Kako je Musk uveo ‘trolovanje’ u američku politiku

Proteklih nekoliko dana, američki mediji javljaju da će milijarder Elon Musk odstupiti s vodeće uloge u administraciji predsjednika Donalda Trumpa. To je uslijedilo nakon što je postavljen na mjesto nezvaničnog šefa nevladine agencije DOGE (Odjel za vladinu efikasnost), o čemu se mnogo pisalo, te učešća u različitim političkim inicijativama, a najnovija je njegova kampanja za izbor konzervativnog sudije na upražnjeno mjesto u Vrhovnom sudu u državi Wisconsin. Sve ove aktivnosti donijele su rezultate suprotne od željenih.

Kako i kada će Musk otići ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno: ostavit će iza sebe trajnu štetu koja daleko nadmašuje remetilački rad njegovog izuma – agencije DOGE. Kroz svoje ponašanje online i offline, Musk je doveo izuzetno toksičnu i ciničnu politiku sa opskurnih margina interneta u odaje moći najvažnije svjetske supersile.

Njegova nacistička gesta na događaju nakon Trumpove inauguracije 20. januara savršeno to pokazuje. Musk je odmah odgovorio na optužbu da je upotrijebio nacistički pozdrav mješavinom humora i poricanja, zbijajući niz šala na temu nacizma na svom profilu na platformi X.

Napraviti nešto nečuveno, a potom to poricati očito je „trolovanje“ – omiljena praksa na marginama interneta na kojima dominiraju toksični i cinični politički stavovi. Među njima je i neslavna web-stranica po imenu 4chan, na kojoj je Musk, kako se vjeruje, čest posjetilac. Početkom godine je odlučio promijeniti ime na platformi X u „Kekius Maximus“, a na profilnu sliku je stavio Žapca Pepea – što su mimovi koje je preuzeo direktno sa 4chana. Osim toga, otvoreno se pozivao na tu web-stranicu na svom profilu na platformi X.

Stranica povezana s usponom krajnje desnice

Iako su mnogi čuli za web-stranicu 4chan, u javnosti se ne zna mnogo o tome šta je to i kako je ona povezana s usponom krajnje desnice u SAD-u.

Jednostavno rečeno, to je web-stranica na kojoj ljudi mogu anonimno dijeliti tekstualne i slikovne poruke bez registracije ili prijave korisnika. To je prostor za rasprave, humor i stvaranje online zajednice. Osnovan 2003. godine, 4chan je 2010. godine imao 8,2 miliona posjetitelja mjesečno, a 2021. godine 22 miliona.

Zahvaljujući anonimnosti koju pruža struktura ove web-stranice, korisnici se osjećaju sigurni u izražavanje problematičnih i marginalnih političkih stavova, obično prikrivenih velom humora. Ovaj ironični oblik političkog izražavanja postao je definicija 4chana. Često se mogu vidjeti rasističke, seksističke i/ili homofobne uvrede postavljene kao šale. Svako ko ih nazove pravim imenom biva ismijan zbog svoje naivnosti ili iskrenosti.

U izjavi o odricanju od odgovornosti na glavnom forumu na 4chanu, piše: „Priče i informacije koje se ovdje objavljuju umjetnička su djela fikcije i neistinita su. Samo bi budala sve što je ovdje objavljeno prihvatila kao činjenicu.“

Upravo je to razlog zbog kojeg su novinari i komentatori koji su prihvatili Muskovo poricanje nacističkog pozdrava doslovno potpuno promašili poentu. Za one krajnje desničarske fanove Muska, privlačnost njegovih postupaka je zapravo bila pojačana samim poricanjem, činjenicom da je on napravio nacističku gestu tako drsko i potom se „izvukao“.

Musk se upustio u čin transgresije protiv onoga što opisuje kao „virus woke uma“ ili tradicionalnije „kulture političke korektnosti“. Dodavši humor u ovu priču, Musk i njegovi fanovi mogli su dodatno zamagliti i omesti bilo kakvu ozbiljnu diskusiju o implikacijama normalizacije nacističkih simbola.

Muskov nacistički pozdrav upotrijebili i drugi

Sve ovo primarna je funkcija „trolovanja“. Pozicioniranu kao samo oblik igre, način da nasmijete ljude, ultradesničarski sudionici u mogućnosti su upotrijebiti ovu tehniku da pomjere Overtonov prozor, odnosno raspon prihvatljivih termina ili mišljenja, udesno.

