlog stoljeća, nego i da pokuša oslabiti, pa i zaustaviti sve vidljiviji i razarajući ruski maligni utjecaj na regiju, prije svih u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska.

I dok se sa zvaničnim Beogradom i dalje ophode „u rukavicama“, prateći umnogome glavne evropske saveznike, ali s neskrivenom porukom da se ne može sjediti na dvije stolice, britanski čelnici i diplomate neuvijeno i jasno poručuju predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i njegovim najbližim saradnicima da su oni direktna i otvorena prijetnja teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, ali i faktor nestabilnosti, pa i nemira u cijeloj regiji. Stephen Doughty, ministar vanjskih poslova, pred britanskim Parlamentom je još prije dva mjeseca osudio Dodikove secesionističke poteze, a niz neustavnih zakona i prijedlog novog ustava Republike Srpske koje je donio entitetski parlament proglasio je jasnim kršenjem Dejtonskog sporazuma.

Korak dalje otišao je ministar vanjskih poslova David Lammy, koji je početkom maja u Sarajevu poslao (novu) nedvosmislenu poruku da London više „ne računa“ na Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata i koalicione partnere. Okupivši na sastanku čelnike dvije entitetske „trojke“ (vladajuću federalnu i opozicionu iz Republike Srpske), šef britanske diplomatije još jednom je potvrdio kako se nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine te mir i sigurnosti ne mogu očekivati od onih koji rade sve suprotno, prije svih Dodik i njegova prva saradnica Željka Cvijanović, koje je kabinet iz Downing Streeta 10 sankcionirao još prije tri godine.

Nove sankcije tek se pripremaju?

„Ovo dvoje političara namjerno podrivaju teško stečeni mir u Bosni i Hercegovini. Ohrabreni [ruskim predsjednikom Vladimirom] Putinom, njihovo bezobzirno ponašanje je prijetnja za stabilnost i sigurnost diljem Zapadnog Balkana. Ovim oštrim sankcijama [neće moći putovati u Veliku Britaniju niti koristiti ili pristupiti bilo kojoj imovini koju eventualno posjeduju u ovoj zemlji] pokazujemo da će neprijatelji mira biti pozvani na odgovornost“, navela je tadašnja britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss. Kako tada (2022. godine), tako zvanični London razmišlja i sada i ne treba očekivati da će se taj trend uskoro promijeniti.

I na tome se, kako se najavljuje, ne misli stati, jer „materijala“ i „kandidata“ za kazne i sankcije ne manjka, kao ni permanentnog i sve očitijeg ohrabrivanja iz Moskve. U narednom periodu na udaru bi se mogli naći „jataci“ i zaštitnici bjegunaca pred pravdom – Dodika, entitetskog premijera Radovana Viškovića i predsjednika parlamenta Nenada Stevandića – koji ne prestaju sa secesionističkom politikom i neustavnim djelovanjem. E sad, ako se potvrde pisanje i saznanja Guardiana (britanskog, logično) kako je porodica Milorada Dodika s jednim zapadnim zvaničnikom razgovarala o uvjetima njegovog odlaska (ili bijega, svejedno) iz Bosne i Hercegovine, mnogo toga će biti jasnije i znat će se stvarni britanski utjecaj u regiji.

Da nisu zaboravile ni „hrvatski faktor“, britanske diplomate su pokazale na susretu s čelnicima Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u Mostaru. Posebna izaslanica Velike Britanije za Zapadni Balkan Karen Pierce direktno je od „stožerne stranke“ zatražila „hitno formiranje koalicije na državnom nivou, usmjerene na zaštitu interesa svih građana“, detektirajući „kočničare“ u projektu izbacivanja Saveza nezavisnih socijaldemokrata iz vlasti. Istina, adekvatan odgovor od domaćina Britanci nisu dobili, čak ni u medijima se taj prijedlog o „formiranju koalicije na državnom nivou“ ne bi pojavio da ga nije objavio britanski ambasador u Sarajevu Julian Reilly, no signal iz Londona je bio jasan i precizan – sa secesionistima i bjeguncima od zakona nema razgovora i prosperitetne budućnosti.

Ko bi mogao biti ‘žrtva specijalaca’?

„Daj skinite se sa nas, vi ste […] oronula dama, ne možete više ništa da uradite, pa nećete ni ovdje uraditi. Šta još, prijetite nam nekim jedinicama da će [skloniti] neposlušne političare, probajte da vidimo. Nije vrijeme kao nekad, možda i mi imamo neke specijalce“, zaprijetio je nedavno Milorad Dodik Britancima „svojim specijalcima“, koji ga mjesecima prate i čuvaju, bez obzira jesu li stigli iz Srbije i Mađarske ili ih je lično rasporedio entitetski ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan.

Bjegunac od zakona tvrdi kako su mu „tri predsjednika evropskih država i jedan premijer“ rekli da je u Bosnu i Hercegovinu prebačena britanska vojna jedinica s vrlo specifičnim zadatkom – njegovom likvidacijom.

„To nije klasična jedinica. Riječ je o četrdesetak vojnika, koji su stigli sa jasnim naređenjem – ne da me uhapse, nego da me ‘zveknu’ i to pod izgovorom da sam pružao otpor. Mafijaški princip – ako makneš čovjeka, maknuo si i problem“, kaže Dodik.

Na stranu sve, ali njegov patološki strah od Britanaca i neskrivena mržnja i uličarski jezik prema Velikoj Britaniji sugeriraju kako je u ovom srazu lako i jednostavno zaključiti ko su dobri, a ko loši momci. I ko bi na kraju mogao biti „žrtva specijalaca“ odakle god da dođu.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.