Riječi neće spasiti Gazu – Zapad mora prestati omogućavati izraelski rat

Nedavne izjave vlade Velike Britanije o užasnim izraelskim zločinima u Pojasu Gaze dobrodošla su spoznaja da je Izrael, njihov vjerni saveznik, uključen u odvratnu brutalnost protiv naroda Gaze.

Ministar vanjskih poslova David Lammy je u Donjem domu osudio izraelsku blokadu Gaze kao „moralno pogrešnu“ i „uvredu vrijednostima britanskog naroda“ te je time zaustavio pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini s Izraelom i u znak protesta nametnuo nekoliko odabranih i relativno minornih sankcija. Prethodno su britanski premijer Keir Starmer, francuski predsjednik Emmanuel Macron i kanadski premijer Mark Carney zajednički upozorili na „konkretne postupke“ ako Izrael ne zaustavi svoju obnovljenu vojnu ofanzivu i ne dozvoli da pomoć uđe u Gazu.

Takve izjave najeksplicitnija su kritika Izraela od zapadnih saveznika u novijem sjećanju, a ipak su se pojavile tek nakon više od godinu i po neumoljivog ubijanja civila –  više od 50.000 stanovnika Gaze ubijeno je od oktobra 2023. godine, uključujući desetke hiljada žena i djece. Koliko bi nevinih života, uključujući i živote djece, moglo biti pošteđeno da su takvu kritiku zločina koje je počinio Izrael prije više od godinu dana izrekli zapadni saveznici?

Pitanje je sada hoće li ova zakašnjela moralna jasnoća biti potkrijepljena smislenim mjerama potrebnim za ostvarivanje promjena, a ključna riječ je smislenost.

Odjednom odlučili progovoriti

Zašto su vjerni saveznici Izraela, koji su tako dugo bili spremni ignorisati izraelsko nečuveno ponašanje, odjednom odlučili progovoriti? Sumnjam da je promjena manje povezana s novom osjetljivošću na ljudsku patnju, a više s geopolitikom i novom spoznajom šta odgovornost može donijeti.

U posljednjih nekoliko sedmica objavljeno da je američki predsjednik Donald Trump postao umoran od Benjamina Netanyahua, gledajući na strategiju izraelskog vođe kao na odgovornost za vlastitu zaostavštinu u sklapanju sporazuma. Zaista, Trump je izostavio Izrael iz svoje nedavne turneje po Zaljevu uprkos intenzivnom lobiranju iz Netanyahuove vlade, signalizirajući širenje raskola između Washingtona i Tel Aviva. Taj raskol dao je Velikoj Britaniji, Kanadi i Francuskoj diplomatski zaklon koji im je bio potreban da izraze svoju duboku zabrinutost zbog ponašanja Izraela, bez straha od otvorenog američkog protivljenja ili još gore – ukora Bijele kuće.

Dodajte tome izuzetno snažne intervencije iskusnih diplomata, uvaženih stručnjaka i humanitarnih radnika. Na briefingu Vijeća sigurnosti UN-a 13. maja, koordinator UN-a za hitnu pomoć Tom Fletcher upozorio je ovo tijelo da „zaustavi zvjerstva 21. stoljeća“ koja se odvijaju u Gazi, naglašavajući da više od 10 sedmica nema pomoći u Pojasu i da se 2,1 miliona ljudi suočava s neizbježnom glađu. S pravom je izazvao pristalice Izraela i međunarodnu zajednicu u cjelini jednostavnim pitanjem: „Hoćete li djelovati odlučno kako biste spriječili genocid i osigurali poštivanje međunarodnog humanitarnog prava? Ili ćete umjesto toga reći: ‘Učinili smo sve što smo mogli'“?

Nakon toga, Fletcher je uputio užasavajuću molbu: ako ključna pomoć ne stigne do porodica u Gazi u roku 48 sati, gotovo 14.000 beba može umrijeti. Četrnaest hiljada beba. Ako to ne dira u moralnu savjest, onda sigurno ništa ni neće. Takvo oštro svjedočenje diplomate i humanitarca s decenijama iskustva u sukobljenim zonama jednostavno naglašava ono što su nam mnogi drugi rekli – Gaza je pakao na zemlji, a uvjeti na terenu su više nego nehumani.