Neposredno nakon Muskovog pozdrava, ultradesničarske ličnosti kao što su Nick Fuentes i Andrew Tate, oponašali su isti pozdrav i upotrijebili su iste izgovore kao i Musk. To su ljudi koji su stekli ogromne količine društvenog i političkog kapitala putem online subkultura.

Međutim, ne koristi samo krajnja desnica mimove i druge izraze razvijene na internetu za svoje političke ciljeve. Zapravo, neki tvrde da su se ove subkulture i pojavile kao reakcija na ono što se opisuje kao „mimifikacija“ politike.

Autorica Angela Nagle u svojoj knjizi Kill all Normies: Online Culture Wars from 4chan and Tumblr to Trump and the Alt-Right prati porijeklo ovih subkultura do američkih izbora 2008. Mnogi će se sjetiti postera „Hope“ (Nada) Baracka Obame iz njegove predsjedničke kampanje koji je postao viralan na internetu. Nagle smatra da je to bila ključna prekretnica u upotrebi mimova, koji su u to vrijeme bili svjež i uzbudljiv novi medij u američkoj politici.

Uprkos retorici nade i promjene, Obamina administracija nije ispunila svoja neodređena, utopijska obećanja. Ovaj nesklad između poruka i stvarnosti potaknuo je online debate koje su promovisale nepovjerenje kao zdravi odgovor na neiskrenosti političke klase.

Nakon toga, na 4chanu i drugim platformama, svako ko je izrazio snažnu podršku bilo kojoj stranci, cilju ili pokretu postao je predmetom ismijavanja. To je u biti formiralo cinični, nihilistički pogled na svijet i naše mjesto u njemu.

A u izbornom ciklusu 2024, ova dinamika bila je manje-više opet prisutna. Kampanja Kamale Harris oslanjala se na rebrendiranu Obaminu kampanju i koristila je iste prazne mimove, umjesto da se fokusirala na politiku ili bilo šta drugo utemeljeno u stvarnosti. Ne samo da se u znatnoj mjeri oslonila na podršku slavnih, nego je i svoj natpis na platformi X napisala istim fontom i bojom kao „brat“ mim, trend inspirisan naslovnicom albuma Brat pop zvijezde Charlija XCX-a.

Neke lekcije nisu naučene

Liberalni politički establišment u SAD-u, koji je dodatno otkrio svoje duboke nedostatke tokom proteklih godinu i po dana, svojim zanemarivanjem borbi siromašnih Amerikanaca i trijumfalističkom podrškom izraelskom genocidnom ratu u Gazi, nije naučio lekcije proteklih deset i po godina. Oslanjanje na prazne poruke dok se problemi većine Amerikanaca gomilaju – od izuzetno velikog rasta inflacije preko sve veće nejednakosti do klimatskog kolapsa – ne animira birače.

Politika nije samo borba mimova. Ovo je lekcija koju bi trebala uzeti u obzir i šira javnost, ona koja je ponovo podijelila neslavni Muskov pozdrav kao oblik satire ili ismijavanja. Iako su mnogi možda vjerovali da su ga omalovažavali dodavanjem uvreda ili šala, u stvari su pomogli širiti i legitimirati sam čin kao spektakl.

Vrijeme je da priznamo da se ne možemo mimovima izvući iz fašizma. Jedini način da porazite fašističke trolove je da odbijete ući u arenu, da odbijete igrati po njihovim uvjetima. To jest, treba insistirati na utemeljenju rasprava i postupaka u stvarnosti, odbaciti bilo koju njihovu zamagljenost i izgraditi stvarnu (offline) moć da se odupre usponu krajnje desnice.

To nipošto nije lagan zadatak, posebno sada kada je krajnja desnica ušla u najviše odaje moći u SAD-u i ostvarila značajne uspjehe u Južnoj Americi i Evropi. Spoj ultradesničarskog diskursa i simbolike u kombinaciji sa neviđenim gomilanjem bogatstva klase milijardera i uspon autoritarizma u ovim državama mnoge je bacio u očaj i beznađe.

Kao odgovor na uspon ljudi poput Muska, trebamo neku vrstu repolitizirane nade za borbu protiv namjernog očaja koji hrani krajnju desnicu. Potrebna nam je iskrena nada koja je ukorijenjena u priznanju da ne možemo priuštiti da ne radimo ništa i da postoji način da se odupremo kroz kolektivnu akciju, da izgradimo nove alternative i prihvatimo nove vizije budućnosti.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.