Može digitalizacija, ali pare vratiti nećemo

Punih 14 godina je trajao projekt digitalizacije Bosne i Hercegovine, jedine države u Evropi koja je bila bez digitalnog signala za javne emitere. Nakon sedam propalih tendera – svega je tu bilo: kriminala, korupcije, falsifikata, nestručnosti i neznanja – 1. jula bi u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci trebao biti pušten digitalni signal (DVB-T2 standard). Zatim će digitala stići u regije poput Tuzle i Zenice, a nakon toga će u ostale dijelove biti sukcesivno puštan do decembra, kada će projekat biti završen.

„Ne bih ulazio u historiju kako je došlo do toga i zašto smo još po jednoj stvari posljednji u Evropi“, nedavno je izjavio Edin Forto, državni ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine.

I ne mora ministar „ulaziti u historiju“, jer je o „kapitalnom projektu digitalizacije“ (takozvani zemaljski digitalni signal za televiziju i radio), kako ga je još 2011. proglasilo tadašnje Vijeće ministara, napisano i izgovoreno „more“ tekstova i emisija, internet je prepun istraživačkih priča i kriminaliziranih dosjea u poslu koji niti je težak, niti kompliciran.

Zamalo da posao uradi Dodikova kompanija

Istina, i aktuelno Ministarstvo komunikacija i prometa imalo je pokoju „mrlju“ u ovom projektu, primjerice kada je prije dvije godine posao prvobitno povjerilo (i) Siriusu 2010, jednoj od velikog broja kompanija povezanih s najmoćnijom porodicom u „pola“ države. Kritika nije manjkalo, ali je „u pomoć“ stigao Ured za kontrolu strane imovine Američkog ministarstva finansija (OFAC), koji je tačno prije godinu banjalučku firmu, koja je do tada dobila brojne poslove i stotine miliona eura, stavio na crnu listu, zbog bliskih veza njene uprave s predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom i članovima njegove porodice.

Tako je ova kompanija „ispala iz igre“, a cijeli posao, vrijedan 15 miliona eura, dobila je zagrebačka kompanija „Odašiljači i veze“, za koju pojedini tvrde da je povezana s Vladom Hrvatske (ili s nekim ministrima, svejedno). No, da sad ne „sitiničarimo“, jer teško na ovim prostorima da neko s nekim nije interesno ili na neki drugi način povezan. Važno je da je projekat koji je „ispratio“ četiri saziva Vijeća ministara pri kraju i da Bosna i Hercegovina na ovom polju neće biti jedina evropska „crna rupa“.

Ono čemu državni ministar komunikacija i prometa prije nekoliko dana nije posvetio pažnju, ili je to spomenuo samo „ovlaš“ – Korporaciji javnih radio-televizijskih servisa Bosne i Hercegovine (ako ona uopće više i postoji), odnosno teškom, dramatičnom stanju u jednom njegovom dijelu – Bosanskohercegovačkoj radio-televiziji.

„Ministarstvo je na raspolaganju svim javnim emiterima za pomoć. Oni nisu budžetski korisnici, imaju svoje upravljačke strukture, ali bit ćemo tu za svaku vrstu pomoći […] stabilan i finansijski održiv BHRT uslov je za pristupanje Evropskoj uniji“, rekao je.

Direktori kao ‘fikusi’ iza državnog ministra

Dok je Forto „u skraćenoj varijanti“ locirao evropske uvjete (a jedan od njih je i digitalizacija) i nudio verbalnu pomoć, iza njega su stajali (i „gromoglasno“ šutjeli) čelni ljudi javnih emitera – BHRT-a, Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine i Radio-televizije Republike Srpske. Sretni i zadovoljni, valjda, što će za nekoliko sedmica dobiti digitalni signal, smatrajući kako nisu imali razloga za javno eksponiranje. Bila je među njima i direktorica RTRS-a, medijske udarne pesnice autoritarnog režima i alata za satiranje i urnisanje svega onoga što makar i pokuša nauditi entitetskom predsjedniku, premijeru i čelniku parlamenta, rušiteljima ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovina i bjeguncima od zakona.

I nije to jedini medij (iako je najjači i najveći) u Republici Srpskoj koji je čuvar i zaštitnik režima, reći ćete – ima ih još mnogo. Tako je, gotovo svi su oni upregnuti u projekat „jedan čovjek, jedan, narod, jedan entitet“ (umalo ne napisah „država“), ali samo je RTRS, osim što je „patriotski“, i materijalno značajno u plusu. U posljednjih sedam godina je javni emiter sa sjedištem u Banjoj Luci, zloupotrebljavajući sistem prikupljanja i podjele novca od takse, otuđio (da ne koristim teži termin) 50 miliona eura od BHRT-a i nema naznaka da će taj novac, uprkos sudskim presudama, vratiti. Još će, kao „nagradu“ za prisvajanje tuđeg novca, dobiti digitalni signal i poruku kako se otimanje i nepoštivanje sudskih odlika itekako isplati.

Novi Upravni odbor i stare loše prognoze

Samo nekoliko dana nakon što je državni ministar komunikacija i prometa najavio velike vijesti kako u segmentu digitale više nismo najgori u Evropi, BHRT je dobio novi Upravni odbor, od kojeg bi se dodatno mogla pogoršati ionako dramatična (ne samo finansijska) situacija. Fortini stranački i koalicijski saradnici na najvišem zakonodavnom nivou izabrali su „šareno“ društvo koje će naredne četiri godine voditi državnu televiziju i uskoro birati njene rukovodne kadrove.

Među četvoricom – svi su muškarci, po starom balkanskom običaju – novoizabranih članova Upravnog odbora BHRT-a ima vrhunskih novinara, penzionera, zaposlenih umirovljenika, kumova najutjecajnijih političara, glavnih urednika i kolumnista nacionalnih (?) medija, stanovnika „srpskog Sarajeva“ rođenih u Parizu (?), osvjedočenih plagijatora doktorskih disertacija, „povratnika“ na dobro plaćenu (tri minimalne bh. plate – 1.500 do 2.000 eura mjesečna je apanaža) sinekuru, ponosnih vlasnika pasoša i putovnica susjednih država…

„Dobro je, mogao je Kolegij Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine još gore kadrove predložiti, a zastupnici ih potvrditi“, kažu dobro obaviješteni (parlamentarni) izvori.

Na predloženim (nacionalnim) kandidatskim listama bili su još i američki „crnolistaši“, Dodikovi odani kadrovi, osvjedočeni i potvrđeni negatori države i medija u čijem su se upravnom tijelu mogli naći. Koliko će ovo „dobro“ biti, znat ćemo uskoro, ali prognoze da državni javni servis i zaposlene čekaju još teži dani, da otimačina novca entitetskog emitera iz Banje Luke neće stati i da će podrška vlasti i političara uglavnom i dalje biti verbalna, jasna je poruka da ćemo najmanje desetljeće čekati „stabilan i finansijski održiv BHRT, što je uslov za pristupanje Evropskoj uniji“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.