Moralno ogorčenje nije dovoljno

Kako se množe slike i prenosi uživo civila koji pate, zemlje koje su podržavale, naoružavale i finansirale Izrael također se moraju suočiti s vlastitim saučesništvom. Samo moralno ogorčenje nije dovoljno. Ako zapadne vlade stvarno vjeruju da su izraelska djela „monstruozna“, „nesnosna“ i „neprihvatljiva“, kao što je vlada Velike Britanije rekla u posljednjih 48 sati, onda moraju poduzeti konkretne korake umjesto izricanja šačice simboličnih sankcija ili pauze razgovora o pregovorima koji se nisu održali mjesecima.

Evo šta konkretno Velika Britanija i zapadni saveznici trebaju poduzeti, i to smjesta.

Prije svega, Velika Britanija i saveznici moraju odmah obustaviti sav izvoz oružja i povezanih dijelova Izraelu. Trenutne mjere Velike Britanije – kojima se obustavlja samo 10 posto dozvola za oružje – groteskno su neadekvatne. Ako ministar vanjskih poslova može opisati zločine koje je počinio Izrael kao „uvredu britanskim vrijednostima“, kako može opravdati prodaju britanskog oružja, municije i dijelova, uključujući dijelove za borbene avione F-35 koji omogućavaju takva zvjerstva?

Velika Britanija također mora nametnuti značajne sankcije. Osim trivijalnog zamrzavanja imovine za šačicu Izraelaca, sankcije moraju biti usmjerene na visoke izraelske zvaničnike. Sankcije bi trebale biti nametnute ljudima poput izraelskog ministra Bezalela Smotricha, čije je nedavne izjave o čišćenju i uništavanju Gaze ministar vanjskih poslova s pravom označio kao ekstremizam. Sankcije bi također trebale biti na snazi za premijera Benjamina Netanyahua, kojeg traži Međunarodni kazneni sud za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Također bi trebalo ozbiljno raspravljati o trgovinskom embargu i kulturnim bojkotima, uporedivima s onima koji su jednom bili nametnuti aparthejdu u Južnoj Africi, kako bi se izolovala vlada za koju je ICJ utvrdio da krši zabranu aparthejda i rasne segregacije.

Odmah priznati državu Palestinu

Na kraju, Velika Britanija i zapadni saveznici moraju odmah priznati državu Palestinu, slijedeći primjer evropskih saveznika Irske, Norveške i Španije. Ako Velika Britanija zaista vjeruje da je dvodržavno rješenje put ka miru, ne može samo pričati o tome i tražiti pregovore dok priznaje samo jednu državu. Znamo da nema vojnog rješenja palestinsko-izraelskoga pitanja. Riješit će se samo kroz diplomatiju i pregovore. Ne može biti ozbiljnog napretka na putu ka miru ako su prava jednog naroda potpuno uskraćena.

Izjave u posljednjih nekoliko dana iz Londona, Pariza i Ottawe su davno trebale biti izrečene – i dobrodošle su – međutim, one moraju biti uvod u značajna djela i sankcije kako bi se zaustavio genocid nad narodom Gaze.

Prekasno je za desetke hiljada mrtvih stanovnika Gaze, bezbroj ranjenih i onih koji su prognani iz svojih domova. Ipak, sve veći val zapadne kritike ukazuje na to da se počinje uviđati da je nekritička podrška Izraelu stavila te vlade na pogrešnu stranu historije – greška za koju će možda morati odgovarati u godinama koje dolaze.

Prava mjera njihove odlučnosti bit će u smislenim djelima koja sada poduzimaju, a ne u snazi njihove retorike.

Zbog 14.000 beba na rubu smrti, nadam se da će ta djela uslijediti prije, a ne kasnije.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.