Dok se čeka nova vlast, antibosanske snage opet prijete

Dovoljno je da to najavi bilo ko, a mediji željni klikova i pažnje to brže-bolje objave, pa da javnost u hipu zaključi kako će se nešto desiti. Primjerice: drugog aprila će nova koalicija – a bolji i tačniji termin je partneri u vlasti na državnom nivou – potpisati sporazum o zajedničkom djelovanju i nastavku evropskog puta Bosne i Hercegovine, čime će Savez nezavisnih socijaldemokrata i definitivno otići u opoziciju, makar na papiru, s nestrpljenjem je očekivala važnu vijest javnost u Bosni i Hercegovini.

Ni sporazuma, pa ni nešto čvršćeg dogovora na sastanka dvije „trojke“ (iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u Sarajevu nije bilo, a kako je najavio Dragan Čović, neće ga biti ni na sljedećem okupljanju 10. aprila u Banjoj Luci.

Dok „vrijeme curi“, pogotovo na evropskom putu, kako su rekli učesnici susreta, izostanak (pot)pisanog akta nije rezultat neslaganja i nerazumijevanja, nego upravo suprotno – da se novi partneri u startu o svemu dogovore i sporazumiju, kako se ne bi došlo u poziciju (do)sadašnje koalicije; ili partnerstva, svejedno je.

Bitka za Izborni zakon i ‘evropsku’ Republiku Srpsku

Svi su naveli svoje „crvene linije“ i u mnogima se slažu – mirna i stabilna država, njen evropski put, projekti, investicije, prosperitet, zaustavljanje demografskog sunovrata… Ipak, naveli su i da se kompromis treba i mora napraviti, uz nekoliko „izuzetaka“. Za opozicijske stranke iz Republike Srpske evropski zakoni i približavanje Evropskoj uniji su vrhunski prioritet, ali ne smiju „ugrožavati interese“ ovog entiteta. Za Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine uvjet svih uvjeta je izmjena državnog Izbornog zakona („da nam Bošnjaci, nakon 16 godina, prestanu birati predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine“) i da konačno „vide leđa“ Željku Komšiću (ili nekom drugom mogućem „bošnjačko-hrvatskom“ predstavniku).

Probosanska „Trojka“ iz Sarajeva nema ništa protiv da prihvati taj prijedlog, ali da to ne bude jedina izmjena Izbornog zakona, nego da naredni opći izbori budu održani u regularnim i poštenim uvjetima te da se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga. Sve se to treba dogovoriti u narednih nekoliko sedmica (nedostajuće evropske zakone nova vlast mora usvojiti do juna ako želi ispuniti obaveze iz Plana rasta i početi pregovori s Briselom) te izmjene Izbornog zakona dogovoriti do decembra, jer je naredna godina izborna, a tada se izborno zakonodavstvo ne može mijenjati.

E sad, koliko će to dogovaranje i sporazumijevanje trajati i kada bi novo partnerstvo moglo profunkcionirati u praksi u trenucima dok zemlju trese najjača ustavno-pravna kriza od 1995. godine i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, moguće je manje značajno pitanje od dileme koliko će biti operativno. Jer, kako su samo nekoliko sati ranije zorno pokazali šta misle o Bosni i Hercegovini i njenom najvišem zakonodavnom tijelu delegati Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Domu naroda Parlamentarne skupštine novom blokadom, status quo mogao bi, u najgorem scenariju, trajati sve do oktobra iduće godine, pa i duže.

Može li, hoće li i kada reagirati Schmidt?

Domaće zakonske norme teško da mogu stati ukraj rušenju kvoruma trojice delegata odanih Miloradu Dodiku, čak i u slučaju da budu prijavljeni Državnom tužilaštvu, budući da imaju imunitet, a očekivati da će se, kako nedavno – više u šali nego u zbilji – reče jedan analitičar, „međusobno pomrsiti odnosi u najvećoj stranci iz Republike Srpske ravno je mogućnosti da se Dodik lično pojavi u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i prizna Ustav, zakone i institucije ove države“. Jedina „šansa“ da se nešto dramatično promijeni i da Gornji dom Državnog parlamenta u potpunosti profunkcionira je da visoki predstavnik Christian Schmidt (još jednom) posegne za Bonskim ovlastima. Koliko je to moguće, da li bi u tom slučaju imao podršku Vijeća za provedbu mira i najjačih svjetskih zemalja, nezahvalno je očekivati i prognozirati.

Dok je nova vlast na državnom nivou u fazi dogovaranja i formiranja, onaj do prije nekoliko mjeseci „proevropski“ dio kreće u novu ofanzivu, ignorira sve postulate, zakone i odluke državnih institucija. Bjegunci od zakona i lica sa unutrašnjih, centralnih potjernica (od četvrtka definitivno bez „crvenih“, Interpolovih) bez problema kreću se po zemlji, prelaze granicu, a da ih iko ne zaustavlja i pita ko su i gdje idu (kako javno, po povratku iz Moskve u Banju Luku reče Dodik), prijete, vrijeđaju i najavljuju nove antiustavne i provokativne poteze. Uveliko traju javne rasprave o nacrtu novog ustava Republike Srpske, najavljuju se novi entitetski zakoni inkompatibilni ili potpuno suprotni s državnim, pa u „igri do kraja“ ne čudi izjava Željke Cvijanović kako „u utakmici koju igra Savez nezavisnih socijaldemokrata nije završeno ni prvo poluvrijeme, a kamoli cijeli meč“.

Premijer Republike Srpske i bjegunac od pravde Radovan Višković otvoreno ismijava državne institucije, bez problema dolazi iz Banje Luke u Miliće (istočni dio entiteta), gdje može stići isključivo preko teritorije Federacije Bosne i Hercegovine ili Brčko distrikta. Drugi, pak, bjegunac i (i)legalni prekogranični putnik, predsjednik Entitetskog parlamenta Nenad Stevandić nastavlja s vrijeđanjem i nipodaštavanjem svih onih koji nisu na „njihovoj liniji“. Bez uvijanja tvrdi kako je „srpsko slobodarstvo, ali i veći intelekt i historijsko pamćenje“ ono što Srbe čini metom kao u ranijim ratovima, ali i „većim pobjednikom“ u budućnosti; političke neistomišljenike naziva „poluinteligentnim zijanćerima“, opozicijske političare etiketira kao „pobošnjačene iz koristoljublja“ te poentira kako „nemamo luksuz, a ni pravo da ne koristimo pamet i intelektualnu nadmoć“.

Građani poštuju institucije, ali očekuju konkretna djela

Kada će i kako pravna država zaustaviti i na pravo mjesto staviti ovu ekipu, koja je svakim danom sve brojnija i drskija, pitanja su za institucije, prije svih policijske i pravosudne, ali kako reče jedan analitičar: „ovakve tipove ne valja prerano otpisivati, oni se uvijek tuku do posljednjeg daha, a ne odustaju ni kada sudija svira kraj“.

Dani i sedmice neizvjesnosti prolaze, antidržavni elementi su, ponajviše ohrabreni i instruirani iz „komandnog centra“ u Beogradu, sve opasniji i bezobzirniji, državna vlast tvrdi kako je sve „pod kontrolom“ i da će se akcija hapšenja dogoditi kad se steknu najpovoljniji sigurnosni uvjeti, a građani to razumiju, poštuju i očekuju konkretna djela.

„Drago mi je da smo danas imali razgovor s prijateljima kako bi na neki način ohrabrili sve žitelje u Bosni i Hercegovini da mogu mirno spavati, da pokušamo na partnerski odnos tražiti rješenja za krizu koju imamo danas. Nitko nema pravo uzurpirati mogućnost da ugrozi sigurnost bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine“, poručio je poslovično mirni i staloženi Dragan Čović nakon sastanka u Sarajevu.

Mogu li Bosanci i Hercegovci mirno spavati individualno je pitanje, ali je nesumnjivo da je pred državom Bosnom i Hercegovinom period u kojem će se mnogo toga događati i rješavati.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.